Dokukutak: Aktivist, glumac, čovjek, Brando (“Listen to Me Marlon”, S. Riley)
Listen to Me Marlon, film Stevana Rileya, strukturiran je oko privatnih audio snimaka koje je Brando snimao tijekom života. U nasnimljenom se zvuku nalazi zaista širok spektar materijala koji uključuju Marlonovo iskreno otvaranje samom sebi, svojevrstan dnevnik kao i samoanalizu i samohipnozu. Vizualni dio sastoji se od intervjua, segmenata filmova u kojima je Brando tumačio ulogu, kazetofona koji nam pušta njegove audio snimke, te možda najzanimljivije – 3D rekonstrukcije njegova lica animiranog tako da se poklapa s riječima koje izgovara na snimci (glumac je, za vrijeme života, sudjelovao u digitalnom mapiranju svog lica kroz software Cyberware).
Film nam, u cjelini, daje kronološki prikaz glumčeva života, iako se u nekoliko navrata isprepliće prošlost i budućnost. Spajaju se događaji iz njegovog djetinjstva s, najčešće tužnim, momentima iz zrele i treće dobi. Vrlo je česta (i zanimljiva) jukstapozicija njegovog djetinjstva (odnosa oca i majke prema njemu) i Brandovog kasnijeg života te odnosa prema vlastitoj djeci. Također, u prvom je planu prisutna i borba s različitim životnim problemima i teškoćama poput anksioznosti ili suočavanja sa smrću svoje djece.
Jedina zamjerka filmu može biti montaža. U nekolicini trenutaka rezovi su nepotrebni ili neobjašnjivi, no za film čiji su aksiom zaboravljeni Brandovi audio zapisi, montaža nije nešto što se treba dodatno zamjeriti – naglasak je na zvuku, na Marlonu Brandu i pokušaju da se objasne pojedini postupci iz njegovog života. Upravo potonje, redatelj na trenutke prejednostavno montažom pokušava klarificirati, te zbog toga otvara pitanja bez da imamo odgovore na njih. Usudio bi se reći da Riley, s vremena na vrijeme, čak i pogađa uzročno-posljedičnu vezu određenih zbivanja Brandovog života. No isto tako, mora se reći da u svemu tome redatelj izvrsno opisuje altruističku i aktivističku crtu glumca (glumca je uloga u filmu Mutiny on the Bounty privukla upravo zbog dotične crte, a nakon filma počinje se zalagati za prava crnaca i Indijanaca te istinu o njima), method acting i razne nesuglasice između redatelja (poput Coppole) i Branda.
Nepostojanje, moglo bi se reći, drugih glasova osim Brandovog neki mogu zamjeriti argumentima o neobjektivnosti pripovjedača, no upravo to daje dimenziju čistoće pristupu.
Koncentriramo li se na audio zapise i same riječi Branda možemo posve uživati u filmu, te filozofskoj, sociološkoj, ali prije svega – ljudskoj noti svojevrsnog dnevnika Marlona Branda. Ovo nije samo film za njegove fanove, ima tu više od pogleda na život pojedinca i bez obzira na spomenute mane – velika preporuka!