“Madame x” (Madonna): Sjajan povratak u formu osobnim albumom

Madonnu je tijekom karijere pratila vrlo nezahvalna reputacija glazbenice koja nameće trendove koje svi drugi zatim slijede. Ista ta reputacija izazvala je nerealna očekivanja i već nakon prvog slabijeg albuma mizogina javnost Madonnu je proglasila bivšom.

Na njen tron postavile su se sezonske makijavelistice koje možda imaju ambiciju kraljice popa, ali nude puno manje sadržaja. Problem s tom percepcijom nametanja trendova je u tome što je ona u velikoj mjeri netočna. Madonna nije izmišljala glazbene pravce koliko je bila eklektik – voljela je i proučavala glazbu, uzimala elemente koji joj se sviđaju i stvarala nešto svoje.

Njeni albumi nisu rezultirali glazbenim revolucijama u mainstreamu, ali joj je vrlo karakterističan pristup osiguravao uspjeh i prepoznatljivost, koliko god možda nekad bila preradikalna za scenu popularne glazbe.

Gubitak interesa za glazbu

Problemi su nastali kad je Madonna zbog manjka interesa za glazbu ili nekih drugih razloga prestala raditi karakternu glazbu. Već je “Confessions on a Dance Floor” iz 2005., iako tehnički sjajan album, bio prekalkuliran pokušaj povratka na vrhove top lista kao protureakcija komercijalnom neuspjehu “American Lifea”.

Sljedeći albumi u nizu tek su formalni pop – ne pretjerano loše vježbe u teritoriju dance glazbe koji su čak i popratnim materijalom (npr. vrlo slabim spotovima) odavali da Madonnu glazba više ne zanima, a da albume izdaje tek kao povode za megalomanske turneje na koje je ugovorom s Live Nationom bila obvezana.

Povratak u formu

2017. se događa prekretnica u Madonninom životu – selidba u Portugal kako bi podržala nogometnu karijeru sina Davida. Novo prebivalište kraljicu popa udaljava od frenetične scene New Yorka i Londona, a izolacija joj vraća interes za glazbu.

Život okružen lokalnom glazbom i apokaliptičnim vijestima Madonnu tjera da ponovno počne promišljati o svome radu i tako nastaje “Madame X” – sjajan povratak u formu, logičan nastavak “Musica” i “American Lifea” koji je toliko kreativan i specifičan da izgleda kao da se posljednjih 15 godina Madonnine karijere nije dogodilo.

“Madame X” funkcionira kao stilski vrlo širok, ali i iznenađujuće ujednačen album. Prirodni partner Madonni tu je Mirwais Ahmadzai, francuski producent odgovoran za, među ostalim, “Music”, jedan od Madonninih najuzbudljivijih albuma. Kao duo, oni stvaraju čuda – distancirani električni cha cha cha Medellin, amalgam „Orašara“ i vokodera Dark Ballet, viskozni house I Don’t Search I Find ili kaotični disko o labavim gun control zakonima God Control.

Sve te pjesme jasni su dokazi da je upravo Mirwais najvažniji Madonnin suradnik, usprkos uvriježenom mišljenju da je to William Orbit koji se vrlo brzo istrošio nakon što je sve svoje trikove pokazao na “Ray of Light”.

Mirwais je također djelomično pomogao Madonni da u “Madame X” ugradi portugalske i latino utjecaje kojima je bila izložena tijeko svog života u Lisabonu. Optužbe o kulturnoj aproprijaciji baš i ne drže vodu jer Madonna ne pokušava biti fado ili latino pop pjevačica nego ih, u svom stilu, dekonstruira i ubacuje u hiperaktivni pop lonac.

Rezultati su odlični – u nekom paralelnom svijetu gdje se Madonnu ne procjenjuje na temelju godina imali bismo sjajan niz ljetnih hitova (Crazy, Faz Gostoso, Bitch I’m Loca).

Slabije točke albuma vežu uz mesijanstvo, čestu celebrity bolest od koje je prvi obolio Bono Vox devedesetih i zarazio velik broj drugih glazbenika, uključujući i Madonnu. Kraljicu popa je ta bolest dosta ozbiljno uhvatila pa se još 2006. na Confessions turneji popela na križ u znak patnje za umirućom afričkom djecom, a ni dan-danas simptomi ne jenjavaju.

Tako se iz svog portugalskog poludvorca na Killers Who Are Partying uspjela izjednačiti s potlačenim manjinama, a „I Rise“ u kombinaciji sa spotom zvuči kao glazbeni Kendal Jenner Pepsi trenutak.

Ipak, čak i nepromišljeno guranje mesijanstva zapravo govori koliko je “Madame X” prvi Madonnin osobni album nakon godina generaliziranih pop kolekcija. Madonna, čak i kad je neosjetljiva i pretenciozna, još uvijek ima nešto za reći, a njena glazbena rješenja jedinstven su rezultat glazbenog uma koji upija sve što se oko njega događa.

Iako je ono što u ovom trenutku javnost od Madonne očekuje život od tantijema i pjevanje hitova iz osamdesetih u zatvorenim haljinama, “Madame X” pokazuje da jedina preostala živuća legenda još uvijek ima toliko ideja da zaista nema razloga da se zaustavi.