“Šumovi protiv valova” (Šumovi protiv valova): Epska priča ispričana zavidnom glazbenom vještinom
Šumovi protiv valova su protiv mnogo čega drugoga, a njihov prvijenac mitski je sukob analognog i digitalnog, eksperimentalnog i tradicionalnog te borba discipline protiv napola obavljenog posla. Naime, “Šumovi protiv valova” instrumentalan je album sastavljen od šest pjesama, a sniman je i miksan isključivo analognom tehnikom izravno na magnetofonsku vrpcu.
Nekad već cijeli postupak nazivanja albuma prema imenu benda odaje razočaravajuću nenadahnutost, a gotovo nikad ne pogađa svrhu. Malo koji izvođač može svoje ime dodijeliti albumu s čvrstom porukom: Ovo sam ja ili Ovo smo mi. Šumovi protiv valova sigurni su u svoj identitet, a tu poruku ovdje vrlo jasno ostavljaju i to bez ikakve najave autorefleksije. Ovo su oni. Sam naziv benda već sada je svojevrsno povijestan, a njihova debitantska priča nije ništa manje masovna od toga. Ovaj naslov predstavlja borbu, otpor, snagu i gnjev – sve čimbenike uvodnog albuma benda čiji se buntovni karakter cijedi s rubova svih šest precizno sastavljenih pjesama.
Ustanak
Uvod albuma spora je masa koja iz kaotičnog početka puže k melodičnoj sredini. Zanimljiv je sadržaj Ustanka koji se iz suzdržanog uvoda sastavlja u gigantsku invokaciju dostojnu svojeg naslova. Košmar je pozitivan ponovljen pad u tempu koji na sličan način uvodnoj pjesmi gradi svoju prisutnost, no nadmašuje ju ogromnim gregorijanskim segmentom. Ova pjesma strpljiva je igra zvukovima i isprekidanom montažom koja napokon nadilazi samu predigru.
Album sve više počinje zvučati kao pitomiji dio loze Iron Butterflyja, a slijede in-a-gadda-da-vidovske Pulsacije koje već prema poznatom obrascu vraćaju slušatelje na nizak početak i uzdižu ga napetim glazbenim iskakanjima – dobro je što ponavljajući istu uspinjuću šablonu Šumovi ipak uspijevaju zainteresirati slušatelja za daljnji angažman pritom obilježavajući album nemirnom stepenastom građom.
Na rubu povijesti
Taman kad počinje jasan flert rock-psihodelije, bend naglo spušta zastor i ostavlja nas da slušamo nuklearni plod njihovog albuma i stvaralaštva. Na rubu povijesti mirna je, no nipošto stidljiva jezgra koja svojom suzdržanošću upotpunjuje tijek albuma i razbija njegov gradacijski element. Dijelovi me ove pjesme pozivaju na Sigur Rós i njihovu srodnu rezigniranu statičnost koja najbolje prenosi upravo osjećaje gnjeva, razočaranja i izgubljenosti.
Šumove protiv valova odlikuje rijetka osobina zrelosti, samopouzdanja i veličine pojavnosti, a stakleni prijelazi kao što je Na rubu povijesti dokazuju njihovu snalažljivost i s najdelikatnijim materijalom.
Beskraj
Ovaj album ima dva vrhunca, prvi su treće po redu Pulsacije, a zatim šesta po redu Zlo je dobro u koju s jednakom pažnjom kao i na Na rubu povijesti vodi Beskraj. Završetak albuma ostavlja dojam mira prije oluje, a njegova oluja konačan je udar glazbenosti koja se skuplja tijekom cijelog stvorenja svojeg izvođača. Zamislite četiri čovjeka koja mirno stoje pod sivim olujnim nebom, stojeći čvrsto s pogledom u ravno, surađujući s grmljavinom i kišom kao divovskom kulisom i vjetrom kao moćnim instrumentom što puše za njima – to su Šumovi protiv valova.
Ovaj album epska je priča ispričana zavidnom glazbenom vještinom, a materijalizacija umijeća benda napokon im nudi portal široj publici. Konačni snimak bez mastera nudi iskustvo koje nije umjetno, koje sadrži esenciju Šumova i njihove majstorske žive izvedbe, a pojava koja se godinama čuvala samo pod zvonom kultnih glazbenih mjesta napokon je dobila i svoju vrlo dobrodošlu široku dostupnost.
