Sara Renar: 'Ili radiš stvari radi love ili se baviš samom muzikom i boli te dupe za radio friendly sound'

‘’Valjda se nećemo u 2014. više iščuđavati tome da žena svira gitaru i dobro zvuči’’, ustvrdila je Sara Renar, a čemu se i možemo uvjeriti 23.9. kada će u Tvornici kulture promovirati novi album. Album ‘’Jesen’’ njen je drugi album i još jedan razlog zašto bi se svrstavanjem njenog izričaja izgubila možda najveća vrlina koju posjeduje, ali i podcijenila kvaliteta koja stoji iza cijele slike.

Ljubav prema glazbi rasla je i mijenjala se s njom. Dug je to suživot započet s osnovnom glazbenom školom u kojoj je savladala violinu. Odrastanje je zakrenulo planove u nekom drugom pravcu, pa je u gimnaziji upoznala prve tonove na gitari, a na faksu je ovladala i vokalnom izvedbom. Usporedno je razvijala i druge interese, snalazila se u različitim situacijama u društvenom životu, kako u dizajnerskim, tako i akademskim sferama.

Diplomirana arhitektica možda nema mnogo godina iza sebe, no svako iskustvo koje je skupila cijeni kao vrijedno i implementira u svoju glazbu: ‘’Urbanizam mi je od studentskih dana bio najinteresantniji dio struke: intrigira me vrlo aktualno pitanje odnosa planiranja prostora, politike i ekonomije te (ne)mogućnost političkog djelovanja u praksi. Što se svakodnevnog posla tiče, s guštom projektiram kada uleti neki zgodan zadatak. Ali ako me pitaš zbog čega se budim ujutro – to je svakako glazba.’’

Na svaku novu pjesmu gleda kao projekt za sebe. Kreće se bazičnim konceptom –tekstom i osnovnim harmama, dodaju se glazbeni i produkcijski layeri: instrumentalne dionice, back vokali, efekti, zvukovi i druge stvari. Kantautorstvo je intuitivan proces, ali i zanat. U nekim rijetkim trenutcima pjesma će nastati u jednom dahu, no češće će to biti slojevi koji će se dodavati jedan na drugoga. Melodija će se popuniti tekstom ili će poruka pjesme biti definiranija, pa će se harme  slagati oko nje. Posljednji sloj je live izvedba, kada sve konačno zaživi.

Sve započinje inspiracijom. Od proživljenih događaja, ljudi, ljubavi, smrti, života, rata, odrastanja, mamurluka – elementi postaju sredstvo komunikacije kroz glazbu.

‘’Što god ti se loše dogodi uvijek može nastati dobra pjesma. To je dosta utješno.’’

Iako je živjela u Americi i nema nikakvih problema sa služenjem engleskim jezikom, čvrsto stoji iza odluke da će pisati na hrvatskom. Iako bi voljela prijeći granice države svojim autorskim ostvarenjima, ostaje pri tome da svaki jezik ima svoju logiku i specifičnu muzikalnost, pa će do strane publike doći na drugi način.

„Skužila sam da imam što reći svijetu, a i da neka forma pop glazbe nije nesavladiva. Imam sluha i mogu otpjevati i odsvirati tri tona. Ispunjava me kad napravim neku pjesmu s kojom sam zadovoljna. Uvijek će biti netko tko svira gitaru bolje od mene i tko bolje pjeva od mene, ali samo ja pišem pjesme kao ja.“

Način na koji se služi riječima i na koji one postaju dijelom pjesme, način na koji se pojavljuju s određenim tonovima, repetitivno, kontrolirano, taktično, slobodno, spontano, sve to lako otvara put do publike. Dok ju slušate uživo postajete dio cjeline, grupe ljudi kroz koju struji ista emocija, a ona bojom svog glasa vlada njom kao tehnikom hipnoze.

Poželjet ćete ju poslušati kada trebate doći na kraj sa sobom, kad trebate opuštanje ili kakav zaključak, kada je duga besana noć ili kada je dug, sretan i ispunjen dan. Čak ni tu ne ulazi u normu, samo čekajte da vas osvoji tom mješavinom modernog bluesa, indie-popa , southern rocka, dok se polako kormilari u elektro vode.

U  proljeće ove godine glumila je i pjevala u Montažstrojevoj predstavi Mali Čovjek. Priča je rezultirala proširenim horizontima. U  to vrijeme, ekipa iz predstave stupila je  u kontakt sa srpskim producentom i DJ-om Slobodanom Stojičićem (aka L-FREE) koji je svojedobno napravio jednu pjesmu istog naziva i slične tematike koja se u predstavi obrađuje. Slobodan je zamolio za dopuštenje da remiksira pjesmu ‘’Altruizam’’,  a Sara je, počašćena izborom, pristala te je tako nastao njen prvi remix. Nakon predstave krenula je i samostalno raditi s loop-om i dublje ušla u sampliranje na računalu. Malo po malo stigao je novi EP, a čini se da će doći i do dodatnog širenja zvuka. Bend ostaje s njom, no na pozornici bi se mogla naći još pokoja žica.

Iako nastupa i sama, bend dodaje neku specifičnu notu.  Kao skupina okupljali su se spontano. S gitaristom Lukom Gečekom frendica je od studentskih dana, dok se ostatak izmjenjivao sve dok nije došlo do zadovoljavajućeg sastava za sve strane. Na klavijaturama je Zdeslav Klarić, a na bubnjevima Anže Kristan, a osim ideja, svi dijele i veliki entuzijazam. Dalek je to put od glazbenih početaka s demo bendovima od kojih ni jedan nije pokazivao znakove ozbiljnijeg pristupa. Tako je shvatila da sama želi pisati i stihove i glazbu.

S vremenom je sazrijevala kao autorica, skupljala vlastitu publiku, borila se protiv vlastitih strahova, tražila načine da što nesputanije stvara.

Prije tri godine ušetala je u Aquariusov ured s tadašnjim gitaristom Alenom Dovićem. Imala je gotov spot za pjesmu Trebam te. Srećom, potencijal nije ostao neprepoznat i tako je sve krenulo. Aquarius records se pobrinuo za medijsku potporu, garantirao kvalitetu nekom radijskom uredniku, stvar se počela vrtjeti u eteru.

Sara je prodala svoj auto te u cijelosti sama financirala album “Djeca”, koji je izašao prošle godine. Ove godine je nominirana za Porina u kategoriji najboljeg novog izvođača godine.

Prvijenac ‘’Djeca’’ ima čvrste temelje u pjesmama Termopil , U velikom stilu, Trebam te i Bok (na kojem gostuje Beatbox Surka). S jednakom lakoćom prelazi kroz ljubavnu tematiku, neke pobude iz svakodnevice, kao i kroz žešći gitaristički zvuk, primjese funka ili pak akustični blues stopljen s beatbox podlogom.

Sada stiže novi album sa svježim zvukom i još zrelijim tekstovima. U lipnju je izbacila spot za singl Ljubav, gdje surađuje s Barbarom Munjas.  Pjesma je lo-fi electro pop, što predstavlja zanimljivu kombinaciju glazbenih smjerova u kontekstu vokalnih susreta glasova ovih kantautorica, naizgled nespojivih. Međusobno se nadopunjuju i istovremeno izvlače najbolje jedna od druge. Teško je ne ući u posebnu ritmičnost i dinamiku pjesme, a bez da vas misaono ne odnese negdje izvan prostora. Čini se da je dobra suradnja ponovno ponovno postala portal za novu dimenziju.

Velike promjene nisu izostale ni unutar grupe, ali s vremenom je došlo do stanja s povoljnim uvjetima: ‘’Napokon sam prodisala u umjetničkom smislu i napokon sam došla do stadija gdje mogu realizirati svaku svoju ideju, a to mi predstavlja jedno čitavo bogatstvo osjećaja i zadovoljstva. Konstantno si pomičem granice, učim i idem prema naprijed bez puno osvrtanja! Upoznala sam sebe u nekom novom svjetlu.’’

Zajedno su došli i do određene razine radio friendly zvuka, pa ne nedostaju ni na radio postajama, iako taj status nije došao namjerno, nego su u jednom trenutku jednostavno postali – prepoznati.

‘’Nema sredine. Ili radiš stvari radi love pa je odgovor jasan ili se baviš samom muzikom i boli te dupe za radio friendly sound.’’