novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Film

Čovjek ne može živjeti bez ljubavi (“Loveless”, A. Zvjagincev)

loveless
Foto: kansassire.tumblr.com
Vrijeme čitanja: 3 minute

Malo je reći da su za novi film Andreja Zvjaginceva očekivanja bila velika. S obzirom na reputaciju koju je dobio sa svojim ranijim filmovima, a to se posebno odnosi na Leviathan iz 2014., to je posve opravdano. Loveless je premijerno prikazan na ovogodišnjem festivalu u Cannesu, a veliki kritički uspjeh potvrdila je i glavna nagrada žirija. Ruskog kandidata za Oscara imali smo priliku gledati i na ovogodišnjem Zagreb Film Festivalu.

Radnja filma relativno je standardna, ali nipošto prosječna. Bračni par nalazi se u finalnoj fazi razvoda, ali zbog ovih ili onih razloga nijedno od njih ne želi se brinuti o djetetu. Dvanaestogodišnji Aljoša svjestan da je nevoljen i zanemaren bježi od kuće. Duga potraga za njim i strah od najgoreg natjerat će roditelje da malo promisle o svojim postupcima, ali hoće li ih to opametiti? Ovaj naizgled jednostavan okvir Zvjagincevu služi za prikazivanje i propitivanje mnogo većih i važnijih tema u suvremenom ruskom društvu, ali i u cijelom svijetu.

loveless
Foto: kansassire.tumblr.com
Heroji su na televiziji?

Loveless se ne fokusira na mnogo likova, čak je i mali Aljoša u pozadini ovog narativa. Fokus je na njegovim roditeljima – Zhenyai i Borisu. Njihov međusobni odnos apsolutno je narušen te se ravna s pojmovima neprijateljstva i potpune mržnje, ali ono što se posebno ističe u tom slučaju jest njihov egoizam. Zhenya ima ljubavnika, ali njeno ponašanje i postupci su oličenje raspuštenosti, požude i želje za pažnjom. S druge strane, Boris je posve okrenut svom poslu i nastojanju da ga zadrži – jer je, naime, njegov direktor pravoslavni fundamentalist i upošljava samo obiteljske ljude. U svoj toj konfuziji i egocentrizmu Aljoša biva potpuno zaboravljen od strane roditelja.

Zvjagincev nam u nekim scenama jasno pokazuje da Aljoša nije željeno dijete, a njegov nestanak i odsustvo s ekrana tijekom filma pred nama ostavlja sve samo negativne likove. Osim grupe koja ga pokušava pronaći, svi ostali u krajnjoj liniji gledaju samo na sebe, pa čak i ljubavnici Aljošinih roditelja. Anton (Zhenyajin ljubavnik) u jednom trenutku govori da ne treba živjeti životu u kojem si nevoljen, a veoma je jasno da u blijedom i sivom svijetu nema ljubavi,  već su to sve samo kopije i refleksije nekad davno izgubljenih želja i težnji. Zvjagincev brutalno prikazuje te situacije, a njegov je zaključak šokantna činjenica koja je ustvari slika naše realnosti.

loveless
Foto: kansassire.tumblr.com
Estetika, simbolizam i ekspozicija

Neki gledatelji bi u jednom trenutku mogli reći da je Loveless blijed film. I naravno tu bi bili u pravu, ali ne posve. Dramom uistinu dominiraju blijedi tonovi sasvim neutralnih boja kao što su bijela i siva, ali upravo preko njih Zvjagincev stvara atmosferu koja na više razina opisuje njegovu ideju. Ljudi su blijedi i ravnodušni, a u većem planu i čitav svijet. Od škole, preko ulice do dječje sobe nema ni trunke topline potrebne za razvoj djeteta.

Dugi nijemi kadrovi prostora i objekata upravo dočaravaju tu hladnoću svijeta kojim se Aljoša kreće. Likovi koji se kreću u njegovoj blizini u određenoj su mjeri jednodimenzionalni te se njihova dubina daje samo ekspozicijskim pripovijedanjem samih likova. Ovaj postupak relativno može smetati u jednom trenutku, ali konačni rezultat ga čini zanemarivim. Loveless, naime, djeluje na nekoliko razina. Njegova višeznačnost otkriva se s raspletom, a finalni kadrovi daju okvir većoj slici koja nastaje iz malog svijeta jedne obitelji. Zvjagincev tako daje kritiku moderne obitelji, društvenih normi i svjetonazora koji stvaraju masu blijedih hladnokrvnih zombija, a sa samim filmom govori: „Slika svijeta je siva, zar ne?“.

Portret otuđenog čovjeka

Kompleksan, višeslojan, misteriozan, kontemplativan, spor, ali efektivan – sve je to Loveless. Duboka je studija o otuđenju čovjeka od pravih vrijednosti i svjetonazora, ali i konačni sud je taj da je čovjek tragično biće koje ne prihvaća empirijsko znanje. Zvjagincev definitivno donosi jedan od najboljih i aktualnijih filmova ove godine, a postavljena očekivanja su definitivno opravdana.

Be social
Što misliš o ovom filmu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari