Sve je isto kao prije (“Resident Evil: The Final Chapter”, P. Anderson)
Prvi film u serijalu bio je iznenađujuće dobar, no sve što je uslijedilo vodilo je k ultimativnoj propasti. Zvuči poznato, zar ne? Svi se nažalost, u više slučajeva, možemo poistovjetiti s navedenom tvrdnjom, a radi se o uobičajenoj praksi filmske industrije, uvijek gladne za većom zaradom i novim dostignućima.
Kao savršen primjer uništenog potencijala poslužit će i filmovi Paula W. S. Andersona – serijal Resident Evil. Nastao po uglednim videoigrama, od svojeg je debitantskog izlaska na scenu 2002. mnogo toga obećavao, a gotovo ništa ispunio. U glavnoj se ulozi kroz serijal pojavljuje Milla Jovovich kao heroina Alice. Resident Evil: The Final Chapter (2017) je (navodno) zadnji nastavak u ovome serijalu jer kao što i sama Alice kaže na početku – „ovo je kraj njene priče“.
Copy-paste metoda
Ugledavši se na svaki nastavak do sada, radnja prati Alice koja pokušava zaustaviti apokalipsu i spasiti čovječanstvo. U tome uvijek pronađe nekoliko vrijednih „kolega“, koje na svom putu k uništavanju Umbrelle, usputno povede u smrt. Ovaj film neznatno se razlikuje od svih prethodnih u serijalu, no s obzirom na kompliciranu priču koja je stvorena u zadnjih 10 godina, poslužio je kao sasvim solidna prilika za rasplet.
Kako bismo što bolje objasnili zavrzlame usred kojih se našao zadnji nastavak Resident Evila, ukratko ću se osvrnuti na radnju njegove „starije braće“. Prvi film nas je upoznao s Alice i korporacijom Umbrella, drugi uveo omiljene likove iz videoigara, treći prikazao istrebljenje ljudske rase i nestanak likova, četvrti vratio neke omiljene likove i uveo nove, peti opet prigodno započeo ispočetka s novom ekipom. Dakle, ono što se događalo u prethodnim uradcima je izmjena likova, izmjena mjesta radnje, no Alice i kontekst uvijek su ostali isti. S druge strane, likovi koji su korišteni po uzoru na videoigre, nereprezentativne su, iskrivljenje verzije istih u kojima nema ništa originalno.
Andersonov ciklus
Konačno poglavlje Aliceine priče zapravo je samo skup jako dobro uštimanih elemenata, rasplet suviše kompliciranoj i nerazumljivoj priči koja je stvorena prethodnim filmovima. Apropo radnje, ne sadrži ništa inovativno, Alice je i dalje glavna heroina, svi ostali mogu umrijeti i manje su bitni, horda zombija i kloniranih mutanata pokušava uništiti svijet. Tu pohvale stvarno izostaju. Međutim, ukoliko ovaj film samo stavimo rame uz rame sa svim „die-hard“ akcijskim filmovima, zaključit ćemo da je svrsishodan.
Radi se o relativno dobroj kombinaciji žanrovskih elemenata – oružja, eksplozivnih scena, brzine, prigodnog popratnog soundtracka, i naravno, Mille Jovovich u glavnoj ulozi koja je utemeljiteljica femme-fatale akcijskih heroina. Dakle, za jedno opušteno, nedjeljno poslijepodne, ovaj film donijet će vam prijeko potrebnu razbibrigu.
Raskoš apokalipse
Ovim ćemo pothvatom opet zadirati u fabulu filma, no to je teren na kojem se uistinu odigralo mnogo nespretnih poteza. Kontekst je otprilike ovakav: svijet se nalazi u (post)apokaliptičnom razdoblju, sve je razoreno, mrtvi i biološki mutanti hodaju zemljom i proždiru sve što hoda. Međutim, s druge strane, u tih 10 godina korporacija Umbrella proizvodi klonove, usavršava viruse, konstruira bioničke leće i inteligentna računalna sučelja, oružja, 3d holograme itd.
Kako bi konkurirao svim ostalim akcijskim filmovima, besramno je uveden taj element visoke tehnologije, modernog oružja i gadgeta, potpuno odbacujući činjenicu da se svijet nalazi u stanju potpunog kaosa. Dodatno, naveo bih i kostimografiju koja predstavlja samo jeftin pokušaj mimikrije videoigara. U ovom filmu, međutim, poprima malo realniju notu, no i dalje neodoljivo podsjeća na hibrid Komandosa i Xene, princeze ratnice.
Kao jedan iznimno dobar potez u ovome filmu, ergo, jedino što je vrijedilo, istaknuo bih plot twist na samome koncu. Dogodit će se nešto što će u sekundi objasniti apsolutno sve što se događalo zadnjih desetak godina, a istovremeno je tako suptilno uvedeno u film da na to nikada nećete posumnjati.
Sve u svemu, radi se o još jednom „trash“ pokušaju supružnika Anderson i Jovovich, koji će u očima gledatelja i kritičara ostati jako nisko, no na račune njegovih kreatora dodati još po koju nulu.