Recenzija – ‘Love The Filth’ (Mother’s Cake): Majka i dalje peče najbolje kolače
Na novi Mother’s Cake nismo trebali puno čekati. Tek nešto više od dvije godine, ali i to se činilo kao previše – budući da su prvim albumom “Creation Finest” predstavili nešto dosad neviđeno na regionalnoj, ali i na svjetskoj sceni. Da ne pretjerujem, vjerujem da je sličnih pokušaja bilo, ali čvrsto stojim pri svome mišljenju da nitko do sada nije uspio toliko veliki raspon muzičkih žanrova s toliko raznolike inspiracije ujediniti u jednu usklađenu cjelinu. Naime, ovaj je mladi, relativno nepoznat austrijski bend pomno kombinirao razne prizvuke funka, hard rocka, progresive i psihodelije kako bi dobio unikatan i osvježavajuć zvuk. Nakon prvog diskografskog uratka iz 2012. godine, u ovaj mjesec uvelo nas je novo izdanje grupe: “Love The Filth“.
U intervjuu kojeg smo objavili prije nekoliko tjedana, bend nam je rekao kako za sada napuštaju funk zvuk i odlaze više u rock, eksperimentalnije, progresivnije tonove. Ovo nije nešto što se nije moglo očekivati jer je već i na prvom izdanju zamjetan taj teški, prljavi rock zvuk koji je samo molio da ga se oslobodi. Zato vjerujem da je “Love The Filth” zapravo logičan nastavak prvog albuma, a i glazbenika od kojih se čuje da znaju, mogu i razumiju glazbu te se ne mogu zadovoljiti tek jednim glazbenim pravcem. Mother’s Cake ne stane u jedan okvir i to su novim albumom jasno i potvrdili.
Samo ime albuma daje nam naslutiti o čemu se ovdje radi – velika čaša koktela puna stonera, psihodelije i progresive kako su, uostalom, dečki i sami rekli na svojem bandcamp profilu; ali opet bez da se izgubi osjećaj prisutnosti zvuka kakvog smo upoznali na prvom albumu. Međutim, “Love The Filth” uvelike se razlikuje od “Creation Finesta”. Ne može se reći da je posrijedi nelogično ‘mijenjanje kože’ ili nespretno uskakanje u novi žanr, već, najbolje rečeno, nadopunjavanje onoga što prvim albumom nije bilo rečeno. U tome i jest veličina Mother’s Cakea – reći nešto novo, orginalno i pametno nakon što si sve rekao.
Tekstovi na novom albumu smisleniji su i zaokruženiji te zbog toga i zreliji. Dok je u prvim tekstovima bila dosta teško pronaći smisao, ovaj album, iako progovara o težim, egzistencijalističkim temama ipak daje veći osjećaj lucidnosti. Dobiva se osjećaj da se na tekstovima radilo istim intezitetom kao i na glazbi što je veliki plus. Uz to, iako se novi album busa već ranije spomenutim pridjevima psihodelije, progresive i eksperimentalne glazbe, ipak je moguće prepoznati puno melodičnih riffova. Najbolji primjer za to pjesma je Void, ali također je istu stvar moguće zapaziti i na naslovnoj pjesmi Love The Filth te pjesmi Ecstasy.
Dvije skladbe na albumu odskaču od cjeline. To su pjesma Prelude koja je zamišljena kao kratki intro u album te pjesma Solar Wind. Iako su znatno drugačije od ostatka albuma, ove pjesme nisu naprosto prst u oko cijeloga albuma, već su savršeni uvodi u pjesme koje im slijede – Prelude kao uvod u Love The Filth i ostatak albuma, a Solar Wind kao uvertira singlu Gojira. Ovo je Mother’s Cake napravio i s više pjesama na prvom albumu i već postaje njihov svojevrstan potpis.
Kompozicijski, “Love The Filth” ugledao se na svojeg prethodnika. Tako na albumu postoji više pjesama bez teksta koji služe kao ‘nabrijavanje’ ili uvod u pjesme koje im slijede. Osim toga, Mother’s Cake ostao je dosljedan i nastavio raditi pjesme koje nisu kraće od četiri minute. Četiri minute je zapravo minimum, a veći broj pjesama prelazi šest i više minuta. Za kraj je, kao i na prvom albumu, ostavljena najduža pjesma albuma – Insanity. Upravo u tim dugim pjesmama najlakše je raspoznati sav potencijal i punu ingenioznost ovog benda jer u svih deset minuta koliko pjesma traje ne gubi se žar, snaga ni energija. Iako mi je i dalje draži dvanaestominutni Soul Prison s “Creation Finest”, ni Insanity ne zaostaje za Soul Prisonom , kako u kreativnom, tako i u izvedbenom smislu,
Sve u svemu, Mother’s Cake je velikim koracima nastavio gaziti ka svjetskoj prepoznatljivosti. Jer, kako njihova glazba ne može ostati u jednom okviru, tako se nadam da ni oni neće ostati u okviru Austrije i juga Njemačke gdje su do sada isključivo nastupali. Ovi ljudi znaju, mogu i zaslužuju puno više i sumnjam da postoji netko tko se neće složiti sa mnom nakon što posluša “Creation Finest”, a zatim i “Love The Filth”. Mother’s Cake je svojim drugim albumom dokazao da majka i dalje peče najbolje kolače.