JeboTon: “Htjeli smo postati religija i imati JeboTonite”
U svijetu glazbe previše je klanova i klika, a rijetke su oaze zajedništva koje se pobratimstvom međusobno grade i guraju. Za JeboTon kolektiv možemo reći da je također klan, ali nimalo elitan, nimalo samodopadan. Njima je nesretan broj 13 odluka za jubilej i možda najvažnija godina u povijesti kolektiva: optimizam, pozitiva, radišnost i dobronamjernost od 13-ice ne rade bauk, ali rade feštu.
Predstavnici ovog jedinstvenog purgerskog kolektiva u našem su razgovoru Antun Aleksa (IDEM, Porto Morto, Trophy Jump, JeboTon Ansambl), Filip Berlengi (JeboTon Ansambl) i Luka Zadro, simboli sinergije rada i razvoja JeboTona – što kolektiva, što ansambla. A prodiskutirali smo razlike i razloge brkanja lončića. Bez pametovanja i dodvoravanja, JeboTon su onaj ton koji svima paše jer je feel good, opušten i nepretenciozan, a sada postaje i etiketa. Ne neka klasifikacijska, nego glazbena. Izdavač. Label. O tome pričaju za pivom u predvečerje trojica momaka koji su drugari već petnaest godina. JeboTonci pioniri.
Antun, svježi trostruki dobitnik Rock & Off nagrada, čije su umjetničke vizije, radišnost i talent pomogli oblikovati JeboTon u ono što je danas, dijeli nam svoju strast i viziju za budućnost. Filip, starosjedioc -muzičar, čiji su počeci u glazbi i prijateljstva iz školskih dana postavili temelje za zajedništvo koje JeboTon njeguje, povjesničar je i kroničar kolektivnog duha. Luka, s druge strane, stoji kao ključna logistička i menadžerska figura u transformaciji JeboTona u nezavisnu etiketu koja podupire ne samo glazbu, nego i umjetnike koji stoje iza nje.
Shvativši da nema previše tekstova o JeboTonu, njihovom Stvoritelju ni Adamu, logično je bilo započeti razgovor pitanjem: tko je bio glas koji je riječ pretvorio u materiju?
Filip: Pa ne bih rekao da je jedna osoba. U razred smo išli Hrvoje Klemenčić (Spremište), Dino Vukušić (Antishock) i ja, koji sam se dosta brzo, u drugom srednje, pridružio Antishocku, a nekad kasnije se formirao Antidepresiv. Često smo zajedno svirali s drugim bendovima koji su tada bili na sceni. Govorimo o periodu 2007./2008., a JeboTon onda nastaje 2010./2011. Ideja je bila nekako organizirati zajedničke evente i imati platformu gdje će se bendovi moći zajednički reklamirati. Htjeli smo da promocija bude unificirana, a ne da svatko dovede svoju ekipu. Odbijali smo rivalstvo i išli s idejom zajedništva.
Osobno sam za vas čuo kao student kada sam vas povezivao s improviziranim akustičnim nastupima na ulici.
Filip: Ulica je tek nastala kad su se već svi bendovi oformili i pridružili JeboTonu. Najprije su došli od Spremišta i Antidepresiva pa se pridružio Hren, a 22. 3. 2011. dogodila se prva zajednička svirka u tadašnjem MMC Črnomerec, kasnije GKČ, kojeg je vodio pokojni Željko Tutunović, kralj bespravne gradnje (menadžer Fantoma i autor pop hita “Duda”, op.a.). U roku od mjesec-dva, zajedno smo svirali na legendarnom eventu Demo Legende Mikulići.
Onda se 14.7. održala besplatna svirka u Boogaloou za koju smo imali maksimalnu gerilsku promociju sa stickerima, plakatima, grafitima.
Ona je stvorila JeboTon ansambl?
Filip: JeboTon Ansambl je nastao u svrhu promocije eventa. Rekli smo si: “Ajmo zajedno akustično svirati i uzeti po pjesmu-dvije svakog od bendova, akustično je obraditi na instrumentima – na kojem god instrumentu je pojedini od nas znao.
Antun: JeboTon ansambl je nastao tako da smo krenuli svirati na ulici, aranžirali prve pjesme iz čega je proizašao jedan marketinški stunt. Ekipa je to prepoznala kao super solo bend i s vremenom su ljudi počeli to doživljavati kao JeboTon. JeboTon Ansambl je u jednom trenutku postao JeboTon. Zato je ta fešta, za naše pojmove kao klinaca bila potpuno uspješna. Radili smo u malom pogonu Boogalooa i privukli oko petsto ljudi. Totalni kaos.
Filip: Smiješno je da u taj ansambl nismo ni na koji način investirali svojim angažmanom, jer do 2017. nismo aktivno tražili svirke, nego samo ono na što bi nas ljudi zvali, to bismo prihvatili i svirali.
Zašto i kako nastaje ime JeboTon?
Filip: JeboTon je kao ime bilo placeholder, a mislim da je moje copywritersko ostvarenje: JeboTon je bio naziv od milja za Klemin (Hrvoje Klemenčić, op.a.) kućni studio kod staraca. Očekivali smo promijeniti ime prije nego je došla prva svirka 22.3.,ali nismo imali drugo ime i ostalo je JeboTon.
Antun: JeboTon je neka forica na Jugoton.
S tim da nismo mislili da ćemo postati label. Nismo razmišljali na taj način, nego je to bio kolektiv. Cijeli taj feeling gdje uvijek ima neku provokaciju u sebi koja je debilna.
Koja vam je prva ideja bila, napraviti tu feštu, ali koja je misija kolektiva, svrha kolektiva?
Filip: Svrha kolektiva nikad nije bila jasna i kristalizirana, ali tek sada ima smisla nakon što se sve spontano razvilo: nezavisni label, platforma za mlade, izvođači koji trebaju mainstream platformu. Nema smisla da nekome promotor koji radi gigove za 2,000 ljudi radi gig od pedeset ljudi, vjerojatno se neće posvetiti istim angažmanom. To je pogrešno, ali to je realnost.
Jasno nam je da postoji sustav koji nema poštenu raspodjelu, pa smo mi odlučili omogućiti sustav poštenije raspodjele. Htjeli smo biti čak religijska organizacija, čisto gledali koliko je potrebno za to, ali to je bilo radi efekta šoka.
Antun: To su sve bile ideje mladih ljudi koji imaju između 17-21 godinu, “Što bi ovo moglo biti?”. Stvarno smo imali ideje “Ajmo se prijaviti da postanemo religija” i onda smo proučavali kako se to riješi…
Na popisu stanovništva ste htjeli naći JeboTon? Jebeno.
Antun: Da, i imali smo tu ideju, trebalo je službeno postojati barem pet godina…
Prvi: Da bi postao JeboTonite.
Antun: Tada smo se sablažnjavali oko ideje čekanja pet godina, a prošlo je skoro petnaest. Mogli smo triput postati religija. (smijeh)
Smatrate li se u tom smislu novim glazbenim valom ili pokretom na (zagrebačkoj) sceni?
Antun: To je možda pogled izvana, ali iznutra razmišljamo što možemo najbolje s tim napraviti i mislim da smo većinu energije zadnjih deset godina ulagali u opstanak ekipe. Nismo imali smjer i vodilju, ali znali smo da ima ono nešto.
Što?
Antun: Nešto, to ti velim. Nismo znali što točno, ali smo vidjeli da ima smisla biti label, ali… Ima par godina da smo postali label, najviše Zadrinim zaslugama.
Luka: Mi smo to sve okupili pod isti krov kad sam shvatio kako neke stvari funkcioniraju i kad smo krenuli u distribuciju. Tu su išli svi koji trenutno sviraju i svi koji imaju neka izdanja… I svi koji su postojali u kojem trenutku, a da su htjeli izbaciti svoju glazbu. Od Porta koji je dobio i Porina, baš pod JeboTonom.
Antun: Tako da smo nagrađivana izdavačka kuća. Dugo nam je trebalo da skužimo kamo idemo. I zadnjih godinu dana odlučili smo nešto napraviti. Uskoro ćemo lansirati web gdje će se moći pogledati u tu priču, koji su to bendovi u rosteru JeboTona. Pa ćemo objediniti sve: roster, webshop i aktivnosti, tako da netko izvana to može iščitati kao label. Mi smo interno uvijek znali tko je u ekipi, ali isto nam je bilo to teško promovirati. Ne samo iz razloga “Aha, ovo je neki bend” pa je li on tu ili nije, nego je jako puno ljudi JeboTon vezalo isključivo uz ansambl. Godinama. Tek sada se uspijevamo odmaknuti od toga. Fešta koja dolazi 10. veljače 2024., prezentira tu snagu kolektiva, labela i postavljamo sve bendove koji su dio te priče.
Onda zajednica, suvremenim žargonom community, imenica koja najbolje opisuje JeboTon.
Antun: Svakako se trudimo da bude. Organski je više bilo kao community do sada, ali sada smo u tranziciji iz toga da je isključivo zajednica u labelu. Pridružili su se i neki bendovi, ljudi se sad više ni ne poznaju međusobno toliko kao ranije.
Razumljivo s obzirom na petnaest godina raspona: vi ste tu odrasli u zrele ljude, a sigurno dolaze klinci: Kiklop ili TereT (bend predstavljen i na srednjoškolskom projektu SuperVal), a koji su neke nove generacije, ali čak možemo govoriti i o generacijskom jazu.
Filip: Po meni je to dobra stvar, da se spoji taj jaz generacija i da prijelaz bude gladak. Mislim da ne znamo nužno što se dešava na sceni. Znamo dijelom jer smo aktivni i sviramo, ali desit će se da se unutar jedne generacije stvori scena. I onda se osjeti razlika između različitih scena. To je u startu bila poanta JeboTona. Specifično je bilo da nismo bili žanrovski uniformirani, za razliku od drugih kolektiva – npr. House of Pablo ili cro metal scena. Mi smo bili HC punk, neurotični punk…
Antun: …reggae, indie, nije uopće bilo bitno što sviraš, ali isto to – mi smo sami sebi napravili zamku. Mi smo se godinama držali unutar svog kruga, vodili se principom gdje sve odlučujemo zajedno i uvijek se dogovaramo oko svega. Na kraju ne bismo otvarali vrata drugim ljudima, nego je sve ostajalo u nekom bubbleu.
Je li bilo kucanja na vrata: “Ej, gle, ja bih uletio”
Antun: Puno.
Znači postoji filter?
Antun: Filter nije na razini da nekoga ne bismo htjeli slušati ili pridružiti, nego nam je bilo: „Mi se družimo međusobno”. Netko nas pita „Kako se uđe u ansambl, kako se postane dio JeboTona?”, a mi bismo rekli „Pa ne znam, da se družiš s nama…” Ne znam kako se to provodi. Spontano.
Imali smo problem gdje nismo nismo mogli napraviti korak naprijed kao neki label nego smo uvijek bili zadovoljni sa statusom quo. JeboTon 2.0. Da je to label, a ne samo zatvoreni community gdje svi daju svoj glas za sve što se odvija i pomičemo se jako sporo u 7 različitih smjerova, umjesto u jednom.
Onda u tom JeboTonu 2.0, koga bi… pretpostavljam da ste vas trojica za stolom, ali koja je organizacijska struktura?
Antun: Zadro najviše upravlja stvarima labela.
Kao label manager?
Luka: Da. Ja sam uletavao kad sam se, počevši s Porto Mortom, krenuo baviti bookingom. Kasnije sam radio s nemanjom i uvijek bio u vodama promocije. Iako nisam bio službeni dio JeboTona, bitno je naglasiti da se mi znamo petnaest godina, jer i moj bend je bio jedan od tih bendova koji je htio ući pa nije mogao (smijeh) Dirty way out se zvao. Organski se desilo da sam počeo gurati neke stvari koje tad nisu bile zastupane i organizirane…
Antun: Ako pričamo o JeboTonu kao labelu, Zadro je preuzeo dio strukturiranja stvari, ja sam tu uz njega cijelo vrijeme, za sve što treba. Tu su Berlengi, Duspara, Dominik kao go-to audio producent, sve od tehnike i što ima veze s tonom, miksom i masteringom. On je za većinu bendova odradio puno tehničkih stvari vezani za zvuk.
Vi ste se sami organski formirali kroz taj pokret, taj community, kako god nazvali JeboTon kao fenomen zadnjih 13 godina. No imate li, ono što kronično fali u hrvatskoj diskografiji, što se nije radilo od 90-ih, ideju o oblikovanju izvođača u kreativno-marketinškom smislu? Nešto najbliže tome možemo vidjeti jedino kod YEM-a, dok je klasična diskografija prepustila izvođačima da se sami formiraju.
Antun: Kužim, točno mi je jasno o čemu misliš. Neki kreativni direktor.
Filip: Rekao bih da to varira, zato jer znam neki bendovi koji rade u Šećeru – a nisu nužno u JeboTonu – u studiju koji je preko Porto Morta vezan na određeni način uz JeboTon, dobivaju dosta kreativnog inputa od Kleme i Roka. Bendovi poput Rokambola i slično, gdje se dešava jedan input…
Antun: …da, ali to je na razini studija i to je više produkcijski. Što se tiče ovoga, imam osjećaj da smo više to zamislili kako ćemo prepuštati ljudima da sami potežu takve stvari. Nikad ne znaš, možda se dovedemo do pozicije da idemo tako nešto raditi, ali ne bismo se nužno htjeli petljati u nečiji kreativni proces…
Vjerujem da label može isto odrediti koliko je artist u startu voljan odraditi. Mi sada, kako je tek početak nekog izdavačkog momenta, imamo legacy raznih bendova koji imaju svoju inerciju… Netko će biti sporiji, netko će se raspasti pa se ponovo okupiti, ali kad skužimo da netko grize, možemo mu dati sve što imamo u tom trenutku.
Možemo ih slati da sviraju gdje god mi znamo, gdje god možemo, na mjesta koja smo svi prošli i poznajemo sve te ljude osobno. Što se toga tiče, možemo usmjeravati ljude u tu regionalnu scenu. No nećemo baš nekoga oblačiti u kostime i reći mu: “snimi ovakav spot za ovaj singl”. Nećemo raditi takvu kreativnu direkciju. Možemo uvijek dati input, ali nećemo nikoga tjerati da nešto radi.
Je li to kao vaše zasjedanje partije, fešta?
Antun: Da, to je naša verzija zasjedanja partije. Mi smo počeli raditi prije sto godina i to je naš showcase. Ideja je da ti na taj event dolaziš na JeboTonovu feštu, a ne na Porto Morto i Ki Klop. Oko tog eventa želimo okupljati ljude koji briju na JeboTon.
Koja je vama razlika između koncepta festivala i fešte?
Luka: Svi ti bendovi imaju publiku koja je i starija i mlađa. Sad i mlađa publika saznaje, nama je najveće osvježenje bilo kad je TereT rekao da je svim srednjoškolcima JeboTon uzor, u tom kolektivnom postojanju. Oni svi obožavaju i bendove iz JeboTona, sve kako JeboTon inače “brije”. To je sada mentalitet na principu: “Idemo, sviramo, ekipa smo”.
Antun: Da, to je razlika između fešte i festivala, gdje fešta ima ležerniju notu. Festival daje naglasak na neki bill.
Filip: Kod festivala je veći fokus na organizaciju, a ovo je druženje.
Antun: Usporedio bih to s Dritom – to je Yemova Fešta koju organiziraju. Ne znači da će ljudi na Drito doći pogledati tri izvođača jer samo to žele slušati, nego će sresti svoju ekipu koja brije na iste stvari. JeboTonova fešta je jedno veliko okupljanje ljudi koji vole, prate iste stvari i bendove, prijatelji su.
Luka: Cilj fešte je da publike međusobno čuju druge bendove pa da i drugi bendovi dobiju dio publike koje nisu imali. Svojevrstan showcase. Vjerujemo da će svi reagirati na tu vibru jer ako neko voli dva-tri benda, dobro će reagirati i na ostala tri, deset, koliko ih već bude.
Antun: I poznajemo se svi. Ljudi koji sviraju u JeboTon ansamblu sviraju s drugima u bendovima. Imamo hrpu takvih koji su sateliti koji tu kruže i svi skupa planiramo raditi zajedno, u budućnosti.
Možemo li reći da su i trap pioniri KUKU$ također sateliti JeboTona, s obzirom na Hiljeta koji je proizašao iz Prazne lepinje, vašeg benda?
Antun: Miki je iz Lobotomije, a Goca je došao na prvu feštu s isprintanom majicom na JeboTon jer smo imali foru da ako dođeš u njoj dobiješ besplatnu pivu. A kako nismo imali mercha tada, on si je sam napravio majicu. Tako da se cijela ta ekipa zna već tisuću godina kroz druženje, a onda smo u Remetama krenuli zajedno raditi glazbu.
