Izvještaj – Good Vibrations: Večer teškog riffovlja u Vintage Industrial Baru uz Planet of Zeus
Samim početkom koncerta dalo se naslutiti da ovo neće biti nimalo uobičajena večer. Prva predgrupa, The Last Lord of Atlantis, zvukom i samom pojavom najviše je iskakala iz okvira tematske večeri. Momci poznati po djelovanju u bendovima poput Pogavranjena, Otrovne Kristine i Seven That Spells jučer su demonstrirali svoj novi instrumentalni projekt koji je, blago rečeno, sumanut. Prostor kluba bio je obavijen dimom, članovi benda su se razbacivali po pozornici, proizvodeći egzotični kaos dionicama za koje i dalje nisam siguran jesu li namjerno ubačene u pjesmu, točnije, izvedbu od pola sata koja je završila srednjim prstom uperenim u publiku te povlačenjem sa pozornice. Ako ne zbog same glazbe, definitivno ću popratiti njihov sljedeći koncert kako bi se uvjerio da se takav cirkus može ponoviti. Iako neobičan, The Last Lord of Atlantis izvrsno je zagrijao publiku, predstavio nešto novo, kako glazbeno tako i performansom te prepustio pozornicu instrumentalnom rock trojcu, Alaski.
Jednostavan i energičan nastup Alaske, nastavio je blago bizarnu notu s kojim je započeo prvi nastup te su izveli ostatak atmosfere na pravi put. U pjesmama se osjeti jaki utjecaj južnjačkog rocka pomiješan sa stoner elementima koji, usprkos ironiji, jako dobro predstavljaju samo ime benda. Vidno i slušno, bend je uigran, zvuče čvrsto, bez nasumičnih brzanja i usporavanja te dinamika samih pjesama upotpunjuje “rupu” vokala. Kontakt s publikom bio je bolji od prve spomenute grupe no manjka im opuštenosti, pogotovo u duljim pauzama koje bi uslijedile nakon svake odsvirane pjesme.
Treća i zadnja (instrumentalna) predgrupa večeri, Uma Thurman, od prve do zadnje pjesme unosila je toliko energije u nastup da je bilo skoro pa nemoguće samo stajati u publici i mlitavo kimati glavom. Teški, masni, groove riffovi nošeni specifičnim “fuzzy” zvukom basa i bijesnim bubnjanjem “rovali” su Vintage preko 40 minuta. Niti jedna pjesma ne pruža odmor, niti ga priželjkujete. Ulaskom gitarista u publiku, bend je približio masu bliže pozornici, pjesme su se nizale jedna za drugom te svakom sljedećom se naziralo sve više headbanganja i “Jens Kidman” izraza lica. Neopisivo zabavan nastup čiji polet nije jenjavao do zadnje sekunde, pridonoseći kulminaciji samog događaja, ostavljajući publiku dovoljno neiscrpljenom kako bi ostalo nešto i za zvijezde večeri.
Planet of Zeus savršeno se nadovezao na postavljenu atmosferu, uvodeći prisutne u čari ovog grčkog heavy/southern rock/metal benda. Nažalost, simpatični Grci su svirali pred dosta siromašnom publikom no to ih nije spriječilo u profesionalnom odrađivanju koncerta. Glavna atrakcija benda je frontmen Babis Papanikolaou, koji vješto barata i gitarom i glasom. Nagle promjene iz cleanova u nehumano glasne screamove, mjestimično upotpunjene back vokalom koji svojom bojom glasa pridodaje bogatstvu harmonije, činile su pjesme energičnijima te zasebnim reskim zvukom gitara i distinktivno middle-astim basom odmaknuli su se od stoner stereotipa i učinili nastup drugačijim iskustvom naspram studijskih verzija. Planet of Zeus je bend koji definitivno vrijedi vidjeti i čuti, sljedeći put u nadajmo se, većem broju nego što je to bilo u Vintageu.