Važnost komunikacije prelazi granice vremena i prostora (“Arrival”, D. Villeneuve)
Redatelj Denis Villeneuve proslavio se dramom o otmici Prisoners i potom trilerom o ratu na drogu Sicario, a u svojem novom SF filmu Arrival (2016) pozabavio se potpuno drukčijom temom – dolaskom izvanzemaljaca na Zemlju, točnije 12 svemirskih brodova koji su naizgled bez razloga odlučili posjetiti naš plavi planet i sletjeti na 12 sporadičnih točaka u svijetu (koje začudo nisu sve u Americi). Za razliku od filmova kao što su Alien, War of the Worlds, Battlefield Earth, Cloverfield i Edge of Tomorrow u kojima okosnicu problema čine otvoreno nasilno nastrojeni izvanzemaljci, Arrival spada u spektar filmova kojem pripadaju Contact, Interstellar i Gravity. Naglasak nije na nasilju već prvenstveno na pitanju “zašto ste došli ovdje” koje zanima sve svjetske vođe u filmu.
Pronaći zajednički jezik…
Da bi saznali odgovor na to pitanje, američka vojska taj zadatak predaje u ruke lingvistice dr. Louise Banks (Amy Adams) koja vrlo uvjerljivo reagira na način koji publika očekuje, a zapravo rijetko vidi, od civila koji se prvi put suoči s nečim nevjerojatnim i zastrašujućim kao što je biće iz drugog kutka svemira od onoga koji nam je poznat. Za savršen prikaz emocija rastresenosti, straha, znatiželje i zadivljenosti koje se neprekidno izmjenjuju, Amy Adams zaslužila je pet zvjezdica.
Osim Louise Banks koja je odgovorna za jezične zavrzlame, tu je i lik Iana Donellyja (Jeremy Renner) koji je zadužen za znanstveni dio interakcije s izvanzemaljcima. Svijet je u strahu, na ulicama izbijaju neredi i svi sumnjaju da su vanzemaljci došli s nekom lošom namjerom, a Louise je pod ogromnim pritiskom da čim prije sazna što izvanzemaljci žele. Njezino objašnjenje da je jezik kompleksna pojava koja je odraz načina razmišljanja i shvaćanja stvarnosti (koje se u slučaju izvanzemaljaca drastično razlikuje od našeg) te se ne smije olako shvaćati, pada na gluhe uši.
Lingvistika 101
Ako su se lingvisti nadali kompleksnoj analizi izmišljenog izvanzemaljskog jezika, nisu je dobili. Lingvistička objašnjenja ostala su na amaterskoj razini. Proces razumijevanja jezika prikazan je scenski napeto s puno papira i nacrtanih prikaza po vojničkoj bazi, mnogo kompjuterskih analiza, usputnim spominjanjem Sapir-Whorfove teze i puno neprospavanih noći no u dublje se lingvističke analize nije ulazilo. Bez obzira na to, sama činjenica da je vremenski velik dio filma utrošen na spomenute radnje pokazuje da je redatelju i scenaristima doista bila namjera prikazati težinu procesa kad je u pitanju shvaćanje jednog kompletno novog jezika koji se ne može povezati s niti jednim poznatim jezikom. Da sudbina svijeta leži na ramenima jedne lingvistice vrlo je originalna ideja i zapravo pogađa u srž problema modernog svijeta koji, iako vrvi komunikacijskim kanalima, komunikaciju koristi primarno kao sredstvo svađe, provokacije i nesporazuma, a ne mira i rješavanja problema.
Atmosfera i soundtrack
Atmosfera je u filmu savršeno pogođena, istinski napeta, a opet jednostavna, svoju napetost ne izaziva pretencioznim specijalnim efektima već jednostavnim kontrastima crne, bijele i zelene boje, odlično tajmiranim trenucima te soundtrackom koji potencijalno zaslužuje poseban članak. Arrival je jedan od onih filmova koji ne iskorištavaju samo vizualnu komponentu, već i onu slušnu te bi bez soundtracka iskustvo filma bilo puno slabije.
Životna filozofija
Na kraju se fokus filma odmiče od samih izvanzemaljaca i vraća se na teme puno bliže ljudskoj svakodnevnici – obitelji, životnim izborima, ljubavi te vječnim pitanjem “da možeš promijeniti svoju prošlost (odnosno budućnost), bi li to i učinio?”. Takav zaokret u filmu vjerojatno će razočarati one koji nisu fanovi “marmelade” i klišeizirane romantike te su se nadali da će se poanta radnje zadržati na izvanzemaljcima. Slabost filma je također i u samome liku Iana Donellyja koji je pomalo dvodimenzionalan i služi primarno kao romantičan interes Louise Banks, dok od njegove znanosti gledateljima skoro ništa nije prikazano. Bez obzira na ta dva potencijalna nedostatka, Arrival je definitivno potvrdio glasine o svojoj kvaliteti i svakako spada u one SF filmove koji će jednoga dana biti nezaobilazna referenca, upravo zbog te pomalo filozofske perspektive koja filmu daje dodatnu dubinu od samog susreta s izvanzemaljcima.
