Ne okreći obraz rasizmu (“BlacKkKlansman”, S. Lee)
Bijeli čovjek u skupom odjelu, kršćanin imena Kennebrew Beauregard (Alec Baldwin), uvježbava svoj govor mržnje, ispred platna na kojem se projiciraju kadrovi iz filma The Birth of Nation iz 1915. godine. Njegova propovijed fokusira se na ugroženost bijelaca od strane onih koji se bore za integraciju i ravnopravnost inferiorne rase. „Imali smo sjajan način života“, „U pitanju je internacionalna židovska zavjera“ samo su neke od Beauregardovih parola…
S druge strane, Ron Stallworth (John David Washington), prvi Afroamerikanac u policijskoj upravi Colorado Springs, prihvaća trpjeti uvrede i omalovažavanje kolega kako bi uopće dobio priliku štititi i služiti. Čak i njegov prvi službeni zadatak je svojevrstan vid opresije – šef policije od njega traži da se infiltrira na „radikalni“ skup omladinske unije Afroamerikanaca, kojima u goste dolazi nekadašnji pripadnik organizacije Black Panther…
Mada radnja koju gledamo u uvodnim minutama filma BlacKkKlansman redatelja Spikea Leejaa, biva smještena u sedamdesete godine prošlog stoljeća, u njoj postoji nešto izopačeno poznato i relevantno za današnju društvenu situaciju na globalnoj razini.
Prvi korak u povratku Amerike
Baziran na stvarnim događajima (prvobitno pretvorenim u knjigu “Black Klansman” 2014. godine) film prati policajca Stallwortha koji iz želje za dokazivanjem pred kolegama i pritiska opresije okoline iziritirano poziva lokalni odjel Ku Klux Klana u želji da im se pridruži. Ono što kreće kao sarkastični buntovni potez uskoro postaje velika policijska istraga u kojoj Afroamerikanac Stallworth komunicira s klanom putem telefona, a njegov židovski kolega Flip Zimmerman se nalazi s članovima bijelih ekstremista uživo.
Treba biti realan, Spike Lee već tri desetljeća pravi kvalitetne filmove koji prikazuju trenutnu ili povijesnu sliku američke stvarnosti. U svojim pothvatima, od kojih je zasigurno najpoznatiji Malcolm-X Lee je uvijek s velikom preciznošću ocrtavao karaktere stvarnih ličnosti te svoje filmove oblikovao da problematiziraju društvenu situaciju a da su pritom još i duhoviti, te dosta često napunjeni akcijskim sekvencama. BlacKkKlansman u ovom pogledu nije iznimka, sve na što smo navikli od ovog redatelja tu je pred nama, samo ovog puta upakirano u nevjerojatno atraktivnu priču koja se veoma lako oslikava na trenutnu političku eru Donalda Trumpa u Americi.
“Moć svim ljudima!”
Upravo to izdvaja ovaj film iz mnoštva radova koji u posljednje dvije godine oportunistički pristupaju temi Afroameričkih prava i povijesti. Spike Lee prenosi istinitu priču staru skoro četrdeset godina, a na samom kraju prikazuje da se skoro ništa nije promijenilo u proteklom vremenu. David Duke (Topher Grace) veliki mag KKK-a, u filmu svojim porukama i ponašanjem može se doimati komično, ali u završnici kada umjesto lika gledamo novije snimke stvarne ličnosti u ustima ostaje naprosto osjećaj gorčine.
Također, poruke uvodnog fiktivnog karaktera, doktora Beauregarda, ne razlikuju se mnogo od onih koje Donald Trump širi proteklih par godina. Spike Lee nam stoga servira njihove izjave povodom događaja u Charlottesvilleu, prošle godine.
Ipak, nije sve tako crno-bijelo u filmu BlacKkKlansman. Da, kritika bijelog ekstremizma je očita, ali Lee je protivnik bilo kojeg vida ekstremizma. Film usporedno prati djelovanje Klana i Afroameričke studentske Unije, inspirirane Panterima. Tek usporedbom njihovih govora koji pozivaju na djelovanje i segregaciju od onih drugih, uzdizanjem sebe i svojih privilegija (ili nedostatka istih) postaje jasan potencijal toksičnosti suprotstavljenih strana. Srž problema iskazuje se na samom vrhuncu filma, dok Klan poduzima akciju protiv „inferiorne rase“, njihovi protivnici sjede i vode diskusiju, pojašnjavaju mjesto s kojeg dolaze, što u njima izaziva strah te što ih je u bilo kojem trenutku moglo nagnati na bilo koji vid mržnje i nasilja.
Reference na pop kulturu
Uz sve opisano, film i dalje uspijeva opstati kao zabava za široke mase. Od humoristične usporedbe protagoniste s Jackie Robinsonom (tamnoputim igračem bejzbola), vizualnih referenci na filmove Cleopatra Jones i Coffy , do diskusija likova o utjecaju koji su Tarzan, Shaft, Super Fly i The Birth of Nation ostavljali na društvo, BlacKkKlansman pršti od referenci na pop kulturu, koji ozbiljan društveno-politički ton filma intoniraju k akcijskoj komediji bez generacijskih ograničenja.
BlacKkKlansman u nešto malo preko dva sata trajanja uspijeva istovremeno zabaviti i osvijestiti publiku, kombinirajući fikciju s povijesti. Redatelj Lee, po prvi put u ovom desetljeću ima nešto bitno za reći, ukazati na probleme globalnih razmjera, i to ovim filmom uspijeva, impresivno, na više od jednog načina. Uz seriju Atlanta, Donalda Glovera te Get Out Jordana Peelea (producenta ovog filma) ovo je rad koji će se urezati u povijest Afroameričkog kulturnog sjećanja.
