Izvještaj – Nežni Dalibor: Deset godina neopterećenosti
Jučerašnjim koncertom u Tvornici kulture Nežni Dalibor proslavio je točno desetogodišnjicu od izlaska njihova prvog albuma “Sredstva i veštine”. Ipak, tema ovog koncerta bilo je najnovije izdanje beogradskog benda nazvano “U slojevima” na čije smo se zagrebačko predstavljanje morali strpiti nešto više od pola godine. Unatoč tomu, ovaj koncert prošao je prvenstveno u veselom i slavljeničkom raspoloženju, a setlista je sukladno tome dotakla svaku epohu benda.
Prvih deset
Nežni Dalibor daleko je dogurao u ovih deset godina. Ovo je bend koji nikada nije imao neki veliki hit ili pjesmu zbog koje je svojevremeno postao jako pomodan. Nežni Dalibor je uvijek bio ovdje, radio svoju glazbu, izgradio svoj stil, svoj potpis. Cijelo to vrijeme bendovi su dolazili, odlazili, sastavljali se i raspadali, a Nežni Dalibor kroz jedno je desetljeće napravio četiri albuma. Kroz ta četiri albuma bend je izgradio svoju prepoznatljivost i polako, ali sigurno gradio publiku koja se iz koncerta u koncert povećavala.
Pjesme su postale konkretnije, produkcija neusporedivo kvalitetnija, stihovi poetičniji. Ukratko, Nežni Dalibor postao je bend koji na zagrebačkom koncertu može lako skupiti zavidnu skupinu ljudi. Baš kao što i sinoć je. Pjesme više nisu nekakvi pjesmuljci, već razrađene pjesme koje slušateljima lako ulaze u uho, ali opet ne lakim i naivnim melodijama. S ponekim pametno umetnutim i ne pretjeranim solo dionicama cijela priča se zaokružuje i dobiva teksturu. Nežni Dalibor daleko je dogurao i zato ovolika posjećenost u Tvornici ne treba čuditi.
Zarazna neopterećenost Nežnog Dalibora
Drago mi je i reći da je ovo jedan od rijetkih koncerata koji je uspio probuditi zahtjevnu publiku. Iako su ispočetka bili sramežljivi, mogu reći da su se do kraja koncerta ljudi probudili i svi uglas pjevali i plesali. Bend je izvukao najbolje iz publike. A kako i ne bi kada šire posebnu energiju koja čovjeka lako uvuće i pojede. Koncert koji je trajao više od sat i pol s jednim bisom publici je dao sve najbolje od Nežnog Dalibora i vjerujem da je svatko otišao veoma zadovoljan s koncerta. I što se tiče repertoara i što se tiče cjelokupne atmosfere večeri.
Nežni Dalibor uvježban je bend i cijeli koncert odradili su s lakoćom. Zbog toga je u prvi plan došla ta neopterećenost za koju vjerujem da može biti i lajtmotiv cijelog benda. U prvi plan je došlo nešto spontano, iskreno i bend je to na jako lijep način prenio publici. Ako je to bila i ideja, mogu samo reći da su u tome u potpunosti uspjeli.
Velik dio koncerta činile su i besprijekorne solo dionice Ivice Markovića. Uz to, ovaj koncert nisu pratile nekakve pogreške ili nespretnosti, dječje bolesti ili slično, već nam je od prvog trenutka bilo jasno da se radi o ozbiljnom i iskusnom bendu. Ovakvom koncertu teško je bilo naći zamjerku. Zamjerku koja je realna, koja nije nategnuta samo s namjerom iz razloga da se zamjerka nađe. Stoga, u ovo se ne želim niti upuštati.
Dapače, ono što želim je reći da mi je bilo iskreno zabavno. Niti u jednom trenutku nisam osjećao zamor, umor ili prezasićenost. Svaka stvar na ovom koncertu bila je na mjestu. Veoma profesionalno i odgovorno prema publici.
