J.R. August: „Znam da je moja niša totalno profulana”
J.R. August je kantautor čije stvaralaštvo, prožeto judeokršćanskim temama i dubokom introspekcijom, godinama izaziva pažnju neusporedivom poetikom na našoj sceni. Česte upite o vezi svoje vjere i estetike, kakvi ga ni danas s nama nisu zaobišli na tu temu, uglavnom odbacuje, no njegova simbolična vizualna komunikacija, kao i stihotvorstvo ostavljaju malo prostora za bilo drukčije interpretacije.
Kroz album „Still Waters”, objavljen u uskršnjem tjednu 2022. godine, nekadašnji klavijaturist Voodoo Lizardsa pronašao je svoje kantautorsko mjesto u vjeri. Njegovi tekstovi su pleteri osobnih iskustava i spona uspomena u koje je jasno protkana biblijska ikonografija i simbologija. Voda kao glavni leitmotif pojavljuje se na dva uzastopna albuma – „Dangerous Waters” i „Still Waters”.
Prije negoli u četvrtak 19. listopada u zagrebačkom Petom kupeu na pozornici postane J.R. August, s Nikolom Vranićem, uvijek staloženim sugovornikom, raspravili smo o njegovoj estetici, kršćanstvu, ali i o ulozi te položaju u industriji. Na pozornici Petog kupea, J.R. i njegov bend najavljuju materijal s nadolazećeg albuma „Deep Waters”. Iako ostaje tajnovit u vezi s tehničkim detaljima, jedno je sigurno – publika od njih ima garanciju čuti nešto višedimenzionalno.
Nikola, javno se odričeš etikete kršćanskog autora, ali si vrlo nedvosmislene estetike i poetike u svom radu što tekstualno, što vizualnim kodom ne ostavljaš prostor za ikakve druge interpretacije.
Do albuma „Still Waters” hrvao sam se sam sa sobom i sa svojim uvjerenjima, ali od dana izlaska tog albuma sve mi je sjelo na mjesto. Ja sam kršćanin, odgojen sam u toj vjeri i kulturi i odlučio sam to objeručke prihvatiti. Nisam naišao na smisleniji tekst koji bi mi objasnio ovaj život koji živim i posljedice koje trpim ili ću trpjeti zbog načina na koji sam ga živio ili živim od onoga u Bibliji. U isto vrijeme ja sam autor koji piše kroz prizmu svojih iskustava, a pošto dublje od otajstva vjere ne ide, ja se često dotaknem motiva iz Biblije. Mislim da mi je upravo zato i voda kao lajtmotiv kroz moje pjesme i albume bila česta inspiracija, kao alegorija za nešto što mogu osjetiti, ali ne mogu u potpunosti razumjeti, ne mogu vidjeti ispod površine.
Koja je prema tebi autorska razlika između duhovnosti i kršćanstva ako su retorika i vizualna retorika jasno judeokršćanske?
Svi smo mi duhovni, ali ne odluče svi živjeti život prema pravilima određene vjere. Mislim da nas je to dovelo do kaosa u kojem trenutno živimo. Slavimo lažne bogove i veličamo krive vrijednosti. Ja se osobno trudim što više živjeti prema pravilima svoje vjere, ali često u tome ne uspijevam. Sva ta moja razmišljanja i previranja nađu svoj put u moje pjesme, ali ne bojim se jer su mi namjere čiste.
Unatoč mogućim kritikama zbog interpretacije ovih klasičnih priča, autor ostaje uvjeren u ispravnost svojeg umjetničkog izričaja i namjere koje stoji iza albuma. Album „Still Waters” nazvan je prema psalmima Kralja Davida posvećenim Kristu, gdje se tiha voda može tumačiti na različite načine – bilo kao more, stajaća voda, poplava ili posuda ispunjena vodom do vrha, ostavljajući prostor za dublje tumačenje i introspekciju.
Kao mladi kantautor koji se odmiče od sličnih estetskih principa svojih scenskih kolega, kako gledaš na doseg vlastita autorstva u inozemstvu i kod nas? Smatraš li da je nedovoljno zastupljena i proširena tvoja glazba?
Ja mogu misliti što želim, ali koga briga? Tko sam ja da sudim o takvim stvarima? Oduvijek je jednostavnija i plića muzika bila za šire mase, a ona kompliciranija i dublja za uže. Ja ne mislim da stvaram ne znam kako kompliciranu muziku, ali ako želiš razumjeti o čemu pjevam trebaš znati engleski ili recimo imati strpljenja za čuti cijelu priču u pjesmi od devet minuta. Ja znam da je moja niša totalno profulana, pjevam na engleskom u državi gdje 80% ljudi sluša cajke, ali ne mogu si pomoći i ne želim se prilagoditi.
Po struci i “preko dana” si profesor u školi. Bi li se odrekao tog posla i potpuno se posvetio muzici?
Bih, kad bi to imalo smisla. Ali trenutno nema. Kad bih se bavio isključivo muzikom uspio bih preživljavati. Ali ja ne želim preživljavati, ja želim živjeti.
Kako iskreno gledaš na postavke industrije kod nas spram tebe kao glazbenika? Tu su nagrade, priznanja, isticanja tvojih talenata, no istovremeno se preferiraju “ziceri” u eteru/streamingu koji su manje kapacitirani od tebe samog?
Ne mogu se žaliti da me nema u domaćem eteru, ali da bi moglo više, moglo bi. Većina je radio postaja formatirana koliko znam i ne mogu odlučivati što će puštati, a one koje nisu podupiru me koliko mogu.
U Petom kupeu sa svojim izvrsnim bendom zvučiš maestralno, na pozornicama predstavljaš i novi materijal s nadolazećeg albuma. Naravno da nećemo otkrivati tehničke detalje, ali nas zanima u kojem ćeš autorskom smjeru krenuti, kojih se tema doticati i hoće li/koliko instrumentalistički to biti odmak od poznatog nam zvuka?
Zadnjih godinu dana nastupam s osmeročlanim bendom, dakle na pozornici nas je devetero. To sam napravio kako bismo napokon kao bend svi stali u jedan kombi. Mislim da zvučimo bolje nego ikad jer su uloge članova benda zarotirane i zvuk je moćniji nego prije. Album koji smo snimili, ali neće izaći ovu godinu jer nisam skroz zadovoljan, zvat će se „Deep Waters” i to je album s pjesmama koje sam napisao prije više od deset godina. Zvuk će biti snažniji, bliži rocku, nego ova dva albuma prije njega, ali velim, ne znam kad će biti gotov. Možda nagodinu. Svih devet pjesama na albumu priče su o čovjeku, a u četvrtak u Petom Kupeu odsvirat ćemo ih nekoliko pa će ljudi imati priliku čuti kakav album će to biti.
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.
