Izvještaj – The Gentleman: Nesvakidašnja promocija albuma na zavidno profesionalnoj razini
U zadnje vrijeme svjedočimo mnogim pozitivnim promjenama na našoj glazbenoj sceni. Zahvaljujući kvalitetnim glazbenicima spoznajemo kako su granice između žanrova itekako porozne te kako to izgleda kada taj međužanrovski dijalog iznjedri, bez pretjerivanja, moderna glazbena remek-djela. Mnogi naši glazbenici spremno uskaču u vrtlog inspiracije te se predaju nadahnuću u potpunosti, a kao rezultat dobivamo bogatu, raznoliku scenu kakvu imamo danas i kakvom se trebamo ponositi i podupirati ju. Ono čemu se moglo svjedočiti jučer, 13. travnja u zagrebačkome kazalištu Mala scena početak je pozitivne promjene na našoj sceni koja se ogleda u činjenici da je jedan mladi, talentirani glazbenik imena The Gentleman svoj istoimeni album prvijenac odlučio promovirati upravo na daskama koje život znače.
THE Gentleman
Nesvakidašnjost koncerta nije stala samo na tome. Marko Lucijan Hraščanec, osoba koja stoji iza The Gentlemana, ni u jednom trenutku nije postojao na sceni, sve do samog završetka koncerta kada se obratio publici prvim neotpjevanim, već izgovorenim riječima kako bi zahvalio na dolasku i podršci. Začudno je kolika je opreka u tome da je kazalište inače mjesto gdje se na lica stavljaju maske i gdje se glumi nekog drugog, jer iako je Hraščanec na pozornicu stupio kao The Gentleman, u tome nije bilo ni trunke laži i maskiranja, već je on tako sve svoje maske u potpunosti odbacio i publici pružio neiskrivljeni uvid u ono tko je, koje ga emocije prožimaju te što (je) proživljava(o). Tako je publika slušala i gledala The Gentlemana s velikim THE koji u sebi utjelovljuje talentiranog glazbenika čiji je ples po gitarskim žicama u jednom trenu mazan i nježan, da bi već u sljedećem trenutku postao agresivan i brz, ali i razgaljenog pjesnika koji sve svoje emocije necenzurirano servira iz dubine svog bića, što naročito naglašava facijalnim ekspresijama i kretnjama tijela za vrijeme izvedbe.
Promocija albuma s velikim P
Redoslijed izvedenih pjesama pratio je redoslijed pjesama na albumu, zvuk je bio skoro pa identičan onome s albuma, svaki instrument i svaki udah koji se čuje na albumu, na koncertu je bio uživo izveden. Na pozornici su se izmjenjivali izvođači koji su obogatili izvedbe pjesama. Svaki od njih bio je jednako važan i imao jednaku ulogu u uveličavanju koncerta, bilo da se radilo o šesteročlanom ženskom zboru (Antonia Mikas, Marina Čović, Nataša Torbarina, Natalija Šarlija, Kristina Ivandić, Simona Mravak), noise ili bas gitari (Ivan Grobenski), gudačkome kvartetu (Dora Maganić, Ivana Čuljak – violine, Sara Parađiković – viola, Stin Lebar – čelo) ili pratećem vokalu (Rajnard Hraščanec) i harmonici (Paulo Rušnov). Posebnost koncerta svakako je bila izvedba pjesme Hole koju je popratio ples vrhunske plesačice koji je stvorio još napetiju atmosferu, ali i izvedba pjesme Srce, koja je uživo zvučala još jače i emotivnije te tijekom koje je bilo nemoguće ne osjećati žmarce emotivne ugode i katarze.
The Gentleman je zasluženo bio glavna zvijezda večeri, a to je pokazala i odmjerena, pametna režija Tamare Kučinović koja ga je pomoću svjetla čitavo vrijeme stavljala u središte pozornosti. Njegovu važnost naglasila je i zaokružila s ostalim izvođačima koji usprkos tome nisu ostali u njegovoj sjeni. Dapače, njihova važnost u izvedbi pokazala se u pravome svjetlu pomoću profesionalnosti koju je The Gentleman imao od početka, pa do samog kraja koncerta. Bilo je veoma lako zamijetiti koliko on cijeni prijatelje koji su mu se pridružili ne samo na snimanju albuma, već i na nastupu te koliko ga veseli to što su izdvojili svoje vrijeme kako bi zajedno napravili nešto uistinu posebno i vrhunsko.
Nova nada za umjetnosti
Atmosferu koncerta nije narušavalo brbljanje publike. Dapače, publika je bila tiha i mirna, tako da je nesvakidašnjost koncerta bila i činjenica da je The Gentleman čitavo vrijeme uživao nepodijeljenu pažnju publike koja je žedno pratila svaku izvedbu i dugo te oduševljeno pljeskala na kraju svake pjesme. Iako od strane The Gentlemana nije bilo standardne komunikacije s publikom, osim putem pjesama i naklona nakon svake skladbe, izgovorenih riječi zapravo nije manjkalo jer je sve što je trebalo biti iskomunicirano, bilo otpjevano u pjesmama, odsvirano na instrumentima i pokazano na uživljenome licu koje dočarava sav glazbeni žar i veliku ljubav glazbenika prema onome što radi.
Doživjevši takav koncert, čovjek kući odlazi svakakav, samo ne ravnodušan. Sve emocije koje je The Gentleman iznjedrio i rasuo po pozornici, razbježale su se po publici i zavukle u nas. U dvoranu smo ušli s određenim očekivanjima, vjerojatno s dozom uzbuđenosti, no mislim da nismo bili ni približno svjesni što ćemo zapravo iskusiti i dobiti.
Koliko se izvođača potrudi publici priuštiti promociju albuma koja izgleda kao pravo live slušanje glazbenog uratka? Koliko izvođača izdvoji toliko vremena i volje za radom na vizualnom predstavljanju publici? Istina je da se radi o stvaranju imidža i prepoznatljivosti, no smatram da se tu krije još nešto, što me uistinu veseli. To je poštovanje prema publici i prema vremenu koje publika izdvaja kako bi došla čuti i vidjeti što umjetnik ima za reći. Umjetnici i publika oduvijek su živjeli od uzajamnog davanja ljubavi i nisam sigurna kada je to izblijedilo. No, nasreću, čini se da dolaze vremena koja će revitalizirati takav zdrav odnos, a koncert The Gentlemana u kazalištu Mala scena prvi je nagovještaj toga.
