Aleksa Gajić na Sa(n)jam knjige u Istri: ‘Raditi strip puno je teže nego što ljudi misle, ali humor je moje oružje’
Poznati srpski strip autor, Aleksa Gajić, gostuje na ovogodišnjem pulskom festivalu knjiga i autora Sa(n)jam knjige u Istri čija je tema obljetnica Prvog svjetskog rata, ali u žarište zbivanja Sajam postavlja strip, devetu umjetnost koja je često marginalizirana i zanemarena, te ugošćuje strip autore poput Nine Bunjevac, Alekse Gajića, Darka Macana i Igora Kordeja koji će predstaviti svoje izložbe i rad na stripu.
Aleksa Gajić jedan je od najproduktivnijih srpskih autora u stripu, ilustraciji i animaciji, a široj publici poznat je kao autor dugometražnog animiranog filma Tehnotise: Edit i ja i strip serijala Bič božji. Autor je više grupnih i samostalnih izložbi, surađivao je s brojnim magazinima i časopisima te je dugogodišnji ilustrator beogradskog časopisa Politikin zabavnik.
U okviru Sajma knjige u Puli predstavio je svoju izložbu Strip tavan na kojoj je izložio table, ilustracije i nagrađivane strip-artefakte koji uz humor, često u maniri Montya Pythona, propitkuju medij stripa, njegovu izvornost i starost. Također je predstavio Linije fronta – francusko-srpski album kratkih priča kojim se obilježava stogodišnjica Prvog svjetskog rata. Izašao je u izdanju Sistem Comicsa i Francuskog kulturnog instituta. Vladimir Šagadin, strip izdavač, na predstavljanju je razgovarao s Aleksom Gajićem o pričama iz prošlosti u stripovima te o dugometražnim animiranim filmovima. Linije fronta su, prema riječima Šagadina, jedan sjajan i poučan primjer kako se strip izdanja trebaju raditi. Francuski scenaristi radili su u suradnji sa srpskim strip autorima na temi Prvoga svjetskog rata. Svih deset stripova radio je Aleksa Gajić, koji je ujedno i autor naslovne strane, zatim Aleksandar Zograf, Dražen Kovačević, Zoran Janjetov, Darko Perović, Dragan Paunović, Igor Krstić, Ivan Stojković, Ana Milojković i Milan Drča.
Aleksa Gajić naglasio je kako puno srpskih stripaša radi za francuske izdavače tako da se ova ideja i suradnja planirala unaprijed, pogotovo zato što se ove godine obilježava stota obljetnica Prvog svjetskog rata. Francuski scenaristi u stripu su se više bavili efektima oko rata koji skoro uvijek prikazan crno-bijelim fotografijama, ali Aleksa i ostali koji su radili na albumu rat su prikazali u bojama.
„Ako govorimo o nečemu tako starom i htjeli bismo ostaviti utisak prošlih vremena onda uglavnom radimo kroz crno-bijele ili sepija fotografije, a Linije fronta su u boji i tako album dobija jednu jezgrovitost i neočekivan je.“ – kazao je Aleksa.
Aleksa je autor i dugometražnog animiranog filma Tehnotise: Edit i ja, na kojem je radio četiri godine, a čak se i Hollywood zainteresirao za film.
„Nije baš pune četiri godine rada, prije je to dvije i pol godine, ali baš intenzivnog rada. Meni se u te dvije i pol godine dogodilo više stvari nego kad sam radio za francuske izdavače. Jer strip je posao koji izgleda ovako: četiri zida, olovka i papir. A na snimanju filma okružen si glumcima, scenaristima, redateljima.“ – komentirao je Aleksa rad na animiranom filmu. Film spada u znanstvenu fantastiku, a njime je dao jednu kritiku društva i naglasio kako se ništa neće promijeniti u sljedećih sedamdeset godina. Prema riječima autora, film je prikaz svakodnevnice obučene u SF odijelo, a upravo radi na nastavku filma.
U okviru sajamskog programa ‘Strip-Tease’ Aleksa je također predstavio svoj Pljosnati strip – duhovito i majstorski nacrtane pričice koje prikazuju ljudsku svakodnevnicu, a bave se i filozofskim temama. Kroz 64 stranice u boji, pregršt karikatura, ilustracija i doskočica prikazana je Aleksova obitelj, crteži i tekst protkani su humorom i jednostavnu tjeraju čovjeka da lista dalje. Strip je napravljen u rijetko korištenom formatu 42 x 12 com, a Aleksa se našalio kako je strip zapravo nastao od ostataka materijala kada je radio neke druge stripove.
Na kraju je spomenuo i Premotavanje – strip koji prikazuje dirljivu priču o “premotavanju” ljudskog života kroz niz retrospektiva. Premotavanje je zapravo papirnata traka dužine 7 metara i visine 7 centimetara, namotana na dvije osovine i postavljena u drvenu kutiju s tipkama za premotavanje. Potrebno ga je premotati kako bi se pročitao, zato je i nazvan Premotavanje. Gajić je za njega dobio glavnu nagradu na Beogradskom salonu stripa 2012. godine.
