„Sad in the City” (Broadway Calls): (Ne)sretno po gradu
Broadway Calls toliko su popularni da im je glavni Wikipedia link poveznica na MySpace. A MySpace u 2020. može značiti samo jedno – dobar bend!
Četvrti album u 15 godina, i prvi u zadnjih sedam, punk-rockera iz američkog Oregona donosi mnogo melodije, mrvu eksperimentiranja te hrpu velikih i ponavljajućih refrena. Nakon izvrsne pop-punk-rock ploče „Comfort/Distraction”, tu je „Sad in the City”, solidni nasljednik i jedan od zanimljivijih albuma žanra u ovoj godini.
Trio Vaughn/Baird/Willis oduvijek proizvode vrhunski pop-punk – znaju složiti brze, glasne i pjevne stvari u kombinaciji s velikim, pamtljivim refrenom i emotivnom lirikom. Tako je i ovdje. Bas i bubnjevi paraju nebo, gitara reže zrakom, a simpatični mlađahni srčani vokal pjeva, a tu i tamo se i zadere.
Produkcija albuma je privlačna, pucketava i čistunjava. Zvuk je oštar i nabrijan, s dobrodošlom eksperimentalnom dozom u vidu distorzija, grebanja, loopova i sličnih alternative/powerpop detalja.
Lirika kao da je nastala u koroni (prema mojim informacijama album je napisan u prosincu 2019.). Tematika, iako uglavnom osobna, u velikom se mahu dotiče današnjeg svijeta i društva. Ljubav, međuljudski odnosi i unutarnja borba čovjeka, sve to postaje još više naglašeno u apokaliptičnom scenariju koji je ovdje blago predviđen.
Pjesme Never Take Us Alive i Radiophobia, jezovita stvar koja podsjeća na seriju Černobil, najbolji su primjeri za to sa stihovima poput “Ski mask on a hot summer day” i “If my country collapses, can I crash on your couch?“. Naslovna Sad in the City odmah me, makar samo zbog naslova, podsjetila na Zagreb zadnjih mjeseci, a baladična i zaključna Went Dyin’ nekako posebno odzvanja u ovoj novoj sadašnjosti. Romantična Meet Me on the Moon pogađa sjetno-ljetnu atmosferu: “Meet me on the moon after nine, you bring the pillow and I’ll bring the wine”.
Album nije tužan ni težak, nije veseo niti lagan, ali zbog življeg ritma šutam ga u polutešku optimističnu kategoriju i preporučujem ga svima željnim dobre audio energije. Pop-punk is not dead.
