Komentar: Berislav Šipuš “osvaja rockere” dajući im ono što im godinama pripada
Zadnjih se nekoliko mjeseci kroz oblak uobičajene dnevne crne kronike napokon pojavila inicijativa zvana „Rock nije kultura?!“, o čemu sada možete čitati na svakodnevnoj bazi. Ono što je nastalo kao pokret koncertnih organizatora u potrazi za državnim sufinanciranjem, postalo je nešto zaista posebno jer se nametnulo svakom mediju kao bitna i aktualna tema na dnevnom rasporedu. Nakon inicijalnih izjava od strane Udruge Promo, a potom i ignoriranja istih od strane ministarstva i Vlade, pojavila se i peticija čiji je je cilj također bio skretanje oka javnosti na temu koja u inozemstvu uopće ni nije tema jer, ne biste vjerovali, u inozemstvu ljudi koji pošteno rade svoj posao i promiču kulturu dobiju državnu potporu. Možemo li si to uopće zamisliti?
Budući da se toliko prašine podiglo, očito je koje zrnce palo u oči novoimenovanog ministra kulture Berislava Šipuša, protiv čijeg se imenovanja Udruga Promo također javno očitovala te je on odlučio da će ipak, nakon inicijalnog ignoriranja te potom demantiranja pokrenute inicijative, „u malo vremena što imam otvoriti pet muzeja i osvojiti rockere“ – prenosi Jutarnji list. Zanimljivo je da je gospodin Šipuš javno odbijao komentirati činjenicu da je 30 posto novca za sufinanciranje kulturnih projekata dodijelio vlastitim projektima. Koji su to sve projekti možete detaljnije pročitati u službenom očitovanju udruge Promo, bili su toliko ljubazni da javnosti pokažu gdje ide njihov novac. No, da sve ipak ne bi bilo potpuno crno, ministar Šipuš susreo se u dvije prilike s članovima Udruge Promo, na prvom sastanku sa svim njenim predstavnicima, a na drugom sa četiri delagirana predstavnika Udruge te time pokrenuo dijalog čiju ćete uspješnost morati sami procijeniti.
“Na sastancima predstavnici Udruge Promo prenijeli su javno iznesene zahtjeve te prezentirali stanje na području djelatnosti organizacije rock koncerata koja je do sada jedina djelatnost u kulturi koja je u potpunosti prepuštena tržištu. Udruga Promo pozdravlja iskazanu spremnost novog ministra kulture da se rock koncerti uključe u sufinanciranje putem natječaja Javne potrebe u kulturi Ministarstva kulture. Gospodin Šipuš kao Ministar kulture ima odgovornost i priliku da promijeni potpuno neprihvatljiv tretman koncerata kvalitetne autorske rock glazbe sa svim modernih izvedenicama (elektronska glazba, hip-hop, rap, world music, itd). Mreža klubova i festivala u bivšoj državi omogućila je fenomen tzv. Novog Vala. Vrijeme je za stvaranje preduvjeta za razvoj novih talenata te za predstavljanje tih talenata publici. Za takvo što neophodna je mreža klubova i festivala te otvorenost prema svijetu i najkvalitetnijim svjetskim glazbenicima.” – ističu iz Udruge Promo, no još uvijek ne vide potpuno pomirenje ukusa.
Izgleda da je novac, kao i uvijek, jedini pravi pokretač u svijetu, što bi bilo sasvim korektno kada bi ga za sve bilo dovoljno, no nije ga dovoljno, niti se čini da će ga uskoro biti. Biti ministar u Republici Hrvatskoj je bez ikakve sumnje nezahvalan posao. Ispričavam se, može biti poprilično zahvalan ako sami sebi pomognete, primjerice financiranjem projekata u kojima ste vi osobno umjetnički ravnatelj/voditelj/direktor. Kao što sam spomenuo, to je nezahvalan posao za osobu koja zaista želi nešto promijeniti te podjednako promovirati i sponzorirati svaki oblik kulture. Nezahvalan jer morate zadovoljiti sve strane. Čini se da je gospodin Šipuš shvatio da mu 8 milijuna kuna ipak neće biti dovoljno da nastavi financirati svoje projekte zajedno s njegovim budućim planovima za sufinanciranje koncerata suvremene autorske glazbe pa je izjavio da „glazba inače u proračunu dobiva tek osam milijuna kuna, stoga je sada potrebno i taj dio korigirati”. Ta rečenica svakako stoji, nije nimalo upitna. Ono što bi bilo sasvim pošteno od ministra jest da kaže od kuda on taj novac misli nabaviti.
Također, kada već pričamo o novcu i pojedinim političarima, valja spomenuti da bi ovo moglo biti iskorišteno kao jedan izvanredan početak političke kampanje, što bi također bilo u redu kada bi javnost imala jamstvo da će se tako nešto zapravo i dogoditi. Ovakvom retorikom gospodin Šipuš nastavlja tradiciju političara da obećavaju “ovce i novce”, a na kraju vam serviraju javne dugove i čude se nepovjerenju građana. No, nadajmo se da će gospodin Šipuš ostati dosljedan svojoj izjavi, kada već nije ostao dosljedan samome sebi u konstantnom zanemarivanju kulturnog programa koji nude koncertni organizatori. Upravo činjenica da je ministar odjednom “promijenio ploču” jest dosta zanimljiva, a i kako je sam rekao, pokušat će “osvojiti rockere”. Pa, gospodine Šipuš, osvojite nas. Želimo više koncerata, želimo se kulturno uzdizati na način na koji nama to odgovara kroz glazbu koja je svugdje, osim na ovim prostorima, kulturno dobro.
Kao uvjet za sufinanciranje koncerata rock glazbe, ministar je naveo da 50 posto izvođača moraju činiti domaći izvođači što na razini, primjerice, jednog KSET-a, gdje redovito prije nastupa nekog stranog benda svira domaći bend, gdje se redovito održavaju koncertne promocije mladih (a i starih) bendova iz Hrvatske i šire okolice, to ne samo da ima smisla već je i hvalevrijedan zahtjev kojim se osigurava podjednako promoviranje domaće autorske glazbe. Vjerujem da bi problem s ovom izjavom mogli imati festivali poput INmusica čiji se repertoar bazira na stranim izvođačima uz potporu domaćih bendova što je definitivno fer situacija u kojoj nitko ne gubi. Na taj način festivali opet ne bi trebali dobiti nikakav novac iz proračuna jer im se repertoar ne dijeli pola na strane, a pola na domaće izvođače. U redu bi bilo očekivati da pola izvođača bude iz Hrvatske kada bismo svake godine imali 20-30 novih te vanserijski kvalitetnih bendova, ali također je činjenica da nemamo svake godine 20-30 novih, genijalnih bendova. Imamo ih možda pet ili šest. Ubacimo i još poneki osrednji pa ih imamo deset. Namjera da se promoviraju i hrvatski izvođači jest uvjet gospodina Šipuša, ali za sada se čini poprilično nerealnom ako očekujemo jednako kvalitetan program.
“U programima klubova i festivala treba pronaći pravu mjeru zastupljenosti domaćih autora koja će pomoći i potaknuti kreativnost i razvoj najvećih talenata te koji će ujedno zadovoljavati javni interes. Ideja ministra Šipuša da oko 50% zastupljenosti domaćih autora u programima klubova i festivala bude preduvjet sufinanciranja sasvim sigurno nije ta prava mjera. Iza te ideje vidimo lobistički interes HDS-a i HGU-a, a ne javni interes, a g. Šipuš će se kao novi ministar morati odmaknuti od tog lobističkog interesa te približiti javnom interesu. ” – zaključuju u Udruzi Promo.
Izgleda da što ova država duže postoji, u njoj postaje eksponencijalno teže razlučiti iskrenu namjere od političkih igara i manipulacija novcem u svoju korist. Još je tužnija činjenica da se s kulturom poigrava na taj način, barem se to tako do sada radilo. Možemo se nadati da će gospodin Šipuš i koncertni organizatori udruženi u udrugu Promo pronaći zajednički jezik , ali moramo se također zapitati koliko je to sve zapravo realno. Pogledajte samo izjavu ministra u kojoj kaže da bi trebalo korigirati svotu novca koji je izdvojen za glazbu i zapitajte se kolike su šanse da se to stvarno dogodi. Volio bih sada sastaviti zaključak u kojem piše da će sve biti super, da su zahtjevi i jedne i druge strane idealni te da će Hrvatska postati koncertna atrakcija kako za domaće, tako i za strance, ali to nažalost u ovome tekstu ne može pisati. Ne može pisati zbog stava gospodina Šipuša koji je bio poprilično nezainteresiran samo da bi se sve odjednom promijenilo kada je shvatio da bi mu bilo dobro imati ogromnu rock publiku na svojoj strani. Ne može pisati jer država nema novaca ni za što. Ne može pisati jer se godinama ignoriralo vapaje koncertnih organizatora, a i izvođača. Ali volio bih da piše. Također bih volio da mogu maknuti sav cinizam i ironiju iz teksta i pisati o tome kako smo najkulturniji narod na svijetu te kako nam je odlično živjeti u zemlji u kojoj se umjetnost cijeni u svakom obliku, a ne samo u ustaljenom formatu gdje su klasična glazba i jazz umjetnost, a sve ostalo zabava koja služi za punjenje džepova pojedinaca. Još tako ne mogu pisati. Možda za par godina.
