“METRO 2033” (D. Glukhovski): Kada svijet potone u hladu betonsku tamu
Kada govorimo o romanima čija se radnja odvija u post-apokaliptičnom svijetu, „METRO 2033” autora Dmitrija Glukhovskog neizostavan je naslov. Prvo je izašao online, ali kako je knjiga s vremenom ostvarila cult following, tako je došlo i njezino prvo izdanje 2005 godine. Glukhovskome je taj roman donio i Encouragement Award kojeg dodjeljuje Europsko društvo znanstvene fantastike. „METRO 2033” brzo postaje ruski nacionalni, ali i internacionalni bestseller koji je inspirirao istoimenu franšizu video igara.
Kada se čovječanstvo povuče u podzemlje
Kada kažemo podzemlje, mislimo na ogromnu podzemnu željeznicu glavnog ruskog grada, Moskve. Nuklearna katastrofa 2013. godine prisilila je bijeg moskovskog stanovništva u dubinu zemlje kako bi preživjeli eksploziju, ali i zaštitili se od ekstremne radijacije. Moskovska podzemna željnica ima oko 234 stanice, a nekada je trebalo jedan sat vlakom kako bi se došlo od jedno kraja Metroa do drugog kraja. Takav pothvat zahtijevao bi tjedne jer vlakovi više nisu u funkciji.
Stanice su postale naselja, a s vremenom se preoblikuju u male države, frakcije. Prevladavaju nezavisni održavatelji mira Rangers of the Order, neostaljinisti i njihov Red Line, neonacisti s pokretom Forth Reich i vojno te znanstveno najmoćnija frakcija Polis i Hanza režim. Kada se na malenom mjestu nađu različite ideologije, sukob je neizbježan, a u njezinom središtu nalazi se dvadesetčetverogodišnjak Artyom, rođen prije nuklearnog rata. On kreće na avanturu koja će ga provesti cijelim Metrom, ali i izraztio opasnom i radiokaktivnom površinom. Njegovo putovanje se ipak ispostavi puno važnijim nego što je mislio jer sudbina cijelog Metroa nalazi se u njegovim rukama.
Roman nije samo prikaz kako bi čovjek mogao živjeti nakon nuklearne katastrofe, već je istraživanje ljudske psihe i čovjekovih najdubljih strahova. Ako čovjek želi prijeći iz jedne stanice u drugu, mora hodati mračnim, vlažnim i zastrašujuće tihim tunelima Metroa. Kada je nešto zastrašujuće tiho, onda kada čujemo najsitniji zvuk, onda tek osjetio strah koji trese kosti. To je svakodnevica stanovnika Metroa. Neprestan strah. Također, ljudi mogu izgubiti i razum hodajući tunelima jer ih teroriziraju “glasovi preminulih”.
Kritika nuklearnog naoružanja i čovjeka
U svojoj srži, što možemo i pretpostaviti, nalazi se kritika nuklearne tehnologije i korištenje nje u svrhu rata. Glukhovski ovim romanom želi prestrašiti čitatelja jer, ako se prisjetimo, nije prošlo toliko godina kada je svijet bio u Hladnome ratu, a nuklearna katastrofa zamisliva stvarnost. Naravno, čovjek je neizostavan element ratovanja, a prema Glukhovskome, on će se prilagoditi svakoj situaciji. U Metrou, čovjek i nije daleko od žohara. On se bori za svaki komad streljiva koji služi kao valuta i čaja koji nastaje od gljiva jer to je jedina biljka koja može rasti u mračim i vlažim uvjetima Metroa, a jedinu životinju koju mogu uzgajati su svinje. Putevi između stanica vrebaju neprestanim opasnostima, što od drugog čovjeka, što od mutiranih bića.
Kada se kreativnost i napetost susretnu
Glukhovski je do posljednjeg detalja stvorio novi svijet koji je jasan i razumljiv, ali zbog stila pisanja, taj svijet je izrazito osjetljiv i zamisliv. Vrlo je lako uvući se priču punu zanimljivih likova koji se neprestano bore za komadićak svjetla. Ono što romanu daje napetost je činjenica što se sve nalazi u mraku. Čitateljeva mašta može biti gora od mašte samih likova koji neprestano ulaze u nepoznato kako bi spasili svijet u kojem nitko više ne želi živjeti. Ili se barem tako čini? Ljudi duh je nesavladiv i koliko god se stvari pogoršale, čovjek dalje teži životu. Koliko god je „METRO 2033” depresivan i strašan roman, on i dalje posjeduje dozu optimizma jer, kada ne bi, naš glavni lik Artyom nikada ne bi ni probao spašavati čovječanstvo.
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.
