POSLJEDNJI DVOBOJ: Koliko daleko može ići muški ego?
Najnoviji film Ridleyja Scotta „Posljednji dvoboj” reklamira se kao svevremenska feministička priča smještena u srednji vijek. Marguerite (Jodie Comer) kao žena u Francuskoj u 14. stoljeću nema ljudskih prava. Upoznajemo ju u trenutku kada zapne za oko samoljubivom Jeanu de Carrougesu (Matt Damon) za kojeg ga njezin obeščašćeni otac rado udaje. On će tako osigurati kćeri budućnost s čovjekom koji je vjeran vazal kralju (za razliku od njega koji je ljagu na svoje ime stavio podupirući drugog), a Carrouges će zaraditi imetak dostojan jednom plemiću.
Marguerite se nađe u središtu borbe između starih prijatelja de Carrougesa i Le Grisa
Kada ju uoči Carrougesov bivši prijatelj i suborac Le Gris (Adam Driver), on odlučuje kako su se oni zaljubili jedno u drugo, pa mu je to izgovor da joj upadne u kuću i siluje ju. “Feministički” element priče pojavljuje se u trenu kada ga Marguerite javno optuži umjesto da ponizno šuti. Njezinom mužu Carrougesu to je osobna uvreda jer se njegova žena prema zakonu smatra njegovim vlasništvom koje je Le Gris oskvrnuo. Kako bi se dokazala istinitost Margueritinih tvrdnji, Le Gris i Carougges moraju se boriti do smrti, a za onog koji preživi se smatra da je govorio istinu.
Možda je najbitnije znati da je zaplet filma „Posljednji dvoboj” (koji se temelji na istoimenoj knjizi Erica Jagera) ispričan iz tri perspektive Carouggesa, Le Grisa i na kraju iz Maregueritine. Zbog toga što film započinje dosta konfuzno s naizgled nebitnim i nepovezanim nizanjem kratkih epizoda tijekom godina koje počnu imati smisla tek kad se osvijesti da će se kroz iste godine i događaje prolaziti ponovno i ponovno.
Iako je Scottov srednji vijek vizualno uvjerljivo razrađen, priča nije dovoljno dobro razrađena da bi držala pozornost gotovo tri sata. Scott odabire svaku od priča snimiti na gotovo identičan način s minimalnim razlikama u replikama ili kutevima kamere, a čak ni izrazi lica glavnih aktera nam ne otkivaju nešto dublje o već viđenom. Naprotiv, prikaz scena silovanja izgleda kao naslađivanje pod krinkom feminizma.
Glumačka postava briljira na čelu s Mattom Damonom
Najjača karika cijelog filma vrhunski su glumci koji ovaj udaljeni svijet i staromodan govor čine prirodnim. I to je nemala zasluga samog redatelja. Nema te nakićene rečenice ili nekog nelogičnog zahtjeva toga vremena koje glumci ne prenesu sa potpunim uvjerenjem u ono što govore. Ovdje treba izdvojiti Matta Damona čiji je markiz de Carrouges jedan od najzanimljivijih likova prikazanih na filmskom platnu. Izrazito je tašt, naporan i samoživ. Čak je i posebno nesimpatičan. S druge strane, dovoljno je zaokružen da je uvjerljiv bez da je iritantan.
Unatoč frizuri koja nikome ne laska, jeziku koji je krut i priči koja zamara, Damon se nameće kao fokus filma. I ugodno ga je promatrati u ulozi Carrougesa. Adam Driver je u mnogo zavidnijoj poziciji u kojoj glumi zavodljivog propalicu koji se samo eto zaljubio i nije si mogao pomoći, dok Comer preostaje da bude žrtva oko čije časti odlučuju dva muškarca.
Posljednji dvoboj želi biti herojska epopeja o vitezovima za vrijeme Stogodišnjeg rata kao i o skromnosti i časti žena u to vrijeme. Nažalost, vrlo brzo postaje repetitivni spjev o zanemarivanju ženskog glasa u službu muškog egoizma. Isti onaj spjev koji se ponavlja do danas.
