novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Izvještaj – Kries: Duhovno čišćenje i detoksikacija za urbane etnomanijake

Foto: Katarina Lukec/terapija.net
Vrijeme čitanja: 3 minute

O Kriesu je rečeno puno lijepih stvari. Oni su vizualno, auditivno i katarzičnim učincima svoje glazbe izborili svoje mjesto na sceni. Ni s čim ih se ne uspoređuje (rekli su da je nemoguće), a vole ih svi od plesača swinga i zumbe, studenata etnologije i punkera iz Medike do folk-metalaca. Vjerujem da koncert u Vintage Industrial Baru nije iznevjerio niti jednu od grupa, no pitam se, kako im to uspijeva? Kako etno-melodije i slavenska mitologija uspijevaju u delirij staviti gomilu urbanih mladića i djevojki? Što nam to nedostaje, a što Kries daje u izobilju?

Dobri domaćini (nema veze s Pričama iz davnine)

Ovo je bio moj prvi susret s Kriesom. Dugo sam slušala o njima, a sada znam o čemu. Početak koncerta provela sam u redu za kapute. Nisam sigurna koliko je trajalo to čekanje, ali probudila su mi se sjećanja na vječnost. Iza benda je pisalo “Budimo dobri domaćini”, iza čega stoji hvalevrijedna kampanja Dobri domaćini koja podupire kreativce bez doma, ali suborci iz reda nisu bili oduševljeni stvarnim domaćinima. Barem dok nisu uhvatili ritam. Čak sam i ja uz prve melodije počela drugačije doživljavati to čekanje. To više nije bio red za kapute, već čekanje na ulazak u čaroban svijet slavenskog i poganskog Podzemlja. Jer od nekud treba krenuti.

“Loša znanost” ili obredna zaštita

Upravo taj mitski početak naveo me na razmišljanje neglazbenog karaktera – razmišljanje o tome kako je moguće da ovakva glazba može pokrenuti toliko ljudi i na takav način. Ili me na to navela knjiga koju sam jutros čitala u tramvaju: “Loša znanost” Bena Goldacrea. Razotkrivajući mit o tjelesnim toksinima koji se navodno talože u našem organizmu, a izlaze kroz detoksikacijske povoje i flastere, autor govori o razlozima zbog koji prihvaćamo ta znanstveno neutemeljena rješenja. Za ovaj članak ključan ulomak glasi:

“Ne mislim da odlazim predaleko s ovom temom. U razvijenom Zapadnom svijetu, kako ga zovemo, tražimo iskupljenje i pročišćenje od ekstremnijeg oblika našem ugađanju materijalnim izazovima: šopamo se drogama, pićem, lošom hranom i drugim užicima, znamo da je to pogrešno i žudimo za obrednom zaštitom od posljedica, javnim ‘tranzicijskim obredom’ kojim ćemo komemorirati svoj povratak k zdravijim normama ponašanja.”

Umjesto “flastera” jučer se na kožu stavilo malo Kriesa. Sedmorica veličanstvenih ili Mojmir Novaković i njegovih šest pobočnika mogu hipnotizirati one koji žude za zaštitom od posljedica koje nosi radni tjedan iza njih. Moj je tjedan ili bio vrlo dobar ili me ipak nisu uspjeli hipnotizirati. Problem mora biti u meni jer je publika pokazivala samo znakove zadovoljstva i uspješnog pročišćivanja nakon prizvane kiše. Ja sam koncert samo promatrala.

Foto: Katarina Lukec/terapija.net
Koncert na šanku

Vintage Industrial Bar nudi jednu zanimljivu mogućnost – praćenje koncerta iz blizine šanka pomoću projekcijskog platna koji prikazuje total pozornice. U prvom redu ispod njega bila sam ja. Sve dok nisam smogla snage da se vratim u prostor gdje se događa ta poganska “magija” (tako je organizator opisao ono što se jučer događalo na koncertu). Iz te perspektive motiv rituala bilo je još lakše razraditi. Ja sam u samo platno gledala iz donjeg rakursa koji je malo radikalniji od onog na koji smo navikli iz publike. Bio je to svojevrsni TV ekran; još jedan svjetski bog koji izumire. Izrazi lica glazbenika na pozornici, svjetlo i cijelo iskustvo izgledalo je i zvučalo šamanski. Možda me je samo prostorna udaljenost spasila od delirija u koji su mnogi upali.

Bolje od zdrave prehrane

Aluzije na lošu znanost ne služe potkopavanju emocionalnog autoriteta u umjetnosti, već su tu upravo da ga stave na njegovo mjesto, iznad. Bez obzira na to što je meni draži pitomi etno, onaj koji eufemizira opise ljubavnih odnosa i izaziva suze, ovaj koji znoji i dalje je bolji izbor od magičnih vitamin plus napitaka. Nadajmo se da će biti još prilika za paljenje Kriesa u metropoli. Zagrebu, čini se, treba kišna livada s vremena na vrijeme. (Fontane nisu dovoljne.)

Be social
Što misliš o ovome koncertu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari