Recenzija: Pobuna pasa i kritika Orbanove Mađarske („Bijeli Bog“, K.Mundruczó)
Djelo mađarskog redatelja Kornela Mundruczoa čiji se naslov vrlo eksplicitno referira na kontroverzni film osebujnog američkog redatelja Samuela Fullera White Dog o njemačkom ovčaru istreniranom da napada Afromerikance, balansira negdje između političke alegorije,magičnog realizma, filma osvete i Disneyjevih obiteljskih filmova.
Film započinje nevjerojatnom sekvencom djevojčice na biciklu koju sablasno praznim budimpeštanskim ulicama najednom počinje naganjati čopor razjarenih pasa. Nepodnošljiva tišina,zlokobna atmosfera i potpuno odsustvo ljudi pobuđuju osjećaj tjeskobe i nelagode te evociraju prizore iz slavnih postapokaliptičnih filmova poput 28 Days Later Dannya Boylea.
Gledatelj ostaje zbunjen i zamišljen pokušavajući dokučiti o kakvom se djelu radi. O fantastičnom horor-trileru temeljenom na nekom romanu Stephena Kinga? O nekakvoj neobičnoj mješavini elemenata Hitchockovog The Birds i Planet of the Apes? Ili pak o mađarskoj verziji naivno dirljivih holivudskih obiteljskih filmova o odnosima ljudi i životinja poput Lassieja i Beethovena?
Žanrovski vs politički ton filma
A part na trenutak od očitog ideološko-političkog tona filma, Bijeli Bog (White God) je film koji već svojim narativnim tempom spada u žanr fantastičnih horor filmova sa snažnim natruhama drame i magičnog realizma. Film govori o odnosu 13-godišnje djevojčice Lili, (Zsófia Psotta) i njenog psa Hagena. Hagenov,a time i Lilin najveći i jedini problem jest činjenica da je Hagen mješanac. Naime,vlasnicima mješanaca država je nametnula izrazito visoke poreze i Lilin grubi i rigidni otac (Sándor Zsótér) Hagena izbacuje na cestu.
Dok se Lily daje u potragu za njime,on pada u ruke ljudi s očima bez sjaja koji ga počinju trenirati za zloglasne borbe pasa ubijajući tako u njemu svaki atom nježnosti i pretvarajući ga u krvoločnu zvijer. Pretrpjevši bezbrojna maltretiranja, poniženja i najužasnije okrutnosti, Hagen napada jednog od radnika šinteraja i oslobađa sve njegove zatočenike te poput Spartaka predvodi pseći ustanak protiv ljudske rase koja im je nanijela toliko zla i patnje, sijući teror i pustoš gradskim ulicama. Taj apokaliptični dio filma s primjesama čistog horora ujedno je i njegov vrhunac.
Na festivalu u Cannesu 2014. godine jedna od scenaristica filma,Viktoria Petranyi izjavila je da pišući scenarij uopće nije razmišljala o političkim metaforama:
– To nije bila naša osnovna namjera, mada se ispostavilo da ovaj film kritizira društvo i suvremene probleme Mađarske, a i šire. Nismo htjeli lokalnu priču nego smo htjeli ukazati na sve što nas muči kada pogledamo suvremeni svijet uopće.“,kazala je.
Scenaristi su tako jasno istaknuli razliku između izraza mješanac i križanac. Riječ mješanac pogrdan je izraz koji se koriti kao uvreda, dok križanac upućuje na podrijetlo. Mješanci u filmu zapravo su svi oni „prljavi imigranti“, Romi i svi ostali koji toliko smetaju ekstremno desnim vladarima suvremene Mađarske.
Petranyi je također istaknula da ova priča o pobuni i osveti skreće pažnju na to da se mi ljudi moramo suočiti sa sobom i svojim postupcima:
„U naslovu smo mi – ljudi. Smatramo se superiornima u odnosu na sve vrste, ponašamo se kao upravljači svijeta, a pitanje je možemo li suditi drugima”.
Direktor fotografije Marcell Rév izjavio je da je ovo snimanje bilo avantura njegovog života. On je naglasio da su svi psi u filmu pravi, bez kompjuterski generiranih likova, a uzeti su iz azila za napuštene životinje. Kuriozitet je da je u snimanju sudjelovalo 274 pasa što je svjetski rekord u filmskoj industriji. Svi mješanci koji su sudjelovali udomljeni su do završetka snimanja.
Film Bijeli Bog (White God) imat ćete prilike pogledati 19.svibnja u 19h u Mađarskom institutu u Zagrebu u suradnji s udrugom za zaštitu životinja Noinom Arkom, a event možete pratiti i na Facebooku.