NIGHT STALKER: Nabrajanje zločina s vrlo malo konteksta

Iako kvaliteta mnogih žanrova na Netflixu jako oscilira, u ponudi dokumentaraca o istinitim zločinima najrazvikanija streaming platforma drži primat. Ljestvicu kvalitete visoko je postavio „Making a Murderer“ još 2015., a od tad se praktički svaki mjesec pojavljuje barem jedan dobar naslov.  Novi u nizu je solidan „Night Stalker: The Hunt for a Serial Killer“ koji se bavi slučajem Richarda Ramireza, serijskog ubojice, i koječeg drugog, i njegovog terora u Los Angelesu sredinom osamdesetih.

Serijski ubojica bez specifičnog tipa žrtve

Ono što Ramireza čini posebno jezivim serijskim ubojicom je činjenica da nije imao specifičan tip žrtve: napadao je i ubijao i muškarce i žene svih dobi i svih rasa, ponekad i više puta u jednoj večeri, a nije mu bila strana ni pedofilija. To je u suprotnosti s onim što nam slični dokumentarci i komadi fikcije donose o preferencama takvih zločinaca: Night Stalker je jednostavno ubijao sve pred sobom. Kad se priča proširi s desetak žrtava, stvari postaju još strašnije, ali i intrigantnije jer gledatelja zanima odgovor na pitanje koje se često razjašnjava u true crime dokumentarcima: zašto je radio to što je radio?

Najveća mana „Night Stalkera“ je što na to pitanje daje slab do nikakav odgovor. Dokumentarac funkcionira kao činjenični prikaz slučaja od prvog (otkrivenog) ubojstva pa sve do Ramirezove osude pri čemu su u fokusu dva detektiva, Frank Salerno i Gil Carrillo. Njih dvojica funkcioniraju gotovo kao fiktivni par iz nekog scenarističkog filma: Salerno je iskusni detektiv koji zna kako stvari funkcioniraju iz milijun slučajeva koje je prošao, a Carrillo je novajlija, perspektivni Latinoamerikanac koji se tek treba probiti u policijskom svijetu. Četiri epizode funkcioniraju tako da opisuju zločin za zločinom (kojih ima više nego dovoljno) i iz prve ruke prikazuju napetu atmosferu u kojoj su pokušavali otkriti tko to terorizira Los Angeles.

Priča je upečatljiva i privlači pozornost, ali propušta se dati kontekst. Kako to da je Los Angeles, grad slavnih u koji svi žele doći, u osamdesetima bio toliko opasno mjesto da je godišnje ubijeno 1000 ljudi? U takvom okruženju je Night Stalker ispočetka bez problema mogao ubijati, a da se to shvaća samo kao dio statistike. Isto tako, politički problemi koji su usporavali i onemogućavali istragu tek su ovlaš spomenuti, a bitno usmjeravaju priču.

Gdje je nestao kontekst?

Ono što najviše nedostaje su detalji o Richardu Ramirezu. Svako malo u dokumentarcu se puštaju njegovi citati o zlu i sotoni, čime se podiže razina iščekivanja raspleta jer bi epilog morao ponuditi više detalja i otkriti što se ubojici događalo u glavi, no to se ne događa. Osim crtice o Ramirezovom problematičnom djetinjstvu, gledatelju se zapravo ne pojašnjava ništa. To je šteta jer radilo bi se o dodatnom sloju na ionako neuobičajen niz ubojstava.

Da se razumijemo, „Night Stalker“ je vrlo dobar dokumentarac i četiri 45-minutne epizode će se sigurno gledati u jednom potezu. Ipak, obzirom da se radi o jednom od najslavnijih i najintrigantnijih slučajeva serijskih ubojica ikad, teško je ne pomisliti da se s ovom pričom moglo napraviti puno više.

Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.