Komentar: Dobre i loše strane nominacija za Porin 2018. godine
Prvo što primijetite kod nominacija za glazbenu nagradu Porin 2018. godine je činjenica da najviše nominacija – devet – ima Mia Dimšić. Prije godinu dana pitali bismo se tko je Mia Dimšić, no zadnjih mjeseci iskače iza svakog ugla, pogotovo ako imate osmogodišnju kćer, nećakinju ili sestričnu kojoj je ona najdraža pjevačica. Kako je Mia Dimšić pokraj Mayalesa, Jinxa, Chui i ostalih uspjela sakupiti senzacionalnih devet nominacija, uključujući one za album godine, pjesmu godine i žensku vokalnu izvedbu?
Sagledajmo širi kontekst. Svi koji zadnjih godina prate suvremenu hrvatsku glazbenu scenu primijetili su rastući broj iznimno talentiranih kantautorica – Ninu Romić, Saru Renar, Lovely Quinces, Irenu Žilić, Dinu Rizvić, Luce, Queen of Sabe itd. Trebalo im je nekoliko godina, no to je konačno primijetio i netko iz Croatia Records. Ali umjesto da poguraju neku od tih uspješnih kantautorica, iza kojih su već hvaljeni singlovi, EP-evi i albumi, oni su odabrali jednu koja se svojom glazbom nije uspjela probiti i od nje napravili glazbeni projekt – nasmiješeno lice koje veselo pjeva o suncu i ljubavi.
Naravno da taj scenarij pali samo kod osnovnoškolaca nižih razreda, no Mia Dimšić je pažljivo planirani projekt kojim Croatia Records upravo cilja na takvu publiku. Ona je svojevrsna hrvatska inačica One Directiona čije su pjesme hrvatske verzije beskrajno iritantnih Happy i Can’t Stop the Feeling koje svojim optimizmom i pozitivom mogu zaluditi samo dječju publiku (i izluditi svakog slušatelja formatiranih radija). Ta glazba ne zanima nikoga tko uđe u pubertet, no hrvatski su klinci sada dobili omiljenu pjevačicu na čije će ih nastupe roditelji rado odvesti jer je to ipak bolja ili barem pristojnija opcija od Rozge i Učiteljica.
Ne kažem da je to samo po sebi loše, njezina glazba je ipak kvalitetnija od svega na estradi, a i dječja publika je veoma zahvalna. No baš da je Mia Dimšić trenutno prvo glazbeno ime u Hrvatskoj – nije. Niti kao autorica niti kao pjevačica. A upravo oko toga glazbena industrija pokušava stvoriti hype koji se opravdava raznim nagradama, od pobjede na Splitskom festivalu (samo što autor pobjedničke pjesme nije Dimšić, već su to Vjekoslav Dimter i Damir Bačić) preko nagrade Hrvatske diskografske udruge za ženskog izvođača godine (potpuno nerelevantno, no pomaže u PR-u) do ovih devet nominacija za Porin.
Da nema nominacije za “Život nije siv”, kategorija albuma godine izgledala bi zaista respektabilno – nominirani su “Chui ovu glazbu” Chui i Jazz orkestra HRT-a, “Iluzije” Natali Dizdar, “Pogrebi & pomiriši” Jinxa te “Simbol za sunce” Mayalesa, redom ponajbolji hrvatski prošlogodišnji albumi. Borba bi se trebala voditi između Chui i Mayalesa čiji su vrhunski albumi hrvatsku glazbenu scenu odveli u uzbudljive i neistražene teritorije pop psihodelije i avangardnog elektroničkog jazza, no i Bruno Mars je uspio oteti Grammy za album godine Kendricku Lamaru.
Kategoriju pjesme godine kao da je sastavljao glazbeni urednik Narodnog radija – Ako voliš ovu ženu Branimira Mihaljevića i Nenada Ninčevića u izvedbi Željka Bebeka i Olivera Dragojevića, Bezimeni Mije Dimšić, Neka ti plove brodovi Predraga Martinjaka u izvedbi Massima, Biram Nenada Borgudana u izvedbi prošlogodišnjih pobjednika Detour te jedan uljez, Reno 4 Mile Kekina. Zaista je teško predvidjeti tko će slaviti, nema jasnog favorita kao što je to prošle godine bio Detour sa sjajnom Zaljubila sam se. Mia Dimšić mogla bi odnijeti nagradu jer gotovo sigurno neće osvojiti album ni pop album godine (gdje su joj konkurencija Jinxi i Natali Dizdar), a ipak treba potvrditi neku od tih nominacija.
Za najbolju žensku vokalnu izvedbu nominirane su mlade Mia Dimšić i Antonela Doko te neuništiva Josipa Lisac. Kao ni prošle godine, dvojbe ne bi trebalo biti jer Dimšić i Doko zaista nisu dorasle Josipi Lisac. Doko je prošle godine također bila nominirana, a tada je osvojila Porina za najboljeg novog izvođača. No njih dvije zasad su se pokazale tek kao prosječne pjevačice, teško da se imitiranje Amy Winehouse Antonele Doko može nazvati autentičnom izvedbom, a Dimšić nema ni raspon glasa ni tehniku pjevanja. Apsurdno je da su one uopće nominirane, a Natali Dizdar, nedvojbeno jedan od najboljih hrvatskih ženskih vokala uopće, nije, iako ima nominacije za album i pop album godine. Nismo ni očekivali da će nominirane biti Irena Žilić ili Luce…
Svi koji prate Ziher duže vrijeme znaju koliko nam je stalo do toga da Massimo svake godine osvoji Porin, no deseterostruki pobjednik već drugu godinu zaredom uopće nije nominiran. Za najbolju mušku vokalnu izvedbu bore se prošlogodišnji, inače sedmerostruki pobjednik Oliver Dragojević, mladi Damir Kedžo te Jacques Houdek za, nimalo iznenađujuće, izvedbu eurovizijske pjesme My Friend, što bi mu moglo donijeti i drugi Porin u toj kategoriji. Kedžo se definitivno zadnjih godina potvrdio na sceni i njemu bi ovaj Porin, za razliku od Dimšić i Doko koje zaista imaju još puno za raditi, bio zasluženo priznanje i vjetar u leđa. Zanimljivo je to da Marko Tolja nije nominiran, a njegov album “Stavi pravu stvar” nominiran je za najbolji album jazz glazbe.
No ove nas je godine Porin uspio i ugodno iznenaditi. Riječki Jonathan nominiran je za najbolji album rock glazbe (“To Love“), uz “Simbol za sunce” Mayalesa i “Red” Markiza. Još veće iznenađenje je kategorija alternativne i klupske glazbe u kojoj nisu uobičajeno nominirana tri, već četiri albuma – “System Error” Brain Holidaysa, “Muzika o nogometu, jazzu i palačinkama” Mikija Solusa, “Gravity” Kozmodruma i “Haze” Irene Žilić. Pomalo je nevjerojatno da su Jonathan, Kozmodrum i Irena Žilić nominirani za Porin. Ako se ne varam, to su prvi albumi na engleskom jeziku u povijesti nominirani za neku od nagrada, a ujedno valja istaknuti da je riječ o albumima koji su objavljeni samostalno odnosno na nezavisnoj etiketi (PDV Records). Teško je predvidjeti pobjednike, no naši su favoriti Jonathan i Irena Žilić (Mayalesu bi bolje odgovarala nominacija za alternativni, a ne rock album).
Četiri nominacije iznjedrila je i kategorija za najbolju izvedbu grupe s vokalom – Easy Jinxa, Biram Detoura, Vrijeme Parnog Valjka i Tamni jorgovan Darka Rundeka i Ekipe. Zanimljivo je primijetiti da je Parni Valjak u ovoj kategoriji slavio čak pet puta, a Jinxi nijednom – da, govorimo o onim Jinxima za čijim mikrofonom stoji Jadranka Ivaniš Yaya, zbog čega bi bio red da nagrada ode u njihove ruke. Detour je u ovoj kategoriji slavio prošle godine, dok je Rundek dobitnik više Porina, no ne i za vokalnu izvedbu. Chui je ugrabio nominacije i za najbolji jazz album te za najbolju jazz skladbu (Punch Tonija Starešinića), gdje su im konkurencija “Elfin Farewell” Zvjezdan Ružić Sexteta i spomenuti “Stavi pravu stvar” Marka Tolje i Jazz orkestra HRT-a odnosno skladbe All After All Darka Jurkovića Charlieja i Kanbal Zvjezdana Ružića.
Još jedna kategorija koja nas je ugodno iznenadila je ona za najbolji album folklorne i etno glazbe. Nominirani su Cinkuši za svoj hvaljeni četvrti studijski album “Krava na orehu“, Dunja Knebl za svoje trostruko monumentalno djelo “33 balade” (objavljeno za nezavisni Geenger Records) te Kries za svoj nadrealni “Selo na okuke” (samostalno izdanje). Tko god će slaviti, zaslužio je. Damir Urban nominiran je za najbolji album za djecu za “3 praščića / Slavuj”, zajedno s Damirom Martinovićem Mrletom i Zoranom Prodanovićem Prljom iz Let 3 te producentom Matejem Zecom.
Ako niste znali, imamo i kategoriju najbolji tematsko-povijesni album, no u njoj nisu nominirani albumi srednjovjekovne glazbe koji opisuju bitku na Krbavskom polju, već – reizdanja i kompilacije. Tako su nominirani reizdanje “Apocalypso” Darka Rundeka, “Antologija” Parnog Valjka i kompilacija “100 originalnih pjesama” Ive Robića. Za najbolji koncertni album bore se Massimo i Zagrebački solisti (“Isti osjećaj”), Parni Valjak (“Live in Pula”) i Psihomodo Pop (“Live Unpljugd 2 Gavella”).
Pohvalno je vidjeti da je Porin barem malo otvorio svoja vrata nezavisnim izdanjima, da su čak nominirani albumi na engleskom jeziku, no i dalje to nije objektivna nagrada koja bi trebala vrednovati hrvatsku glazbenu scenu u cjelini. Nadamo se da ovi pozitivni pomaci neće biti ovogodišnja iznimka te da će ih iduće godine biti još i više. Možda će Porin tada primijetiti, uz žensku kantautorsku i, nazovimo je tako, alternativnu scenu, i sve jaču hrvatsku hip hop scenu. Ove godine albume će objaviti (ili već jesu) Krankšvester, Kukus, High5 i drugi pa možda iduće godine alternativna i klupska glazba napokon neće dijeliti istu kategoriju.
