Recenzija – “Barren Land” (Billie Joan): Za Billie Joan još ćemo, ili tek ćemo, čuti
Ivana Pezo, mlada splitska kantautorica umjetničkog imena Billie Joan, krajem travnja izdaje svoj album prvijenac. Album naziva “Barren Land” službeno izlazi 24. travnja za Juda Records, a sudeći po prehodnim Judinim izdanjima i od ovoga se očekuje puno. Billie Joan poznata je zagrebačkoj publici po odličnim nastupima u KSET-u i Glazbenom lonc gdje je publika mogla dobiti komadić ovog novog izdanja, no Ivana će najvažniji nastup u svojoj dosadašnjoj karijeri odraditi 20. travnja kada će “Barren Land” predstaviti u zagrebačkom Vinylu, a dan kasnijena domaćem joj terenu, u splitskom Chilltonu. No, prije svega, najvažnije je reći što se to nalazi na debitantskom izdanju Billie Joan.
Prepoznatljivosti
“Barren Land” nije kompliciran album. On inzistira na akustičnoj gitari pračenoj vokalom, s tek tu i tamo pokojom iznimkom, najčešće prepoznatoj korištenjem usne harmonike. Kroz svih jedanaest pjesama “Barren Land” drži se ove jednostavnosti. Težište se stavlja upravo na tu gitaru te tekst koji, iako važan segment, nije presudan u kontekstu žanra. Kreativno korištenje gitare, po meni, ključno je u ovoj glazbi, pa tako i na ovom albumu. Gitara pruža taj nezamjenjivi feel koji se i očekuje od folk izričaja na kojem Ivana inzistira i, preslušavši album, u tome je i uspjela.
No, koliko mogu reći da je uspjela toliko se i neću složiti sam sa sobom. Što sam napisao prije dvije rečenice proizlazi iz moje novinarske zadaće, a ta je da se prilikom recenziranja albuma on posluša veliki broj puta zbog čega sam u mogućnosti fokusirati se na detalje i uočiti ovo za razliku od prosječnog slušatelja koji će album izvrtiti tek nekoliko puta u najboljem scenariju. Ono što želim reći je da pjesme nemaju ono nešto po čemu bi se jasno diferencirale. Ono zbog čega bih na prvu rekao – “Da, ovo je ta i ta pjesma.” To je i najveća boljka ovoga albuma. Ne koliko se pjesme međusobno razlikuju, već koliko ih je lakomoguće razlikovati. Ako to uopće ima smisla.
Možda je na ovako nečemu teško inzistirati govoreći u kontekstu jednostavnosti albuma, no nije nemoguće. Možda je i najbolji primjer ovako nečega Lovely Quinces sa svojom Wrong House koja će se već s prvih nekoliko tonova odmah prepoznati. Pjesma na kojoj je Billie Joan ovo donekle uspjela je Oh, My Dear Reverend i vjerujem da bi u tom smjeru trebala nastaviti.
Još
Ipak, “Barren Land” dat će slušatelju nezamjenjiv ugođaj folk rocka koji će fanovi žanra znati cijeniti. Pjesme sjetnijeg predznaka pjesme su u kojima se Ivana bolje snalazi. Zato stvari poput Graveyard Dad ili Barren Land čine onu jaču stranu albuma. Uzevši u obzir da se radi o debiju, Ivana zaslužuje pohvale. Unatoč nekoliko boljki, riječ je o konkretnom izdanju koji će svojom na trenutke čak i dječjom razigranošću slušatelju pružiti ugodnih četrdesetak minuta razbibrige.
Billie Joan pokazala je da se snalazi te da može napraviti od bržih, do sporijih pjesama, od veselih do sjetnih i sve te održati na nivou da se kvalitetom neće pretjerano razlikovati. Prema svemu sudeći, Ivana je spremna za napredak. A napredak bi bio dodavanje cijelog benda za koji smatram da bi i pjesme s ovoga albuma doveli na drugu razinu. Kvalitete ima. Ideja na pretek. Mjesta za napredak uvijek. A i kreativnosti i želje za stvaranje odlične glazbe, uvjerit ćete se već prvim slušanjem. Za Billie Joan još ćemo, ili tek ćemo, čuti.
