Gdje smo bili u Noći muzeja 2017.?

Od silne ponude na Noć muzeja, bilo nam je teško odlučiti koje lokacije posjetiti pa smo nasumičnim odabirom završili u galeriji Klovićevi dvori i na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Oba su mjesta vrvila posjetiteljima, a više o samim sadržajima i atmosferi pročitajte u tekstu naših autorica.

Raznolik i opsežan opus Dimitrija Popovića u Galeriji Klovićevi dvori (piše: Anja Tomljenović)

Izložba u Galeriji Klovićevi dvori također je privukla velik broj posjetitelja. Velika retrospektiva Dimitrija Popovića predstavila je njegovo raznoliko umjetničko stvaralaštvo koje uključuje crteže, plakate, grafike i slike, asemblaže, skulpture/objekte, instalacije i publicistiku. Sudeći prema reakcijama posjetitelja, nisu se svi informirali o tematici izložbe. Iako je Dimitrije Popović autor prepoznatljiva umjetničkog rukopisa, neki posjetitelji djelovali su kao da su zalutali među njegove cikluse Eros i Thanatos, Omaggio a Leonardo, Judita, Corpus Mysticum, Magdalena, Saloma i ostali zgranuti. Mnogo je njih sa sobom vodilo svoje mlađe članove obitelji, za koje ovaj postav i nije najprimjereniji. Očito ih je iznenadilo neobično kombiniranje biblijskih motiva, seksualnih konotacija i reference na slikare i književnike, sve uklopljeno u jedan opus. Jedno je sigurno: ova izložba neće vas ostaviti ravnodušnima.

Najviše pozornosti, uz ciklus djela Saloma u čijem je središtu Severina, privukla je umjetnička instalacija MozArt u ponoć koju je Dimitrije Popović osmislio posebno za Noć muzeja. Autor je kao motivaciju iskoristio poznatu činjenicu o Mozartovoj opsjednutosti smrću, što se dobro uklopilo u ostatak postava i u promišljanja o prolaznosti ljudskog tijela. U sredini kompozicije, u otvorenoj lubanji podignute kalote, nalazi se mozak kao tajanstveni organ nevjerojatne kreativne snage koja i dan danas krasi Mozartovu glazbu. Čitava instalacija nalazi se u polumraku u posebno osmišljenoj vitrini, a u pozadini svira njegov Requiem koji ostaje nedovršen nakon Mozartove smrti 1791. godine, što instalaciji daje magičnu i zagonetnu auru.

Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu se manifestaciji Noć muzeja 2017. priključila treću godinu zaredom predstavljajući svoju nastavnu i ne nastavnu djelatnost. Za glazbeni se dio na samom početku pobrinula Naturalna mistika, čiji su članovi benda ujedno i nekadašnji studenti Akademije. Ove su godine organizatori za posjetitelje pripremili brojne radionice uz nekolicinu zanimljivih noviteta. Publika je te večeri imala priliku sudjelovati i koristiti predmete s Akademije.

Prešetavanjem uzduž i poprijeko, primijetila sam da su sva otvorena vrata iza sebe nudila program tzv. otvorene klase. Otvorene klase koncipirane su kao slikarske, kiparske, grafičke i ilustracijske radione. Najzanimljivije radionice vođene su na Grafičkom odsjeku uz duboki, plošni i digitalni tisak. Publika je tijekom cjelovečernje opuštene atmosfere mogla vidjeti pristup i tijek obrade, te konačan rezultat uz međusobne interakcije, savjete, pomoći, upite i odgovore na njih. Odsjek za restauriranje i konzerviranje umjetnina u prikazu tradicionalnih tehnika pozlaćivanja na drvenoj podlozi, rezbarenja u drvu, klesanja dekorativnog elementa, nadoknade u sloju nosioca štafelajne slike, reintegracije slikanog sloja, transfera i restauracija zidnih slika, te postupaka prenošenja kompozicije i crteža privukla je najradoznaliju publiku. Prostorom je dominirala mješavina mirisa i pozitivne energije. Dala se razaznati nekolicina vrsta kemikalija, boja, kreča, čak i miris kamena i drva koje su klesali i dubili sami posjetitelji. Radoznale oči publike s oduševljenjem su gledale izložene mini skulpturice glazbala, poput činela, bubnjeva, klavira i sintesajzera.

Hodnici Akademije te su večeri postali dio igre istraživanja i traganja za nečim još neviđenim. Iza svakih vrata stajala je šačica ljudi koja je s veseljem prezentirala vlastite radove. U jednom su se kutku mogli razaznati tek započeti dijelovi skulptura. Iza sljedećih vrata dopirali su pak snažni mirisi uljanih boja i mnoštvo radova mrtve prirode, dok se s druge strane zida nekolicina studenata upustila u projekt crtanja posjetitelja od kojih se nije zahtijevalo da budu statični. Radilo se o skupnom radu Portretiranja posjetitelja. Takva se metoda crtanja inače naziva kroki, a riječ je o brzom i nesavršenom crtežu koji obično biva dovršen unutar nekoliko minuta. U jednoj od većih predavaonica mogao se pogledati film režisera Anđelka Hundića o povijesti Akademije likovnih umjetnosti pod nazivom Stoljetna sveučilišna dama. Poseban dio ovogodišnjeg programa činila je samostalna izložba Igora Vujatovića pod nazivom Od toliko plačća, malo se toga vraća u Galeriji Šira. Međutim, najveću pozornost privukao je program predstavljanja izvornih umjetničkih djela suvremenih vizualnih umjetnika ostvarenih u mediju zvuka, autorice Eveline Turović.

Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.