Prvi let iznad oblaka (“Ptice kao mi”, F. Šabanović)
Kada su 2007. godine članovi Prime Time produkcije iz Sarajeva prikazali kratki 3D animirani segment Ptice kao mi, vjerojatno nisu mogli ni pomisliti da će kroz 10 godina imati gotov prvi BH dugometražni 3D animirani film. Primarna ideja produkcije bila je adaptirati poemu Govor ptica u 25 kratkih animiranih radova. Vremenom koncept kratkih animiranih radova promijenjen je u dugometražni animirani film. U procesu nastajanja očito se odustalo i od direktne adaptacije poeme te se odlučilo kreirati izvorni scenarij inspiriran poemom. Radu na filmu u ovih deset godina priključili su se TRT, Doha film institute te mnogi drugi. Iz godine u godinu izlazile su vijesti o filmu, tu i tamo se mogao vidjeti poneki kadar iz filma i evo ga, napokon u 2017. film dolazi u kina. Veliko pitanje sada je, da li su sve ove izmjene i dopune filma uništile onaj sjajni koncept koji se pojavio prije 10 godina?
Od pećine do sunca
Inspiriran perzijskom poemom sufije Farida al-Din Muhammad Attara, film Ptice kao mi prati uređeno društvo ptica Birdabad koje žive u sjeni velikog drveta. Ptice pod ovim drvetom ne lete, te svaka od njih doprinosi društvu radeći ono što najbolje zna. Tako tiranin Kondor upravlja društvom, ptice koje jedu voće snose jaja za Kondora i njegove strvinare, mlade ptice donose jaja dok je tiha sova Hasan inženjer koji upravlja mehanizmima koji pravedno raspoređuju voće u odnosu na broj snesenih jaja. Hupu, Hasanova trudna žena počinje sumnjati u pravednost društva u kojem žive te njeno sjeme sumnje izaziva splet okolnosti zbog kojeg Hupu, Hasan, Kondor i razigrani ptić Mi počinju putovanje van sigurnih krošnji Birdabada.
Attarov sufijski uzor moguće je primijetiti kroz filozofsko-poetske simbole kojima ovaj film obiluje. Sunce, potraga, nemirno more, samo su neke od alegorija smještenih na putovanje u filozofskom rasponu od Platone Države do Aristotelove Metafizike. Dijalozi između likova (u lokalnoj sinkronizaciji) uspijevaju prenijeti kompleksne filozofske misli bez greške, ipak to se ne bi moglo reći i za motivaciju te emocije koje bi likovi trebali posjedovati. Slušajući linije dijaloga postaje očito da su u scenariju likovi izgrađeni, da je u njih i njihove odnose moguće povjerovati, te se s njima poistovjetiti. Ipak slabo iskustvo BH glumaca u sinkronizaciji nažalost iscrpljuje emocije iz dijaloga. Za ovo ne treba ipak kriviti film ili glumce, nedovoljna ulaganja BH vlasti u umjetnost i obrazovanje glavni su krivac za ovaj problem u filmu (tko ne vjeruje uskoro će imati priliku da usporedi BH sinkronizaciju s engleskom na kojoj između ostalog glas posuđuje i Jeremy Irons)
Digitalna duša
Kada je u pitanju sama animacija, potrebno je zasebno komentirati modele, okolinu te pokret. Nivo detalja na modelima protagonista izrazito je velik (za jedan mali projekt) te su pažljivo osmišljeni, kako bi što bolje odrazili karakterne osobine likova. Nije se štedjelo vrijeme i novac ni na modelima likova koji su manje bitni za film, kvalitetom su približno detaljni kao protagonisti i nisu jednoobrazni. Okruženje filma kreće se u spektru od “Ok, sada se moram fokusirati na likove” do “Ova sekvenca je tako umirujuća i skladna da bi mogla trajati vječnost”.
Dizajneri okolina ipak su se potrudili da i filmsko okruženje upletu u svijet Sufi poeme, pa je tako moguće vidjeti kulturnu baštinu BH isprepletenu s baštinom istočnih kultura u apstraktnom metafizičkom prostoru (stijene renderirane u sufari, stepenište do sunca izrađeno u stećcima). Pokret u animaciji u nekoliko navrata ponašao se čudno, na svu sreću, ovo se dešavalo u kadrovima nabijenim dešavanjem pa će široj publici ovakve sitnice promaći. Ukupni dojam 3D animacije? Zadovoljavajući s trenutcima impresivnog.
Tko je ovdje publika?
Kako film u toku godine kreće u svoju festivalsku i kino distribuciju, potrebno je zapitati se kome je on namijenjen? Festivalska publika zasigurno će uživati u kompleksnim temama kojima se ovaj film bavi dok će avanturistički duh i simpatično animirani likovi biti zanimljivi najmlađim gledateljima. Oni koji cjepidlače na 3D besprijekornoj animaciji vjerojatno će preskočiti (na svoju štetu) ovaj mali projekt na koji je uloženo svega 3 milijuna eura (Budžet za prvi Pixarov Toy Story bio je približno 18 puta veći.). Nadajmo se da je prvi dugometražni 3D animirani BH film samo početak za Prime Time produkciju te da ćemo u nekoj skorijoj budućnosti imati priliku da gledamo još više ovakvih projekata iz BiH, Hrvatske kao i ostatka regije.
