Izvještaj: Kawasaki 3p i publika ‘goli do pasa’

Kako uopće opisati Kawasaki 3p nekome tko nije upoznat s njihovim koncertima (što većina ljudi u državi jest, budući da sviraju u svakom selu i zaseoku barem četiri puta godišnje)? Pokušat ću vam ih opisati nešto slikovitije. Zamislite da je to jedan crtić, nešto poput Itchy & Scratchy kojeg možete vidjeti u Simpsonima, samo da su u stvarnosti još i besmisleniji. Zamislite si bend koji je kao karikatura samih sebe posvetio život tome da budu što je manje moguće u vezi s realnošću. Toliko su nestvarno kvalitetni zabavljači Kawasaki 3p-a koji, bez obzira na dvoznamenkast broj godina postojanja, imaju samo tri albuma. Ali čije tekstove znaju sve generacije, od prvašića do poneke kul bakice u mesnici.

Da se odmah toga riješim na samom početku, Veliki pogon Tvornice Kulture bio je krcat, a neposredno prije samog početka koncerta na ulazu je bio red koji je izgledao zaista prijeteće svakoj osobi koja se pojavila bez karte. Parter – pun, galerija – puna, tribine – pune. Svugdje ljudi svih generacija, od onih ljudi koje sam krivio za propast prošlog koncerta K3p-a u Malom pogonu pa sve do totalnih klinaca koji su prvi put bili na koncertu. Osim što je to bilo lijepo za vidjeti, također je garantiralo dobro raspoloženje u publici, a već na prve tonove puhačke sekcije iz publike su dopirale ovacije i krici podivljalih mužjaka u prvim redovima, spremnih na mlaćenje, a bend je ubrzo svima dao ono po što su došli.

Glupo je po stoti put opisivati kako su momci super zabavljači i totalni zajebanti, čak i veći zajebanti od puno mlađih kolega, tako da ću se pokušati posvetiti nekim drugim aspektima koncerta. Primjerice, valjalo bi obratiti pozornost na publiku koja je vjerno divljala na svaku pjesmu, čak i ako je s novog albuma i nemaju pojma kako tekst ide – svi pjevaju. Sigurno ste i sami vidjeli da ponekad netko pripit ili u već dobrano pijanom stanju pokušava pratiti tekst pjesme o kojoj nema pojma, ako niste, mogli ste sinoć. Pogotovo zbog toga što su ljudi naprijed jednostavno bili u transu. S prošlog koncerta u Malom pogonu također se sjećam da je Tomfa u jednom trenutku pitao uvjerljivije mirniju publiku nešto ovog tipa : „Kaj je ovo, pa nema golih??“ Pa, sinoć je bilo golih, i to hrpa, golih zbog pasa i golih do pasa, a na bisu im se i bend pridružio skidanjem svojih odjevnih predmeta u jednoj jako muški nabijenoj i vrućoj dvorani bez trunke kisika. Bez obzira na to što je na trenutke zaista bilo odvratno, bitno je reći da je Mali pogon bio prazan tijekom i nakon koncerta, što inače nije slučaj jer se tamo hrpa ljudi spusti zapaliti cigaretu ili jednostavno odmoriti od koncerta. Očito sinoć nikome nije bilo dosta ove hrpe lakrdijaša pa nije bilo vremena ni za predah.

U preko dva sata, barem koliko se meni činilo da je koncert trajao, Kawasakiji su izrokali cijeli svoj stari i novi repertoar, a pjesme poput 3Problema, Jebotext i Loš, zao potvrdile su status Kawasakijevih divljačkih himni koje mogu stajati rame uz rame sa stvarima poput Sjekirom u glavu, Snifa san glu i Mate Parlov. Okej, možda ne uz Matu Parlova, ipak je on najjači čovjek na svijetu. A uz Matu Parlova jedan je od jačih ljudi na ovim prostorima definitivno i Davorin Bogović, koji se u jednom trenutku samo stvorio na bini i malo cupkao i radio…pa ono što Davorin Bogović inače radi, zajebava se. Osim neuništivog Bogovića, Kawasakiju se na bini pridružio i ženski gudački kvartet na što ih je pola publike uljudno zamolilo da se skinu povicima poput “skini se” i sličnih klasika. Također bih s vama volio podijeliti opservaciju gitariste nakon bisa, a to je da je Kawasaki 3p vrlo vjerojatno jedini bend kojeg se s oduševljenjem poziva natrag na pozornicu urlicima poput „malo vas je, malo vas je pičkice“ i „jebem ti mater, jebem“. E pa, sinoć su se izurlikali svi oni koji su došli, a oni koji nisu očito će morati trpjeti prepričavanje poludjele publike i benda (koji ionako nije normalan) te je odsvirao koncert od trideset infantilnih pjesama, a svi su to upijali kao u pustinji vode žedni.