James Earl Jones
12. rujna 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Dana 9. rujna preminuo je James Earl Jones, kazališni, filmski i televizijski glumac, omiljen zbog svojih uloga kao što su ona Mufase u „Kralju lavova”, Dartha Vadera u serijalu „Star Wars”, Jacka Jeffersona u filmu „Velika bijela nada”, Jamesa Greera u serijalu o Jacku Ryanu, ali i brojnim drugim ulogama.

Adele
3. rujna 2024.

Vrijeme čitanja: 6 minute 10 koncerata, najveća pop-up arena ikad i najduža setlista koju je Adele otpjevala. Riječi još uvijek nisu dovoljne, bilo je savršeno.

Film

Filmolista: 5 najzanimljivijih filmova francuskog novog vala

najzanimljiviji
Foto: facebook.com//Breathless
Vrijeme čitanja: 4 minute

Francuski novi val kao središnja pojava modernizma nastaje sazrijevanjem mladih francuskih filmskih kritičara koji i sami počinju stvarati filmove. Okupljeni oko časopisa Cahiers du Cinéma, mladi autori zauvijek mijenjaju svijet filma. Jean Luc-Godard, François Truffaut, Claude Chabrol, Eric Rohmer i Jacques Rivette najvažniji su predstavnici ove struje. U filmski svijet i na pariške ulice donose sadržaje iz literature te uvode sasvim nove konvencije snimanja filmova poput montažnih skokova, metafilmske komponente filmova, kulture citata i aluzija, sklonost improvizaciji i snimanju iz ruku. Zanimljivo je to što je većina tih metoda bila uvjetovana slabom financijskom potkovanošću redatelja.  Ovdje donosimo filmove koji nisu najreprezentativniji komadi francuskog novog vala, ali su zasigurno među najzanimljivijima.

Hiroshima mon amour (1959)

Prvo dugometražno ostvarenje Alaina Resnaisa,redatelja koji je dotad bio angažiran pretežno u dokumentarnom filmu, snimljen je 1959. godine i svakako je jedan od najzanimljivijih filmova francuskog novog vala. Film počinje nizom dokumentarnih prizora tijekom kojih se opisuje bombardiranje Hiroshime. Rađen prema scenariju Marguerite Duras, film donosi pretežno žensku perspektivu te kroz prizmu glavne protagonistice, francuske glumice, uvodi notu nježnosti. Romansa  glumice i njenog ljubavnika, tamnokosog Japanca,  iako traje vrlo kratko, nabijena je emocijama, sjećanjima i snažnom željom za zaboravom. Na prvu, ovo je film o ljubavi, no u suštini je ovo priča o traumi i destrukciji. Gledatelju je svakako potrebno strpljenje da bi mogao kvalitetno pratiti spor, ali pažljivo proračunat razvoj radnje, no to će mu se uvelike isplatiti.

Foto: facebook.com/Hiroshima-mon-amour
Les Bonnes Femmes (1960)

Film Les Bonnes Femmes izašao je 1960. godine, a već je četvrti po redu jednog od najplodnijih redatelja francuskog novog vala Claudea Chabrola koji je svoj opus započeo filmom Le Beau Serge 1958. godine. Film je zamišljen kao portret četiriju Parižanki zaposlenih u trgovini električnih uređaja. Iako ga se ne može svrstati ni u jedan pojedinačni žanr, ovaj film intenzivna je mješavina melodrame, apsurda, crnog humora i tragedije. Svaka od četiriju protagonistica teži nečem drugačijem i boljem, bilo da se radi o poslovnom, ljubavnom ili financijskom planu. Tadašnja publika loše je prihvatila film zbog pesimizma koji ga ocrtava, no on zasigurno zaslužuje mjesto na ovoj listi.

Foto: facebook.com/Les-Bonnes-Femmes
Cléo from 5 to 7 (1962)

Nazvana kumom francuskog novog vala, Agnes Varda redateljica je koja svojom inovativnošću i modernošću stoji uz bok najpoznatijim autorima francuskog novog vala. Njezin film iz 1962. godine Cléo from 5 to 7 naizgled je trivijalne tematike, no samosvijest glavne junakinje i njezina percepcija svijeta ono su što ga vadi iz kalupa jednostavnosti. Naime, razdoblje od 5 do 7 poslijepodne vrijeme je koje Francuzi koriste za ljubavne susrete. No protagonistica ovog filma, umjesto ljubavnim igrama, u tom razdoblju okupirana je očekivanjem nalaza koji će joj, prema njezinom uvjerenju, pokazati da umire od raka. Film traje samo 90 minuta, a svaka od njih je korak bliže kraju, u svakom pogledu. Izrazito zanimljiv prikaz mlade žene suočene s potencijalnim prihvaćanjem vlastite smrti u koje i sam gledatelj biva uvučen svjedočeći njezinoj „osvježenoj“ percepciji života.

Foto: facebook.com/Cléo-de-5-à-7
Le Mépris (1963)

Le Mépris iz 1963. godine može se opisati kao jedan od najkonvencionalnijih, no meni i najzanimljivijih filmova Jeana-Luca Godarda. Jedan od razloga za to je i pojavljivanje velike zvijezde Brigitte Bardot koja glumi razočaranu suprugu glavnog lika, scenarista rastrganog između zahtjeva koje mu nameću tašti njemački redatelj kojeg u filmu glumi sam Fritz Lang, arogantan američki producent te vlastita supruga. U ovoj psihološkoj drami Godard prikazuje bračni raskol i sam proces nastajanja filma ujedno prikazujući i silnu slojevitost međuljudskih odnosa.

Foto: facebook.com/Contempt
Claire’s Knee (1970)

Eric Rohmer nakon svog prvog neuspjelog dugometražnog filma snimljenog 1959. godine, tek 1967. ponovno kreće sa snimanjem dugometražnih filmova. Filmovi My Night with Maud (1969) i Claire’s Knee (1970) ti su koji ga približavaju uspjehu njegovih kolega. Claire’s Knee prati priču o mladom Jeromeu i njegovim druženjima s brojnim likovima za vrijeme svog odmora na jezeru između Francuske i Švicarske. Iako je otputovao s namjerom da razmisli o svemu prije upuštanja u brak s dugogodišnjom zaručnicom Lucindom, Jerome tamo susreće žene koje to uvelike otežavaju. Ovo nije film o Klarinom koljenu (barem ne izravno), već o kompleksnosti ljudskih poznanstava i magiji koja može nastati iz naizgled priprostih susreta. Zasigurno jedno od najboljih Rohmerovih uradaka.

Foto: www.facebook.com/Claires-Knee
Be social

Komentari