advent
4. prosinca 2022.

Vrijeme čitanja: 8 minute Ove godine provedite Advent na naš način, upoznajte nas kroz male božićne rituale, tradicije i sadržaje koji ispunjavaju naše adventske dane bojama veselja.

navijačke
23. studenoga 2022.

Vrijeme čitanja: 10 minute Izvadite tu majicu s motivom hrvatske šahovnice s dna ormara, otvorite si pivo, kad ga već navijači u Kataru ne mogu popiti, i krenite s nama u potragu za navijačkim duhom.

Film

„Gospodar prstenova – Prstenovi moći”: Nije zlato sve što sja

prstenova
Izvor: Facebook/The Rings of Power
Vrijeme čitanja: 6 minute

Davno, davno, gotovo pa u prošlom stoljeću, kolegica iz škole posudila mi je svoje tri knjige na engleskom i to je bio početak. Riječ je, naravno, o trilogiji „Gospodar prstenova”. Moja ljubav i blaga opsesija Tolkienovim svijetom nakon toga nikad nisu u potpunosti nestale. Ubrzo nakon otkrivanja knjiga stigli su i filmovi, koji su se redovito gledali i više puta godišnje, pa tako i dan danas kroz moj svakodnevni govor provlače se fraze iz filmova. Rijetko kad propustim priliku uz neko pitanje nadodati „what say you?” ili kad mi netko nudi keks koji ne bih trebala pojesti jednostavno ne mogu da ne izustim „don’t tempt me, Frodo”.

Poslije Jacksonove trilogije čekali smo otprilike desetak godina do ekranizacije „Hobita”, a prvotni entuzijazam ubrzo je zamijenilo razočaranje. Prethodni filmovi su nas razmazili trudom uloženim u realizaciju. Sve je bilo detaljno razrađeno, svakom listu u šumi posvećeno je mnogo individualnog truda dok je u „Hobitu”, bilo je itekako vidljivo, puno češće uskakao CGI i sve je izgledalo plastičnije i neprirodnije. O razvlačenju priče u tri filma, kao razvlačenju „maslaca na previše kruha” neću uopće niti započinjati. Na kraju krajeva, ovo nije tekst ni o jednoj od gore spomenutih trilogija. Riječ je o nečem drugom.

Nakon što je tamo davne 2001. godine izašao prvi prijevod „Silmarilliona” na hrvatski jezik (i ja prvo izdanje dobila za sedamnaesti rođendan) jedan veliki i debeli veo bio je dignut sa svijeta koji sam već voljela i donekle poznavala. Nikad prije, a mislim da nikad poslije, nisam osjetila takav ushit otkrivajući nešto novo. Nakon Jacksonove trilogije žarko sam željela neku ekranizaciju „Silmarilliona” iako sam znala da je takvo što gotovo neizvedivo.

Godine su prošle i došla je najava velike serije koja će se baviti vremenom prije događaja opisanih u „Gospodaru prstenova”. Prašina se podigla, nagađanja su krenula, zubi se naoštrili već tada i prije nego smo uopće saznali koji dio povijesti Međuzemlja će biti obrađen i pod kojim uvjetima. Zubići su se još više naoštrili na činjenicu da seriju radi upravo Amazon, jedan od prvih znakova beskrupuloznog kapitalizma.

Odstupanje od kanona

Čekalo se, nagađalo, informacije su pomalo curile, a sad se već znalo i da će to biti najskuplja serija u povijesti pa su očekivanja shodno tome još i porasla. Pomalo su u javnost curili i podaci o glumcima koji će sudjelovati u seriji pa se i tu počela dizati prašina jer je bilo jasno da će se, ako nigdje drugdje, upravo tu odstupiti od kanona. Naime, J.R.R. Tolkien svoj je svijet gradio kao pandan ostalim mitologijama jer je smatrao da Britanija nema svoju autentičnu mitologiju.

Baštinila je arturijanski mit i keltske legende, baštinila je nešto germanske mitologije, ali svoju nije imala. Dakle, Međuzemlje, koliko god je izmišljeni prostor, neobično podsjeća na sjeverne zemlje, počevši od klime, kulture pa sve do različitih jezika i – rasa. Ovdje neću ulaziti u dubinu (to je tema za neki drugi tekst i one debelih živaca i strpljenja) jer trebamo još nešto reći i o seriji, a uvod se već itekako otegnuo. Bitno je napomenuti zašto je došlo do negodovanja od strane, ne samo obožavatelja Tolkienova djela, nego i od strane njegovih poznavatelja i proučavatelja.

Izvor: Facebook.com/theringsofpowers
Nametnuti rasizam

Bilo je više nego jasno da će neke od naslovnih likova tumačiti glumci tamnije boje kože i to je potaknulo rasprave, svađe, nabacivanje pojmovima rasizma, šovinizma, i tko zna čega sve ne. Dok su neki pokušavali objasniti zašto je ta vrsta inkluzivnosti u ovom specifičnom slučaju bila pogrešna, drugi jednostavno nisu htjeli slušati. Na kraju su me, moram priznati, izmorili i jedni i drugi i odlučila sam seriju gledati neovisno o svemu tome što se oko nje događalo.

I došao je taj dan. Prva epizoda emitirana je 2. rujna, a mješavinu osjećaja koje sam u tom trenutku imala teško je objasniti. Znala sam da Amazon nije dobio prava na sav potreban materijal, kako bi se događaji kojima se u seriji bavi opisali onako kako ih poznajemo iz Tolkienovih radova. Upravo zbog toga se nisam previše uzrujavala zbog određenih izmjena koje su, po svemu sudeći, zasmetale najviše upravo onim ljudima koji svoje znanje o Tolkienu i povijesti Međuzemlja temelje na pogledanoj trilogiji, a ne na stotinama i tisućama ispisanih stranica. Odlučila sam da ću seriju gledati kao fan fiction i pokušati se zabaviti.

Izvor: Facebook.com/theringsofpowers
Daleko od Jacksonove vizije Međuzemlja

Generalne izmjene nisu mi smetale, a nakon prvotnog šoka koji me zadesio kad su mi se neka davno ukorijenjena očekivanja razbila kao val o stijenu, čak sam svaki tjedan jedva čekala novu epizodu. Ali tu moj entuzijazam staje. Da, čekala sam novu epizodu jer radnja nije bila potpuno nezanimljiva, ali mogu vam reći jednu stvar: viziju Međuzemlja kakvu imate iz knjiga ili čak Jacksonove trilogije, odmah možete ostaviti pred vratima.

Serija je u najbolju ruku prosječan uradak, nikako nešto za što bih pomislila da je najskuplja serija u povijesti. Gluma je također prosječna, svi su ti nekako okej, baš poput osoba koje vam ne smetaju, ali ne biste primijetili da ih nema u prostoriji. Najkarizmatičniji lik je lik patuljka Durina kojeg tumači glumac Owain Arthur i on je nekako najbliži viziji koju vjerojatno svi mi imamo kad pomislimo na taj svijet. Ostali su poprilično diskutabilni.

Izvor: Facebook.com/profile.php?id=100078477995478 (Owain Arthur)
Pritužbe na izbor glumaca

Upravo su sa svih strana letjele pritužbe na izbor glumaca i samu kostimografiju i sada koristim priliku da kažem kako mislim da nije u pitanju to da nekome smeta što neki glumac tamnije boje kože glumi vilenjaka (konkretno, Ismael Cruz Cordova kao vilenjak Arondir), nego je riječ o tome da je Tolkienov svijet nešto na čemu su mnoge generacije odrastale, nešto što je već duboko urezano u kulturu i pamćenje ljudi pa su samim time i promjene koje su, po meni, pomalo nasilno uvedene ovom serijom, iz tog razloga podigle toliko prašine.

Čini mi se da problem današnje mainstream kinematografije postaje manjak ideja i neprestano revidiranje povijesti, prepričavanje starih priča na novi način, kasapljenje klasičnih bajki kako bi se, navodno, djeca cijeloga svijeta osjećala uključeno. Iskreno, ne znam zašto se svi moraju osjećati uključeno u npr. „Snjeguljicu” kad ima bajki i priča iz cijeloga svijeta. Ajmo radije njih uključiti, a ostaviti ispričane priče da počivaju u miru.

Izvor: Facebook/The Rings of Power
Medijska zamka

Tu nekakvu apstraktnu misao mogu primijeniti i na „Prstenove moći” jer svijet u koji su svi ti likovi smješteni već je itekako definiran samom piščevom ostavštinom, ali i popularnom kulturom te odgovorno stojim iza tvrdnje i mišljenja da je to tako trebalo i ostati ako su već kao dio naslova koristili sintagmu „Gospodar prstenova”. Jasno je meni da su ju koristili kao medijsku zamku, ali u tome leži i sama srž problema.

Tu nije kraj mukama po prstenovima i izbor glumaca najmanji je problem. Ono što je meni zasmetalo bila je karakterizacija. Kroz knjige i filmove upoznali smo vilenjake kao posebnu, uzvišenu rasu koja je obdarena sposobnošću predviđanja budućnosti, čitanja misli, a nešto oko njih stvara auru nedostupnosti i neobjašnjive veličine.

Razmažena Galadriel

Vilenjaci u „Prstenovima moći” to nemaju. Svaki od njih je, u najmanju ruku, poput kakvog Đure iz susjedne bašče, ali iz 1982. godine i taman se sprema uskočiti u svog novog stojadina (za one koji ne znaju kako stojadin izgleda, premladi ste, guglajte) sa svojom svježe isfeniranom frizurom. Galadriel ne samo da nema svoje sposobnosti da drugima upada u misli i mrsi im um, ona je razmaženo i iritantno derište koje ne vidi da joj je ono zbog čega radi cijeli cirkus sve vrijeme pred nosom.

Izvor: Facebook.com/theringsofpowers

Cijela prva sezona serije (obnovljena je za drugu sezonu, navodno je potvrđeno) zapravo je samo uvod u prave događaje i detektivsko nastojanje da pogodimo tko je Sauron i je li Stranac zapravo Gandalf. Insinuacije za posljednje su, naime, toliko suptilne, da i malo dijete već nakon prve epizode može zaključiti tko je čovjek koji je pao s neba u meteoru.

Unatoč svim nedostacima kojih doista ima mnogo, uz ovu sam se seriju zabavila. Ugasila sam sva očekivanja da bi priča trebala imati ikakve veze s Tolkienovim kanonom i jednostavno prihvatila „Prstenove moći” kao nešto sasvim drugo, alternativnu priču koja mi ne oduzima sve znanje stečeno do sada niti mogućnost da ga stječem dalje, da ponovno čitam knjige ili gledam Jacksonove filmove. Nisam bila ljuta niti sam se svađala s ljudima na internetu jer jednostavno mislim da je to nepotrebno. Serija nije dobra onoliko koliko je mogla biti, ali kako sam već rekla, razmaženi smo trudom uloženim u trilogiju „Gospodara prstenova” i očekivali smo, barem za spominjani budžet, ipak malo više.

(Visited 212 times, 17 visits today)
Be social
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari