novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Film

Recenzija – 12 godina ropstva: Vatromet boja, vizualna estetika, mučna tematika i snažna poruka

Foto: www.facebook.com/12YearsASlave
Vrijeme čitanja: 3 minute
Foto: www.facebook.com/12YearsASlave
Foto: www.facebook.com/12YearsASlave

U filmu koji se bavi duboko potresnom i mučnom problematikom koja posramljuje ljudski rod, teško je pronaći vizualnu ljepotu ili skladnu estetiku koja će se izdići nad krvlju, nasiljem, brutalnošću i svim ostalim dokazima da je čovjek čovjeku doista vuk. Redatelj Steve McQueen uspješno pronalazi elegantne i ugodne tonove i boje u svojoj scenografiji te gradi slojeviti eksterijer američkog juga što pruža divan kontrast umornom, slomljenom i grčevitom interijeru svojih glavnih likova čiji su duh i volja obamrli od borbe da dokažu da su osobe, a ne nečija imovina. 12 godina ropstva nevjerojatno se, ali uvjerljivo ističe u najjačoj kategoriji – Best Picture, odnosno za najbolji film i tako opravdava svako očekivanje koje mu je stavljeno na teret.

Uz sveobuhvatni vatromet boja i dalekosežne pejzaže New Orleansa te užarena i suha polja anđeoski mekog pamuka u Louisiani, gledanjem filma katarzu ne doživljavaju samo vizualna osjetila već i auditivna. Hans Zimmer zaslužan je za originalne glazbene kompozicije koje miluju uši i izazivaju upravo one duboke emotivne reakcije koje je Steve McQueen i naumio da publika doživi. Lake note i teška tematika zajedno se sjedinjuju pa kroz izmučena i uplakana lica likova, publika upija svaki udarac bičem kao da je na njihovoj vlastitoj koži. Suosjećanje nadjačava osjećaj srama, a činjenica da je svaka kapljica prolivene krvi nekoć doista proizašla iz stvarnih osoba čini ovu biografsku priču svojevrsnim remek djelom sedme umjetnosti.

Foto: www.facebook.com/12YearsASlave
Foto: www.facebook.com/12YearsASlave

Naslov daje naslutiti radnju čak i onima koji nisu vidjeli trailer, ali 134 minute ovog veličanstvenog filma ustvari donose priču koja će se s vremenom pretvoriti u filmsku lektiru i bit će neshvatljivo susresti pojedinca koji ga nije pogledao. Chiwetel Ejiofor utjelovio je glavnog lika, Solomona Northupa, učenog i slobodnog čovjeka koji je otet i prodan u ropstvo. Apsolutno oduševljava svojom interpretacijom širokog spektra emocija koje Solomon proživljava: snažna volja, hrabrost i upornost koje su mu nit vodilja tijekom svake minute svih dana koje provodi u ropstvu doživljavaju koliziju s depresijom, katatonijom i beznadnošću kojima se odbija prepustiti. Lupita Nyong’o istovremeno očarava i tjera na suze svojom vrhunskom interpretacijom ropkinje Patsey koja nije ni upola kompleksan lik poput Solomona, ali privlači jednaku pažnju i zaslužuje brdo pohvala. Patsey se pomirila sa svojom sudbinom, ne trudi se pronaći način da pobjegne od svog vlasnika poput Solomona s kojim se zbližava te u njemu pronalazi prijateljsku utjehu. Ona je ujedno i miljenica vlasnika plantaže, Edwina Eppsa (Michael Fassbender) što on jasno izražava i pred svojom ženom koja je ljubomorna na nju te počinje vršiti psihičko nasilje nad Patsey i uskraćivati joj hranu, piće pa čak i sapun i vodu za higijenu.

>> Oscari 2014: Svi za jednog…

Fassbender je vrhunski odradio brutalnu i nimalo laskavu ulogu duboko religioznog bogataša koji ne preže pred silovanjem i nasiljem jer vjeruje da to čini u službi Boga te se pravda činjenicom da sa svojom imovinom može postupati kako mu se prohtije. To ga dovodi u kontrast sa Solomonovim prvim robovlasnikom Williamom Fordom (Benedict Cumberbatch) koji djeluje kao simpatičan obiteljski čovjek, ako se izuzme činjenica da je i dalje – robovlasnik. Međutim, Ford cijeni Solomonov talent za glazbu zbog čega mu je i poklonio violinu, a nije ga psihički niti fizički zlostavljao dok Epps reži i grize poput pitbulla te vidno uživa u zlostavljanju.

Gluma svakog pojedinca iskazuje talent koji kao da je produkt popijenog eliksira za genijalnost, no to i dalje ne uspijeva nadjačati činjenicu da se Steve McQueen previše zadržao na pojedinim scenama i tako bespotrebno odužio trajanje filma, a ne i radnje. Neke od tih scena nemaju nikakav značajni utjecaj na daljnji razvitak situacije, a zbog statičnosti djeluju monotono jer trominutno gledanje u plantažu nad kojom se spušta sumrak dosadi nakon nekog vremena, bez obzira na ljepotu vizualne estetike ovog filma.

Dojam da 12 godina ropstva djeluje kao težak film za gledanje opravdan je i točan, a tako i treba biti. Nijedan film ove tematike ne bi trebao biti jednostavan i lagan uradak uz koji se želite opustiti. Ne, ovo je film za promišljanje i proživljavanje. Ovo je film za intiman doživljaj stida zbog djela koja su učinili naši preci koji su sudjelovali u tom mračnom i tragičnom dijelu ljudske prošlosti. Ovo je film čiji je fokus na likovima koji šalju jaku poruku o važnosti učenja na greškama, o pokazivanju empatije i važnosti tolerancije. No, prije svega, ovo je film o kršenju ljudskih prava i svojevrstan hommage patnicima koji su istinski zaslužni za sve ove deklaracije i povelje na koje se danas zaklinjemo i pozivamo kad nam netko uskrati neko naše pravo.

Be social

Komentari