Izvještaj – MIMO (Zarkoff + Kozmodrum): Teško da je moglo bolje
Treća sezona, dvadeset i četvrta epizoda MIMO-a spremila nam je zbilja nešto posebno. Zarkoff je sisački producent i glazbenik s jako velikim brojem utakmica u nogama te je prvi stao pred ispunjenu dvoranu Gorgona u Muzeju suvremene umjetnosti, a nakon odličnog nastupa uslijedili su zagrebački Kozmodrum koji su nas sve raspametili. MIMO je znao imati i dobre i loše večeri, neki put s više posjetitelja, neki put s manje, ali vjerujem da neću puno pogriješiti kada kažem da je onaj sinoćnji bio jedan od najposjećenijih. Da MIMO prodaje karte, tražila bi se karta više.
Veselio sam se nastupu Sisčanina Saše Rajkovića, ponajviše zato jer sam imao prilke s njim pričati pred koji dan, a onda i jer se sjećam njegovog nastupa u Medici prije nekoliko godina koji mi je ostao u lijepom sjećanju. No Zarkoff je strašno puno napredovao tako da sada, sjetivši se takvih nastupa, može se samo nasmijati. Sve je malo kasnilo tako da ni Saša nije mogao stati pred nas prije nego što ljupka voditeljica najavi cjelokupni program, no čim je ona to učinila, počeli su nas gađati subovi i duboki basevi. Prvim dvjema pjesmama Zarkoff nas je počastio budući da ni jedna od njih još nije objavljena, a zatim su krenule stvari sa zadnjeg studijskog izdanja “Sweet Obsolete”. Iznimno su mi se svidjele pjesme u koje je ukomponirana gitara jer toj silnoj elektroničkoj glazbi daje dozu ljudskosti, a valja reći i da zvuk gitare neočekivano dobro paše uz ovakvu vrstu elektronike. Ispočetka se osjetilo malih intonalnih nesigurnosti, ali vjerujem da je to više bio problem u neupjevanosti, budući da su zadnje dvije pjesme bile savršeno otpjevane. Koliko se ovaj nastup svidio publici govori i činjenica da nismo pustili Zarkoffa da ode, već je bio prisiljen vratiti se i odraditi još jednu pjesmu što me poprilično zbunilo jer znam da večer ide live na radiju i preko streama tako da nisam vjerovao da su ovakve spontanosti dozvoljene. No moja zbunjenost nije bila ni približna onoj voditeljice koja je cijeloj toj zbrci jednom sugovorniku zamijenila spol. No događaju se i gore stvari.
Kozmodrum je bio upravo onakav kakav su svi očekivali da će biti. Vjerujem da niti jedna osoba jučer nije ušla u dvoranu Gorgona, a da nije očekivala da će ostati u potpunosti očarana. Ako i je – blago njoj. Jer zamislite kako je toj osobi tek bilo ako smo svi mi koji smo došli ostati zadivljeni i ostali zadivljeni. Kozmodrum je za prepunu dvoranu svirao dosta dugo, čak i više od 40 minuta što je dosta netipično za koncerte u sklopu MIMO-a. No što i očekivati od benda kojemu pjesme traju i po više od sedam minuta. Bilo je jasno da nikome nije bilo teško izdržati cijelo to vrijeme, a ako i je, što iskreno sumnjam, mogli su se uvijek zabaviti gledajuće neponovljive manevre fotografa, a onda i Jankove reakcije kada mu se ovaj odjednom stvorio odmah ispod nogu. Bilo je zanimljivo slušati Kozmodrum uživo. Iako su tu čak četiri instrumenta uz bubanj, u svakom trenutku je bilo jasno da je bubanj ipak u centru pozornosti i fokus je više-manje u svakom trenutku bio na njemu. Očito je da je tako glazba i koncipirana, iako je to na studijskoj snimci manje uočljivo. Izgledalo je i zvučalo kao da četiri instrumenta pokušavaju nadopuniti bubanj, a ne obratno. Ovaj kontrast cjelokupne povijesti glazbe zvuči besprijekorno, a jedini problem što je jučerašnji nastup imao je ta mala nespretnost publike koja nije znala kada se ubaciti s pljeskom. Znam da je bila nedjelja i da se ljudima nedjeljom rijetko da izlaziti iz kuće, ali, vjerujte mi kada kažem da vam treba biti žao što jučer niste bili na MIMO-u. No ne valja žaliti jer ćete uskoro u KSET-u dobiti priliku nadoknaditi propušteno. No, ja ne znam ništa o tome.
