Marko Rudelić: Goli i bosi na marginama mainstreama

Sve češće se događa da se duše naših gradova snaže kroz zvukove koji dopiru iz začudne svakodnevice. Ne pišu svi samo o ljubavi, ne govore svi samo o vrapcima i komarcima, kao ni skupim pilama. Ovog momka sa zagrebačke Trešnjevke “ubrao” sam sasvim slučajno, skrolajući mailovima gdje mi se krajem 2022. godine istaknuo naslov “Goli i bosi”. Nisam očekivao nikakav eksplicitan sadržaj (iako svi prvo vole pomisliti na malo kože) i ono što me zateklo nije bila ničija gola koža, no jest izazvalo ježenje i uvuklo ispod moje kože.

Znate one momente kada čujete nešto novo i zaspamate bliske muzikofile linkovima? Smarate ih pitanjima kakva im je pjesma, kakvi su vokali, što misle o tekstu? E, pa slučaj je s Rudelićem bio upravo takav. Autorski sam singl uvrstio u ponajbolja izdanja 2022. godine, a opet, nije mnogo nas imalo prilike čuti ga u eteru.

Onda slijedi, naravno, korak dalje: traži album. „Momentum” je objavljen pola godine ranije, u svibnju 2022. i pitao sam se opet kako to da nije u nekoj priči album došao do mene ili nekog koga znam.

Ipak, bolje ikad nego nikad. Marku sam uletio u inbox na Instagramu, kao što to znamo na Ziheru raditi s umjetnicima za Gram umjetnosti. Nakon dopkanja par mjeseci, sjeli smo napokon na kavu. Zimsku. Iza toplih stihova smiješi se i toplo lice i tu kreće naša ćakula s koje donosim dio u najosobnijoj preporuci da je čitate uz soundtrack njegova „Momentuma”.

Marko, možeš li u nekim kraćim crtama predstaviti sebe kao privatnu osobu da te malo bolje upoznamo, a onda ukratko opisati svoj glazbeni put do objave „Momentuma”?

S deset sam godina sasvim slučajno na poziv prijateljice završio na tečaju bubnjeva i otad je glazba moja najveća strast. Kako sam imao dosta problema s tjeskobom i u tinejdžersko vrijeme bio dosta doma sam, sa šesnaest sam godina počeo učiti gitaru i skladati pjesme. Par godina kasnije došao sam u posjeti sestri u Istru, gdje sam dobio prve ozbiljnije gaže. Prvo sam dolazio sezonski, a onda sam i ostao ondje jer sam našao bend. I tako 2015. godine snimam demo album „Sati” koji objavljujem putem Bandcampa.

Napomenuo si mi na kavi kako od tog posjeta sestri zbilja neprekidno sviraš po cijelom poluotoku.

U zadnjih deset godina odsvirao sam preko tisuću koncerata, što s bendom, što sam. Odlučio sam 2018. godine ući u studio da snimimo „Momentum” koji je bio planiran za 2020. godinu, ali je zbog korone stigao tek 2022. godine.

Kako funkcioniraš kao glazbenik u svakodnevnom smislu?

Volim rutinu. Odlazim skoro svaki dan u prostor gdje imam probe s bendom, u prosjeku zajedničke probe imamo jednom tjedno. Prvih sat do dva u danu uvijek radim na novom albumu, i onda nastavljam s vježbanjem gitare i novog repertoara za bend. Za kraj dana ostavim učenje produkcije ili gledanje nekog podcasta vezanog za glazbu. Bitno mi je svaki dan naučiti nešto novo.

U svibnju prošle 2022. objavio si album koji sam pak otkrio tek na kraju godine ne mogavši vjerovati kako nas je mnoge zaobišao jedan takav kantautorski dragulj gitarskoga zvuka, a prodornih stihova atipično lijepe, a nepatetične lirike. Kakav zvuk i autorstvo on donosi?

Mislim da su zvuk i autorstvo relativni pojmovi. Za pop glazbenike sam jazz, a za jazz glazbenike sam pop ili rock. Istina je negdje između, ali svakako se u mojoj glazbi mogu čuti utjecaji sva tri žanra. S time da bih dodao i soul u jednadžbu, pošto je to glazba koju najviše volim i slušam.

A što onda za tebe znači biti autor?

Slijediti svoju strast. Što ponekad nije romantično koliko zvuči, ali je za mene jedina opcija otkad znam za sebe. Koliko god zvučalo kao klišej, za mene je to poziv i dok se god tako osjećam to ću raditi.

Nisi mainstream, a ni razvikano ime. Jedan si od onih skrivenih bisera našeg zvučnog krajolika, a u krajolike nekad treba zaći s ceste i pogledati u skrivene puteve. Koji je po tebi najveći izazov glazbeniku da se probije na sceni?

Najveći izazov je stvoriti euforiju oko izlaska albuma ili singla. Rijetkima to uspijeva i tu se obično mora poklopiti dosta stvari. Tako da sam odlučio staviti fokus na to da radim što kvalitetniju glazbu, a dogodit će se što se mora dogoditi. Steve Martin je jednom rekao: „Become so good they can’t ignore you”. To mi je mantra već neko vrijeme i mislim da je to pravi put.

Koliko su tebi onda digitalni mediji i streaming servise olakšali, a koliko otežali put do publike?

Olakšali su u onome što je očito, a to je da smo par klikova udaljeni od bilo koje glazbe na svijetu. Nikad u povijesti glazba nije bila ovoliko dostupna i mislim da nikad u povijesti nije bila slušana s manje pažnje, nego danas. Ljudska psihologija je takva da sve što je lako dostupno gubi na vrijednosti i tu je očigledan taj dvosjekli mač streaming servisa. Streaming je otežao put do pažnje publike, a s druge strane je olakšao dostupnost glazbe.

Govorili smo o tome da je CD danas vizitka, ploča skup format, a streaming pak oduzima dušu fizičkom glazbenom izdanju. Kako se postaviti danas u takvom maćehinskom odnosu glazbene industrije prema glazbi?

Udariti na sve frontove (smijeh). Iskreno, ne znam. Nema formule za uspjeh, ali je poznato to da, ako se želiš fokusirati na streaming, trebaš raditi pjesme koje imaju “hook” unutar 15-30 sekundi. S druge strane, ljudi koji kupuju ploče kupuju upravo ono što ne dobivamo sa streamingom. Prvenstveno priču oko albuma, ilustracije, tko je što svirao na albumu i jednostavno nešto što je opipljivo.

Takvi ljudi neće preskočiti pjesmu ako im nije zanimljiva u prvih deset sekundi i neće prijeći na sljedeću. Rješenje je ne razmišljati previše o tome i fokusirati se na glazbu koju kao autor želiš napraviti.

Na „Momentumu” si napisao pjesmu Goli i bosi koja je doživjela svoje vokalno proširenje kao singl sa Sabrinom Hebiri. Mene je pjesma raspametila za kraj godine i mjesecima živjela u mojim ušima bez najamnine. A pjesma ima i jednu posebnu, ne baš vedru tematiku kamufliranu u romantičan zvuk, što bih volio da sam opišeš našim čitateljima prije (ili poslije) slušanja pjesme.

Tako je, Goli i bosi nema vedru tematiku, ali je pisana s nadom da će se stvari promijeniti na bolje. Napisao sam je u doba kad je mnogo ljudi odlazilo iz zemlje na dnevnoj bazi i jednostavno sam prenio na papir ono što sam vidio oko sebe. Činjenica je ta da ne znamo gdje nas sve to vodi jer nas po zadnjem popisu stanovništva ima znatno manje, nego deset godina prije. Nešto će se morati promijeniti, inače će zemlja postati turistički kamp bez lokalnog stanovništva.

U nadi da te baš ova tema neće inspirirati na daljnje pisanje takvih pjesama, nego sasvim drugih tematika, dok pijuckamo zadnje srkove kave, reci nam gdje si u ovom trenutku po pitanju rada, materijala i planova?

Planiramo na proljeće svirati „Momentum” u što više gradova, uključujući i Zagreb. Rad na drugom albumu je već započeo, par je pjesama već gotovo, tako da očekujem da uđemo u studio do kraja godine i snimimo ga. Plan je da sljedeće godine izađe drugi album, i naravno da imamo što više koncerata.

Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.