ROBERT KNJAZ: Naše nacionalno blago i njegov magijski realizam

Sjećam se kada je u diskurs svakodnevnih razgovora ušla sintagma „napaćeni narod“, koja je tako lijepo generalizirala i prihvaćala sve koji su željeli da ih ta etiketa utješi na nekoliko sekundi. Ispočetka je to bila dosta ironična fraza kojom su se razbacivali svi, a danas me iznimno živcira. Ipak, na pomalo nelogičan, ali dosta odlučan način moram tu iritantnu sintagmu iskoristiti kada spominjem jednu vrlo bitnu osobu za našu televiziju: Robert Knjaz doista misli na taj napaćeni narod kojem pripada i već godinama mu rane vida ljekovitom kremom u obliku svojih iznimno zabavnih, a istovremeno neporecivo edukativnih emisija, koje su uvijek nepogrešivo i knjazovske.

Teme koje se nitko prije njega kod nas nije sjetio obraditi, a o kojima zapravo razmišljamo; mikrofoni u svim oblicima i veličinama; kadrovi koje vrijedi nekoliko puta pogledati jer skrivaju slojevitost i čvrstu povezanost s temom o kojoj se govori (od davanja nadimaka samom sebi ovisno o životinji ili osjećaju o kojem govori do statista obučenih u životinje); prepoznatljiva iskrenost i pristupačnost u svim njegovim projektima; činjenica da je brojne naše zvijezde i zvjezdice uspio nagovoriti na svakakve budalaštine i vragolije – sve su to samo neki od sastojaka te knjazovske juhe koju volimo.

Ispod te površinske šašavosti koja nas privuče njegovim emisijama nalazi se želja, a i sposobnost da svojim gledateljima približi i prikaže neki fenomen koji ga u određenom momentu fascinira. Upravo ta fascinacija svim i svačim – a usudila bih se to „sve i svašta“ zapravo nazvati životom – misao je vodilja svih njegovih projekata i razlog zašto su oni prepoznatljivi, a i uspješni.

Širok dijapazon ideja

Robert Knjaz demonstrirao je u svojim emisijama širok raspon svojih interesa – od nogometa, preko ljudske i životinjske psihologije do povijesti i upoznavanja različitih kultura. Na ekrane je donio „Koledžicom po svijetu“, „Mjenjačnicu“, „Najveće svjetske fešte“, „Pametan kao kokoš, tvrdoglav kao magarac“ i taman smo mogli odgledati serijal „Osjećaji“. Knjaz je najavio da njegova produkcijska tvrtka Sirovina i sinovi d.o.o. radi na novom serijalu o životinjama, ovaj put o onima koje žive van naših dvorišta.

Knjaz je prepoznao koja je učinkovita formula uspješnih dokumentarnih emisija, bilo da donosi putopise, razgovorne emisije, zafrkanciju ili edukativno orijentirani materijal: razgovor o ozbiljnim temama mora sadržavati dozu humora i zabave.

Njegove su nam emisije donijele baku Slavicu, Severinu kao majku sedamanestero romske djece, Zdravka Mamića kao baletana, Maju Šuput kao nevjestu na prodaju Masai plemenu, velikane hrvatske povijesti i kulture kao pristupačne ljude s vlastitim teškoćama, iznimno zanimljiv pogled u svijet domaćih životinja za koje smatramo da ih znamo, a on je našao hrpu zanimljivosti koje su ispunile 50 minuta epizode, a dao je i uvid u kulturu drugih naroda u svijetu prikazujući način na koji se zabavljaju.

Zašto knjazovski stil funkcionira?

Kod Roberta Knjaza fascinira njegova nepretencioznost – uzima velike, često i zahtjevne teme, no uspijeva ih ostvariti na pristupačan i urnebesan način. On je vjerojatno jedini redatelj koji će za svoju emisiju na neku blesavu stvar nagovoriti ne samo „obične“ statiste, već i osobe iz javnog života, a taj je koncept vjerojatno najviše zabavio onaj ranije spomenuti napaćeni narod. Čak i tijekom intervjuiranja ozbiljnih ljudi iz akademskog života, poput istraživača, psihologa, sociologa i različitih ostalih oga Knjaz sebe ili njih smješta na neobična mjesta: u bagere, kaveze, između prepariranih životinja, a obavezna je posebna scenografija kod virtualnih intervjua s ljudima na drugim krajevima svijeta, kada Knjaz uvijek pronađe neku novu blesavu pozu ili mjesto za asistente koji mu drže laptop (jer zašto ga samo staviti na sto?). I svi to naočigled prihvaćaju kao sastavni dio Knjazovog televizijskog svijeta.

Baš se u tome utjelovljuje njegova formula ozbiljno + smiješno, jer usprkos šašavosti kadra, Knjaz u ozbiljnom tonu postavlja ozbiljna i relevantna pitanja, a njegovi sugovornici jednako ozbiljno na ta pitanja odgovaraju. Format koji je koristio za „Hrvatske velikane“ preuzeo je za serijal o životinjama te osjećajima, a on se pokazuje vrlo uspješnim – red provjerenih činjenica, red smijeha, red zanimljivosti i tako u krug, što u konačnici čini punokrvnu epizodu.

A spoonful of sugar makes the medicine go down

Knjazovske emisije već desetljećima obogaćuju i podižu razinu naše nacionalne ponude televizijskih programa. Iako nikad neukusan, Knjaz se usudi piknuti u škakljiva mjesta ljudskosti, kako na globalnoj razini, tako i na nacionalnoj. Upravo u svom serijalu o našim velikanima na svoj je način prikazao ponosit hrvatski narod kroz prizmu širu od samo sportskih uspjeha, pripremivši zanimljive emisije o ljudima iz naše povijesti za koje smo svi čuli, ali vjerojatno ih nismo doživjeli šire od nekoliko rečenica u udžbeniku iz povijesti ili hrvatskog.

Isto tako je svojim emisijama „Svlačionica“, „Koledžicom po svijetu“ te „Mjenjačnica“ predstavljao suvremene Hrvate iz javnog života, ponovno okrećući narodu ogledalo i pokazujući mu do čega (odnosno koga) mu je stalo. Svoje interese ne ograničava samo na Hrvatsku, već se okreće i drugim kulturama, stavljajući neki fenomen u globalni kontekst te često otvorena uma prikazujući razlike i sličnosti među svjetskim narodima. Posebne je prijatelje stekao u članovima afričkog plemena Masai, s kojima se najprije družio uz Maju Šuput, a sada ih i intervjuirao o osjećajima, dajući odličan uvid u njihovu kulturu i mogućnost usporedbe nas i njih, često na glas govoreći predrasude i predodžbe koje imamo o tom dijelu svijeta.

Njegova zafrkantska priroda i talent da svoje bizarnosti predstavi kao sastavni dio emisija bez kojih bi one bile nepotpune omogućuju mu da svoje gledatelje istovremeno zabavlja i educira o temama koje kolaju kolektivnom sviješću. O njima se rijetko govori s dovoljno strpljenja i otvorenog pristupa, pa Knjaz ovakvim pristupom gledatelje ne tjera da ozbiljno klimaju glavama i češkaju se po bradi, već da uživaju u učenju i širenju svjetonazora. Živio!

Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.