novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Film

Oscari 2021: Kategorija za najbolju režiju nikada nije bila toliko raznolika

oscar 2021
Vrijeme čitanja: 5 minute

Bliži nam se 93. dodjela Oscara, a kategorija najbolje režije bilježi nove ‘prvi put’ nominacije. Po prvi puta u povijesti ove kategorije nominirane su dvije žene, Chloé Zhao za film „Nomadland” i Emerald Fennell za film „Djevojka koja obećava” koja još predstavlja i prvu englesku redateljicu u toj kategoriji. Također, Chloé Zhao i Lee Isaac Chung koji je režirao „Minari”, postaju prvi nominirani redatelji iz Azije u istoj godini. Uz ove mlade i perspektivne redatelje stoje dva trenutna velikana sedme umjetnosti, a to su David Fincher s filmom „Mank” i Thomas Vinterberg s filmom „Još jedna runda”.

Mank – tehnički perfekcionizam

Perfekcionist David Fincher napravio je još jedan u nizu tehnički izvanrednih filmova s genijalnom postavom glumaca. Radnja je smještena u 1930-e godine i prati kreativni proces Hermana J. Mankiewicza tijekom stvaranja scenarija koji je promijenio sedmu umjetnost, a to je „Građanin Kane”. Film je sniman u crno-bijeloj tehnici i stilom čija je svrha oživjeti izgled filmova tog razdoblja. Isto je učinjeno i sa zvukom kako bi se postigao osjećaj gledanja filma u velikoj kino dvorani. „Mank” je film namjeren posebnoj publici, a to su filmofili koji poznaju povijest filma. Onaj koji ne poznaje politiku, ekonomiju i filmsku industriju 30-ih godina 19. stoljeća u SAD-u te nisu pogledali „Građanina Kanea” (većina gledatelja), osjećat će se izgubljeno i zbog toga će lako prestati mariti za likove i priču. „Mank” je tehnički maestralan, ali nema Fincherovu dobro poznatu napetost i priču u koju svatko može uroniti.

Foto: Netflix

Nomadland – mirenje s boli

Chloé Zhao u pozornost svog intimnog i emotivnog filma stavlja Fern koja postaje nomadom, a genijalno ju oživljava Frances McDormand. Film je sniman jednostavno s lijepim kadrovima i bojama te uspijeva potpuno iskoristiti predivni krajolik čak sedam saveznih država, a to je sve povezano umirujućom glazbom. Ono što film čini posebnim je autentičnost lokacija i sporednih glumaca od kojih su većina stvarni nomadi poput Boba Wellsa koji svoje avanture objavljuje na YouTubeu. Uz to, većina sporednih glumaca nije ni znala da je Frances McDormand holivudska zvijezda. Film autentično prikazuje nomadski život, a on može biti usamljen što znači kako film ima sporiji tempo. Potrebno je imati strpljenja i dopustiti sebi uranjanje u prije svega, ljudsku prizemljenu priču.

Foto: Chicago Film Critics Association

Minari – film kao poezija

Lee Isaac Chung snimio je poluautobiografski film o svome odrastanju. U središtu filma je mlada obitelj iz Južne Koreje koja se doseljava na ruralno područje SAD-a tijekom 1980-ih. Film odiše blaženom jednostavnošću i na pojedinim dijelovima umiruje gledatelja predivnim kadrovima zelenila prirode i dražesnom glazbom. Usprkos svojoj nježnosti, film obrađuje dublje teme poput filozofije američkog sna i njegovog utjecaja na imigrantsku obitelj, razlike u vjeroispovijesti te razlike između generacija. Ove teme su iznesene kroz nježnu tragediju u čijem je središtu jedan pojam, a to je dom. „Minari” ima malo mana, a jedna od njih bila bi slaba razvijenost sporednih likova čija nam motivacija ostaje nepoznatom.

Foto: IMDB

Još jedna runda – slavljenje života

Kao jedan od pokretača filmskog pokreta Dogme 95, neke karakteristike možemo očekivati od Thomasa Vinterberga. Snimanje na autentičnim lokacijama, što prirodnije osvjetljenje i snimanje iz ruke su neizostavne i za ovaj film. Prednost težnje prema takvom radu je postizanje prirodnosti i dokumentarističkog stila. Vinterberg vrlo dobro balansira između komedije i drame koja u svojoj srži želi trgnuti gledatelja iz svojih navika i shvati kako je život vrijedan slavljenja, a to apsolutno postiže. Usprkos tome, ovo nije Vinterbergov najbolji film.

–> recenzija na Ziheru

Foto: Variety

Djevojka koja obećava – osveta nastupa kada pravda zakaže

Emerald Fennell u svome debitantskom filmu progovara o izrazito bitnoj temi, a to je silovanje. Način njezinog iznošenja priče je drugačiji i osebujniji zbog kombinacije crnog humora i traume koja je dodatno zagorčana nepravdom. Treba joj čestitati na odvažnosti jer njezine režiserske odluke podijelile su publiku. Činjenica je kako je film tonski neusklađen što možemo opravdati da je to u skladu s glavnim likom, ali u pitanje se dovodi ispravnost dramatizacije takve teme. Kamera je izrazito stilizirana, a precizno birane boje i kostimografija dodatno produbljuju priču. U svakom slučaju, Fennell je postigla što je htjela, a to je da se o filmu priča. Najveći problem u filmu predstavlja njegov kraj jer najviše iskače od cijelog filma, ali jedna stvar je sigurna. Fennell je svoju poruku poslala i ne mari hoće li ti se svidjeti.

–> recenzija na Ziheru

Foto: IMDB

Nije važno pobjediti, važno je sudjelovati

Biti nominiran već je jedan tip pobjede i svaki nominirani film vrijedi pogledati jer pruža nešto kvalitetno publici. Nemojmo zaboraviti kako su Oscari više PR event za filmsku industriju nego slavljenje sedme umjetnosti. Također, ova nagrada uz sebe je uvijek vukla političku agendu. Bez obzira na to, pobjednik će biti odabran. Biti redatelj težak je posao jer njegova je zadaća da svi filmski elementi skladno žive jedan s drugim. Fincher je, kao uvijek, postigao izvanredno tehničko postignuće s „Mankom”, ali nije uspio potaknuti gledatelje da mare za njegove likove i priču. Vinterbergova „Još jedna runda” je zadovoljavajući film, ali nije na razini njegovog filma „Lov” iz 2012. godine za kojeg više zaslužuje ovu nagradu. Fennell je pomoću „Djevojke koja obećava” progovorila o izrazito bitnoj temi, ali kako je riječ o debitantskom filmu, neupitno je kako bi film bio bolji da ga je radila kasnije u karijeri. Chung s filmom „Minari” postiže sklad između većine filmskih elemenata, ali njegova mana leži u onome što je ujedno i njegova snaga, a to je ograničenost minimalizma u izričaju. Film može biti veći nego što si dopušta.

Chloé Zhao filmom „Nomadland” ima najbolje šanse odnijeti zlatni kipić. Uspjela je prenijeti autentičnost nomadskog života pridržavajući se jednostavnosti i skromnosti u svome izričaju bez velikog moraliziranja. Bavi se temom s kojom se svatko može poistovjetiti, ali naravno nije ostvarila pravo na kipić jer obrađuje temu prelaska na drugi svijet, već zbog svog originalnog i humanog pristupa priči te likovima.


Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.

Be social

Komentari