Hrabrost u odanosti vlastitim emocijama (“Old Boys”, T. MacDonald)
Old Boys (2018) Tobya MacDonalda predstavlja svojevrstan predah u nizu igranih filmova koji se bave aktualnom društvenom tematikom te nas iz jedne realnosti povlače u onu mračniju. Film je uvršten u glavni program ovogodišnjeg Zagreb Film Festivala, a pozitivno su ga prihvatile filmska kritika i publika, stoga je primio nagrade na ovogodišnjem Edinburgh Int’l i filmskom festivalu u Sarajevu. Old Boys je jedna u nizu filmskih ekranizacija inspiriranih pričom Cyrano de Bergerac, a svojim se svojim šarmom, humorom i lakoćom ističe na području žanra.
Ljubav unutar zidova suludog kompleksa
Old Boys žanrovski odgovara romantičnoj komediji i debitantno je redateljsko ostvarenje na području dugometražnog filma. Radnja je smještena unutar strogog kompleksa Caldermount, prestižnog internata koji okuplja dječake iz povlaštenih društvenih slojeva. U žanrovskom je kontekstu ipak predvidljiva činjenica da se glavni junak, Amberson (Alex Lawther), ondje školuje putem stipendije, a njegova obitelj pripada radničkoj društvenoj klasi. Ambersona iz skupine dječaka izdvajaju njegova sitnija fizionomija i suzdržana povučenost koje ga, između ostaloga, čine i središnjom metom fizičkog i verbalnog zlostavljanja.
Kada se u Caldermountu pojavi Agnes (Pauline Etienne), kći profesora francuskog jezika, Abmerson postaje ljubavni posrednik između nje i Winchestera (Jonah Hauer-King) koji u internatu ima poseban ugled i položaj. Premda i sam ima osjećaje prema Agnes, Amberson odlučuje nesebično pomoći Winchesteru, prilično ispraznom heroju, formirajući svojevrstan ljubavni trokut u kojem on do samoga kraja ostaje anonimna točka i promatrač. Premda gledatelja zaokuplja ishod isprepletene romantične mreže u pozadini se formira jedno neočekivano, ali iskreno prijateljstvo između Ambersona, žrtve zadirkivanja i zlostavljanja, i Winchestera koji, premda djeluje kao prilično nekarakteran lik, na posljetku iskaže svoju ranjivost i plemenitost.
Filmska poezija i kritika forsiranog maskuliniteta
Kompleks Caldermount djeluje prema sloganima koji iskazuju kolektivni identitet muškaraca kao radnika i heroja potpuno suzbijenih emocija. Takav se forsiran maskulinitet nameće pripadnicima mladih generacija stavljajući ih u kontekst mentaliteta militarističkih institucija. Old Boys otvoreno kritizira militaristički odgojni proces čuvajući u svom protagonistu odanost osjećajima, stoga je neupitna njegova pripadnost tradiciji tako zvanog ”boarding school žanra”.
Old Boys je smješten u osamdesete godine, a temeljni su razlog za vremensku odrednicu, prema riječima samog redatelja, izmjene romantičnih poruka i pisama koje u sadašnjosti, uz uvjerljivost, gube važnost i dinamiku kakvu su imale u to vrijeme.
Osvrnemo li se na kompoziciju, scenografiju i koloristički spektar, filmska estetika neodoljivo podsjeća na filmove Wesa Andersona, posebice na Rushmore i Moonrise Kingdom. Alex Lawther, čije nam je ime poznato iz serije The End of the Fucking World, svojom glumačkom izvedbom utjelovljuje dopadljiv spoj humora i snažnih emocija, stoga se žanrovske konvencija oblikuju prema emocijama i raspoloženjima protagonista. Old Boys u svojoj jednostavnosti i humoru duboko ukorjenjuje snagu emocija što iskazuje iskreni šarm MacDonaldove filmske poetike.
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.
