novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Izvještaj – Đorđe Balašević (Arena Zagreb): Ono njegovo, ono naše, ono zajedničko

balašević
Foto: Monika Bračević/Ziher.hr
Vrijeme čitanja: 3 minute

Kada Đole dolazi u Zagreb to je kao praznik. Pojavljuje se u gotovo redovitim razmacima svake tri godine, mijenjajući samo dvorane – od onih intimnijih poput Lisinskog do onih megalomanskih kao što je Arena. Sve mu dobro stoje, u svima je kao doma. Gotovo kao prijestupna godina, pojavio se Đole i sinoć u Areni, nakon šest godina na istom mjestu. Igrom slučaja jučer je doista i bio praznik. Rekla bih dvostruki, jer Đole je ponovno došao na ono naše obiteljsko okupljanje.

Suvišno je uopće govoriti da je Arena bila krcata, to već znaju i one ptice na granama koje nisu odletile na jug, ili već neku drugu stranu svijeta u bijegu od zime koja vlada društvom. Balašević je uvijek bio nekonvencionalan pa kroči suprotnim smjerom, vraćajući se Zagrebu svaki put upravo na zimu. Nije to loše, 20ak tisuća ljudi po svim zakonima fizike uvijek će te ugrijati, a kad se u računicu ubroji i toplina oko srca koja ostane kada Đole siđe s pozornice dolazimo do zaključka da nakon Balaševića uvijek dolazi ljeto.

39/39

A kao i na sva obiteljska okupljanja, nije baš pristojno samo pojaviti se, ostati sat-dva i otići. Zna to Balašević pa za svoj Zagreb uvijek pripremi repertoar za dobrih četiri sata druženja. Kada bih sada izvještaj koncipirala tako da razlažem pjesmu po pjesmu, pretvorilo bi se to u novelu pa bolje da odmah stanem i odustanem. Koliko pjesama stane u četiri sata? Pa dobrih četiri-pet albuma. U 39 godina koliko piše, pjeva, recitira i pjesnikuje, Balašević je napravio toliko zalihe da bi za svaki koncert koji odsvira u godini mogao napraviti posve različitu set listu. Pa da ipak prebrojimo, čisto da zadovoljimo simboliku – 39 pjesama za 39 godina, sasvim logično, za Arenu Zagreb na Štefanje prijestupne 2016. godine.

Foto: Monika Bracevic/Ziher.hr

Ne samo da Balašević piše bezvremenske pjesme, on ih piše i kao proročke, skroz nenamjerno, naravno. Ronald iz Virovitice postao je Donald, Ne lomite mi bagrenje krenula je kao ljubavna da bi tek par godina kasnije potvrdila sve zle slutnje, a danas se pjeva punim glasom iz grla kako bi svi čuli i kako im više nikada ne bi palo na pamet da taknu ijedno drvo, ijedno mjesto sastanka dvoje ljudi, dva naroda (ili više njih). Valjda je to tako u ljudskoj prirodi jer uvijek na kraju ispadne, kada više nemaš koga optužiti za svoje nedaće, da Krivi smo mi.

Tužne neka ostanu za kasnije

Možda Đole ne zna mnogo toga; možda ne zna kako da u jednom koncertu odsvira sve što njegova publika želi čuti jer jednostavno ne zna kako usporiti vrijeme, možda si ne može pomoći da s njom ne podijeli svoje prispodobe i njima produži koncert za barem još sat, ali svakako zna pisati i pjevati o ljudskoj prirodi. A u svojoj suštini, kada se oduzmu sve tuge, čemeri i nepravde, ljudska je priroda vesela i rasplesana pa se takva treba i njegovati.

Ne volim Januar, Marim ja, Uspavanka za dečaka, Svirajte mi jesen stiže dunjo moja, Priča o Vasi Ladačkom, Remorker, Nedostaje mi naša ljubav – sve ove neka ostanu za neke privatne trenutke, među 20 tisuća ljudi nije baš uputno plakati jer previše je tamo struje, a dobro znamo da struja i voda baš nisu u dobrim odnosima. Ali je uputno plesati, i to plesati do iznemoglosti, uplesati u novi dan uz tambure, saksofone i harmonike.

Mnogo je instrumenata bilo sinoć na pozornici Arene, neki iz stalne Balaševićeve svite, neki tek gostujući (poput Nikše Bratoša na gitari). Svi su oni održavali publiku na nogama sve do iza ponoći, napravivši pravo malo slavlje zajedništva za kraj godine. Cirkus je otišao iz grada sa zadnjom pjesmom, ali dobro znamo da se cirkusi uvijek kad tad vraćaju na isto mjesto. Ovaj će se nesumnjivo još mnogo puta vraćati, a sljedeći put, ako ćemo se držati par-nepar rasporeda, na redu je intimnija dvorana. Ako održi obećanje koje nam je jučer dao, vidimo se svake godine 26. prosinca. Do sljedećeg okupljanja, Đole, želimo ti isto ono što si i ti poželio nama – slavlje, zdravlje i srce lavlje!


Be social
Što misliš o ovome koncertu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari