U Karlovcu se otvara izložba o kćeri Jamesa Joycea

U Izložbenom salonu “Ljudevit Šestić” Gradske knjižnice “Ivan Goran Kovačić” u Karlovcu 16. prosinca otvara se izložba “Sputana kći Joyce: Ples s ludilom”. Autor izložbe je Igor Jurilj (Bloomsday Croatia), a nastala je pod pokroviteljstvom Veleposlanstva Republike Irske u Republici Hrvatskoj i Gradske knjižnice i čitaonice Pula u okviru festivala Bloomsday Croatia. Izložbu će otvoriti Olive Hempenstall, veleposlanica Republike Irske u Hrvatskoj. Postav se može razgledati do 3. siječnja 2020. godine.
O Luciji Joyce
Lucia Anna Joyce (26. srpnja 1907., Trst – 12. prosinca 1982., Northampton) rođena je na početku Odiseje Joyceovih. Njezin otac James Joyce, jedan od najvećih književnika Zapadne književnosti, nadjenuo joj je ime po svetoj Luciji, zaštitnici slabovidnih i slijepih koja je vodila Dantea kroz Pakao, blagoslivljala oči i osvjetljavala put zalutalima u mraku i tami. Ironično, kći Joyce patila je od razrokosti, koja će ju pratiti cijeli život kao fizički kompleks. Rođena u obitelji nevjernika i nevjenčanih roditelja, Lucia nije bila krštena, što je odražavalo boemski život razbibrižna oca, iako je njezinoj neobrazovanoj majci to predstavljalo obiteljsku sramotu.
Djevojka koja je odrastala poput nomada oca književnika nikad nije bila vezana za Irsku, no jest za Trst i Pariz u kojima je odrastala dok je otac James pisao romane Uliks, a kasnije Finneganovo bdijenje nadahnuto upravo njome. Favoriziranje pisanja svojih romana nauštrb očinstva intenzivirat će se za pisanja upravo Finneganova bdijenja i presuditi odnosu oca i napaćene kćeri koja će početi pokazivati znakove bunta, a obitelj ih u avangardnom Parizu tumačiti kao znakove ludila. No svoj je nemir liječila plesom i postala predvodnicom avangardnih plesova, na nezadovoljstvo roditelja.
Rasplesani pariški hipiji
Svoje je nezadovoljene roditeljske potrebe pariška djevojka irskih korijena kompenzirala i oponašanjem filmskih likova da bi uskoro zaplesala za svoje spasenje. Pokretom kojim se pokušavala othrvati iz sjene oca u kojoj je bila i ostala do kraja života, Lucia je osnaživala tijelo, glas, ali i svoje samopouzdanje.
Joyceova je mezimica bila magnetski privučena kulturi pariških hipija poput Raymonda Duncana; kontrakulturi koja se temeljila na “kultu drugarstva gdje počinjujemo moralno samoubojstvo — ubijamo zastarjele navike koje su pronošene samo kroz imitaciju. Mi živimo izvorno.”
Beckett čuva njenu fotografiju u novčaniku
Do kraja dvadesetih, plesat će s plesnom pedagoginjom Margaret Morris, Elizabeth Duncan, a potom osnovati svoju plesnu skupinu. Godine 1929. nastupa na Prvom međunarodnom plesnom natjecanju u Parizu, gdje će je gledati očev tajnik, suradnik i prevoditelj – Samuel Beckett. Njezinu fotografiju u avangardnom ribljem kostimu, a koja će obići svijet, do kraja je života u svom novčaniku čuvao Beckett koji ju je također jedini posjećivao za vrijeme boravaka u sanatorijima po očevoj smrti.
U vrijeme prvog vala feminizma, sufražetskih borbi i emancipacije žene u javnoj domeni, Lucia je bila marginalizirana, a njezini emocionalni istupi etiketirani kao nepoćudni. Lucia je slana na psihijatrijska liječenja, između ostalog i kod Junga, bez prevelikog uspjeha. No neiskušane metodologije liječenja nedefinirane bolesti, narušila su njezinu duševnu stabilnost, a nakon smrti oca, majka i brat potpuno su je zaboravili. Više nikome nije stajala na putu, a njezin je impuls za plesom zauvijek sputan.