17. siječnja 2025.

Vrijeme čitanja: < 1 minutaJedan od najvažnijih redatelja našeg doba, istinski umjetnik i vizionar, David Lynch, umro je u 79. godini.

mačke
31. prosinca 2024.

Vrijeme čitanja: 4 minuteDanas možda jesu glavni likovi memeova, svi imamo svoju najdražu „internetsku mačku”, ali mnoge su krznene loptice kroz godine bile i muze umjetnicima, nerijetko upravo piscima čiji su samotni čin pisanja upotpunjavale svojom nenametljivom prisutnošću.

Glazba

Svoga tijela gospodar: Tuna je imao predivne prijatelje

Foto: Press
Vrijeme čitanja: 3 minute

Nažalost nisam poznavala Tunu ni imala prilike prijateljevati s njim zbog razlike u godinama i mjestu odrastanja te nešto strožem odgoju, no te 2009. godine sam nekako uspjela nagovoriti tatu da me pusti s ekipom iz srednje škole u grad na Savski nasip na prvi dan Ideš? Festa na kojem su, među ostalima, nastupali Mikrofonija, Diverzija, Kinoklub i Kaucija.

Moja tadašnja ekipa je ionako cijeli tjedan prije tog petka pričala o nadolazećem koncertu, o tome kako ćemo provesti dan prije nego što se uputimo u grad i kad ćemo se i gdje sastati. Svi smo bili jako uzbuđeni, a ponajviše zbog toga što nam se pružila prilika da poslušamo Mikrofoniju uživo. Bend koji je bio dio naših playlista na svakom igralištu, u svakom skate parku, pa i na dežurstvima u školi.

Po najvećoj sunjari smo hodali po savskom nasipu jedno dva sata (bez pretjerivanja) i nismo se žalili, a kad smo konačno stigli na mjesto na kojem se festival održavao ponijela nas je instantno pozitivna energija i uživali smo u svakom trenutku koncerta i večeri.

Prvi i posljednji put Mikrofonija

Nikad neću zaboraviti osjećaj pripadanja koji sam tada osjetila u masi nepoznatih ljudi, za mene je to bilo nešto novo i predivno i mislim da se upravo tada rodila moja ljubav prema koncertima i punku. Kad malo bolje promislim, vjerojatno je dosta mojih današnjih prijatelja i poznanika te večeri bilo tamo u publici i slušalo Mikrofoniju. Možda smo i stajali jedni pored drugih potpuno slijepi i nesvjesni toga da će nam se životi ispreplesti u najljepše uspomene koje mladost može dati.

Nepuna dva mjeseca nakon tog koncerta Tuna je preminuo, no zahvaljujući svojim predivnim prijateljima on je i dalje tu i sjećanje na njega ostaje jednako snažno i obojeno bojama koje vrijeme ne dotiče i ne troši.

Sjećanje na davne dane

Memorijalni koncert „Svoga tijela gospodar” je jedno od onih događanja koje svake godine s radošću iščekujem jer me spomen Tune sjeća na one lijepe dane dane provedene oko srednje škole, u parkićima i kod vatrogasnog doma u Sesvetama kad smo slušali Mikrofoniju, Debelog Precjednika, Dolibasiju, Bezzvuka i BeetanTone sa željom da punim plućima živimo filozofiju utkanu u njihove pjesme (Okej, možda ne baš sve pjesme, Šizofreničar je bila zabavna numera, ali nismo tome težili). Na neki topliji zrak i život provučen filterom nevinosti i bezbrižnosti, na titranje bujnih zelenih krošnji u ritmu novih želja i težnji.

S vremenom sam nažalost na tužniji način shvatila da neki ljudi odu, ali nosiš ih u sebi zauvijek i oni ostaju s tobom. Tako je i s Tunom i njegovim prijateljima, on živi kroz njih i živi s nama cijele godine, ne samo jednom godišnje kada se svi okupimo u svom najboljem (ili najgorem) izdanju da poslušamo nama drage bendove.

Sasvim spontano i bez puno promišljanja sam se naučila da uz koncerte vežem trenutke koji su me obilježili pa tako uz neka prošla izdanja koncerta „Svoga tijela gospodar” vežem svoj najteži ljubavni brodolom, svoje prvo pijanstvo, ali i puno lijepih trenutaka, ostavljajući prazne stranice dnevnika za buduća izdanja i nove priče koje tek dolaze.

Nakon ovog predugačkog uvoda možemo se vratiti na koncert zbog kojeg se zapravo družimo u ovom tekstu. „Svoga tijela gospodar” doživio je svoje 14. izdanje, prošle subote još jednom je Vintage Industrial bio nešto poput Rima – svi dobri putevi uglavnom su vodili tamo.

Premotajmo u sadašnjost

Petak se jako brzo prelio u subotu, a ja nekako ne mogu propustiti svaki memorijalni koncert u čast Antunu Krajinoviću Tuni (1978.-2009.), prerano preminulom pjevaču, gitaristu i glavnom autoru kultnog punk benda Mikrofonija.

Svake godine na koncertu u čast Tuni svira krema domaće punk scene, bilo da su to aktivni bendovi ili bendovi koji se okupljaju isključivo u čast prijatelju kojeg su voljeli, bez iznimke svake godine lokalna scena na poklon dobije jedan izvrstan punk koncert, a grad jedan događaj za koji se često traži i karta više. Mogla bi pričati sad o tome kakav je bio koncert, kako su bendovi svirali i kako je publika sve to doživjela, no ovog puta sam se odlučila tekst posvetiti organizatorima događaja – Tuninim prijateljima i njegovoj obitelji.

Hvala vam što svake godine neumorno održavate uspomenu na jednu osobu koja vam je značila sve na svijetu. Kroz vašu ljubav i ustrajnost Tuna je i mlađim generacijama nastavio značiti jako puno, pa čak i onima koji ga nikad nisu osobno poznavali.

Tuna možda više nije tu, ali on je itekako sa svima nama.


Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.

Be social

Komentari