NLV: “Kad se naše glazbene vizije međusobno unište, nastaje prostor u kojem postoji samo glazba”

“Ako posjetite Pulu, jedan od obalnih bisera hrvatskog poluotoka Istre, ući ćete u multikulturalnu mješavinu drevne povijesti i moderne mediteranske arhitekture. I baš tu, u srcu grada, rimski amfiteatar će vam oduzeti dah. Mnoge priče su tamo ispričane i još mnoge će druge biti. NLV je jedna od njih…”

Ovu jezgrovitu, ali toplu mediteransku priču od 2012. zajedno ispisuju Nikol Ćaćić, Luka Šipetić i Vedran Grubić uz pomoć ritam sekcije koju čine Roni Nikolić i Silvio Bočić. U studenom su izdali svoj album prvijenac, “NLV“, a 20. siječnja dolaze u zagrebačku Tvornicu kulture da bi ga promovirali. Što je trulo na hrvatskoj glazbenoj sceni te tko ili što ih ipak nagoni da je ne napuste, pročitajte u intervjuu.

Nikol Ćaćić (N), Luka Šipetić (L), Vedran Grubić (V)

Kako bi se predstavili u više od 3 slova?

N: Nikol, Luka, Vedran, Silvio, Roni, Marijan i puno ljubavi prema glazbi.

Kakve su bile vaše reakcije na recenzije vašeg albuma koji je nedavno izišao?

N: Ja sam samo prštala od sreće svaki dan, a i dan danas. Puno znači toliko pozitivan feedback. Ipak smo pustili dio sebe u tih 42 minute glazbe.

L: Mislim da nitko od nas nije očekivao ovako dobre kritike, kamoli top ljestvice. I više smo nego ugodno iznenađeni.

Čije vam mišljenje najviše znači?

L: Mišljenje nama bliskih ljudi, prijatelja i suradnika. Njih prve pitamo za savjete i puštamo demo snimke.

V: Vlastito mišljenje i mišljenje ljudi koji još ne znaju za postojanje našeg benda.

Da možete tražiti mišljenje bilo koje osobe, žive ili mrtve, tko bi to bio?

L: Svog stanodavca. Prisiljen me je slušati kat ispod, pitao bih ga da li mu se barem sviđa.

V: Anđelo Jurkas, zanima me s kime bi nas on usporedio.

N: Ja nekako ne želim znati, tuđa mišljenja me uvijek zbunjuju haha

A za suradnju? Koju mrtvu ili na druge načine nedostupnu osobu bi najradije vidjeli na vašem koncertu?

V: Elliott Smith, da se ljudi utope u suzama

L: Sun Ra (smijeh)

N: Bilo koju koja bi tamo stvarno htjela biti (smijeh)

Koja je vaša prva zajednička uspomena?

N: Mislim da se toga ne sjećamo (smijeh) …predugo se znamo. Vjerojatno smo svirali skupa kad smo se prvi puta upoznali.

Kada ste se i kako odlučili zajedno baviti glazbom?

N: U jednom trenutku smo samo shvatili da postoje neke dodirne točke u našim glazbenim ukusima i da bi zajedno to mogli autorski realizirati pa smo eto to i učinili.

Kakva je glazbena scena u Puli?

L: Trenutno je elektronska scena dosta jaka, pogotovo jer je potaknuta velikim festivalima poput Dimensionsa i Outlooka, no s mlađim bendovima, nažalost, nisam upoznat, mislim da je ta priča trenutno u stagnaciji.

Imate li neke dodatne životne ili glazbene projekte?

L: Život sam stavio na čekanje, a što se tiče glazbe imam one man projekt koji se zove “nemanja“; 2015. je izašao album za “Slušaj najglasnije” Zdenka Franjića, a potom suradnja na zadnjem albumu Valentina Boškovića s Pridjevima. Trenutno se dovršava album jednog novog projekta ali otom potom, on bi trebao vani tijekom tekuće 2017. (ne smijem previše reći da ne ureknem haha).

V: Već duže vrijeme završavam demo za solo album, radim na jednom miksu akustike i elektronike/future funk/neosoul projektu s Rinomom, vodnjanskim producentom, sviram s Tatianom Giorgi i krećem u skoroj budućnosti probuditi kantautorsku scenu u Puli serijom koncerata, ako se kockice poslože kako planiram.

N: Ja ću biti tajnovita i reći da ne radim ništa 😉

Što mislite da je jedinstveno vaše, a što možete dati samo kroz glazbu?

L: Kroz glazbu možemo dati samo sebe, ništa više ni manje. Stvar je da smo nas petero poprilično različite ličnosti što se tiče glazbe i toga smo i sami svjesni tako da pokušavamo da svaka pjesma sadrži aspekte naših različitih senzibiliteta pošto svatko vuče na svoju stranu. Možda nam je ta naša međusobna različitost u početku predstavljala problem, no s vremenom naučiš da su mane tvoje najjače strane tako da danas puštamo da dođe do sukoba triju glazbenih vizija te čekamo da se međusobno unište kako bi nastao prostor u kojem će postojati samo glazba.

Koliko vam znači vizualni identitet benda i s kime surađujete na tom planu?

N: Bitno nam je vjerojatno jednako koliko nam je i glazba bitna. Vizualni identitet koji stoji iza glazbe koju predstavlja čini i dio je te glazbe. On slušatelju daje dodatnu dimenziju onoga što sluša. Do sada smo i za EP i za album surađivali s Olegom Šuranom. Na coveru EP-a radio je zajedno s Olegom Morovićem, a na coveru albuma s Jelenom Perišić.

S kojim bendovima na sceni prijateljujete? Koga volite, koga možda ne?

L: Puno je tu sjajnih ljudi… Katanec, Luce, Valentino, Veja, Pridjevi, JR August, Side Project, Stray Dogg, Indirekt kolektiv… Puse svima!

N: Ma joj, ima ih toliko kvalitetnih, ne mogu ni početi nabrajati. Prekrasni su, baš me oduševljavaju!

Koji su vam najdraži nastupi i gdje bi to rado svirali u budućnosti?

N: Bilo je stvarno puno jako lijepih koncerata. Od onih koji su bili izuzetno intimni poput koncerta na Medvedgradu, Basket u Splitu, Zvjezdarnica u Zagrebu… Do velikih koncerata gdje osjetiš tu ljepotu veličine zvuka kao na INmusicu, Elektropionir u Beogradu, Jelen demofest u Banjaluci… Ja osobno ne razmišljam baš o nekim određenim lokacijama gdje bih voljela da sviramo, samo želim da sviramo ljudima koji će uistinu uživati u tome kao i mi.

Što vam smeta na hrvatskoj glazbenoj sceni?

L: Nemogućnost da se maknemo od sigurne zone “novog vala”.

V: Smeta mi odnos države i publike prema umjetnicima i autorima. Sustav se gradi oko gažerskih bendova koji mrcvare glazbu, ali vrte lovu. Struka prema njima kroji svoje standarde dok se autori iskorištavaju i ističu samo na papiru. Mislim da je potrebno promijeniti i percepciju velikom dijelu publike (onima koji miješaju glazbu i zabavu) time da se uvede kvalitetniji i praktični glazbeni odgoj u škole. Bilo bi zanimljivo kad bi svi glazbenici prosvjedovali i izborili nekakve minimalce, pristojno uređen opis posla, prešli s razine ”dvorskih luda” na legitimnu profesiju koja nosi prava kakva i ostala zanimanja imaju.

N: Meni nekako puno stvari smeta, ne znam ni otkud bih počela. Međutim, odlučila sam da ne želim svoju energiju trošiti na to. Ono što nam je potrebno ću nastojati postići i izboriti, a ostalo… što je tu je hahah

Kako je vidite u kontekstu regije?

L: Mislim da trenutno u Hrvatskoj glazbeno djeluje fascinantan broj zanimljivih i kreativnih ljudi te da smo po tom pitanju (uz Srbiju) možda i najjači u regiji. Šteta je što ta glazba nije dostupnija široj publici (npr. na radiju i televiziji), no treba se malo zamjeriti i publici koja je u nekim slučajevima pasivna. Konstantno se kuka da nema kvalitetne domaće glazbe, no ako se stvarno želi čuti dovoljno je lagano zagrebati po tagu “croatia” na Bandcampu i može se naići na čudesa!

Kako NLV vidite u tom istom kontekstu?

N: Drago nam je biti dio ove glazbene eksplozije koja se događa u posljednje vrijeme. Radimo ono što volimo i uživamo u tome. Sretni smo da imamo ljude koji vole našu glazbu i koji djele emocije zajedno s nama. Tako želimo nastaviti.

Što mislite o zagrebačkoj publici?

N: Ona nam je najdraža. Svirali smo puno puta u Zagerbu i stekli prekrasan krug slušatelja.

Što bi im poručili prije koncerta 20.1.?

L: Mir, ljubav i pohodite koncerte!

N: A ja ću poslat ljubav svima!