novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Film

Labirint u kojem ćete se rado izgubiti (“The Handmaiden”, C. Park)

Foto: facebook.com/handmaidenmovie/
Vrijeme čitanja: 3 minute

Premda ovaj savjet ne ide u prilog članku i pisanju o filmu općenito, nakon gledanja posljednjeg uratka južnokorejskog redatelja Chan-wook Parka, osjećam se dužnom reći: ne čitajte kritike i prikaze filma The Handmaiden, naprosto ga pogledajte i sačuvajte u punini užitak koji pruža jer sam o sebi govori najbolje.

Ako ne vjerujete na riječ ili vam je potrebno još malo uvjerenja, nastojat ću u nadolazećim recima dati poneki konkretan razlog. U svom je stilu, Chan-wook Park otežao taj zadatak, otkrivajući tematski i idejni sloj filma tek nakon izvrsnog obrata u radnji pa komentirati te elemente znači u startu razotkriti ili barem naznačiti smjer kretanja pažljivo i vješto konstruirane radnje. Bilo bi šteta propustiti priliku da vas izvrsni redatelj prvog puta na taj put sam ne povede.

Od viktorijanske Britanije do japanske Koreje

Redatelj uspješnica koje su dale novi zamah popularnosti južnokorejskog filma (Joint Security Area, Oldboy) vraća se na internacionalnu scenu s mnogo stila, inspiriran pričom povijesnog romana Fingersmith, velške spisateljice Sare Waters, koji usvaja, ali i propituje strategije viktorijanskog romana. Wook idejno preuzima priču, no smješta je u njemu bliži kontekst pa viktorijansku Britaniju zamjenjuje Korejom pod kolonijalnom vladom Japana tridesetih godina dvadesetog stoljeća.

Foto: facebook.com/handmaidenmovie/

U dikensovski obojenom urbanom središtu gdje je snalažljivost uvjet za preživljavanje, mlada džeparica Sook-hee (Tae-ri Kim) pristaje na posao koji joj predlaže varalica, tzv. Grof Fujiwara (Ha Jung-woo). Njen je zadatak da pod krinkom osobne sluškinje privoli mladu i nestabilnu nasljednicu velikog bogatstva Japanku Hideko (Min-hee Kim) da se zaljubi u Fujiwaru te mu da svoju ruku kako bi on postao zakoniti vlasnik njena bogatstva, nakon čega bi Hideko smjestili u mentalnu instituciju te međusobno podijelili dobit. Prepreku im predstavlja Hidekin autoritarni korejski ujak (Jin-woong Jo), opčinjen japanskom kulturom, knjigama i vlastitom nećakinjom kojoj, od samoubojstva vlastite supruge, ne dozvoljava izlazak iz njena velebnog imanja.

Prvi od tri dijela na koje je radnja, prema knjiškom predlošku, podijeljena prati Sook-hee (sada Tamako) u nakani da obavi svoju dužnost. No na tom je putu ne priječe toliko izvanjske prepreke koliko ljubavni osjećaji koje počinje gajiti prema svojoj gospodarici.

Minuciozna konstrukcija

Ono što prvo upada u oči gledatelja krajnje je stiliziran i raskošan ugođaj filma čiji je naglasak na bogatom prostoru velebnog imanja koje neobično uspješno ujedinjuje japansku i viktorijansku tradiciju. Prostor je zahtjevno osmišljen: istovremeno velik i vječno zatvoren, s posebnim rasporedom prostorija i neobično istaknutim detaljima (poput stabla trešnje u dvorištu ili kobre na ulazu u knjižnicu). Navedeno unosi snažnu psihološku notu u percepciji gledatelja, ali i u ponašanju likova pa se Sook-hee u jednom trenutku zapita nije li labilno mentalno stanje mlade Hideko uzrokovalo upravo imanjem na kojem je zatočena. Ironija, pa čak i crni humor (kao kontinuirani lajtmotiv redateljeve poetike) počiva na bogatstvu nasljednice koja nema mogućnosti i snage da se izrazi pa tako grandiozna garderoba i nebrojeni pari skupocjenih cipelica mogu šetati samo unutar granica koje je kruti i mračni lik ujaka nametnuo.

Foto: facebook.com/handmaidenmovie/

Opresivnu mušku strukturu moći koja se na vanjskom planu očituje i tematizira kolonijalnim zatiranjem Koreje i veličanjem japanske i zapadne kulture, a na unutarnjem determiniranom sudbinom bogate nasljednice, Chan-wook Park dovodi u pitanje u ovom mračnom, nasilnom i erotski nabijenom psihološkom trileru, poigravajući se očekivanjima vlastitih gledatelja. To čini na virtuozan način, uljuljkavajući nas u konvencije viktorijanskog zapleta kakvog od ranije poznajemo da bi nas, u trenutku kada mislimo da stojimo uz bok njegovim zamislima i namjerama, odjednom vratio natrag na početak, poprilično ošamućene.

Film kojem se treba vratiti

No već smo naznačili da čitav film ne počiva isključivo na odličnoj naraciji, pa ako štogod već znate o raspletu, ne ustručavajte se pogledati ga jer u suštini zaslužuje i drugo, treće gledanje koje, na koncu, odmiče fokus od napete radnje i daje prostora da se uoče sjajna vizualna rješenja (kameru potpisuje Chung-hoon Chung), jednako dobre izvedbe glumaca te čitav niz zakučastih motiva kojih postajemo svjesni tek kad se filmu iznova vratimo. Chan-wook Park i ovog nam je puta ponudio višeslojno djelo koje gledatelja intrigira na mnogo načina. No da se vratim na početnu misao: ne vjerujte mi na riječ, već se uvjerite sami.

U svibnju to možete učiniti u riječkom Art-kinu Croatia, u zagrebačkom kinu Europa te u splitskim Zlatnim vratima. Datumi projekcija nalaze se na mrežnim stranicama navedenih kina.

Be social
Što misliš o ovom filmu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari