Preporuka – Knjiga utvara o 21.stoljeću
Duže sam vrijeme razmišljala kako da napišem ovu recenziju bez da otkrijem radnju i time pokvarim čitanje. Roman 21. Tomislava Osmanlija bavi se makedonskom prošlošću i suvremenošću, na pozadini balkanskog identiteta i očekivanja dolaska novog 21. stoljeća kao vremena koje bi prekinulo krvavu i depresivnu prošlost ovih krajeva.
Ali Vrijeme…vrijeme samo po sebi ne ispunjava želje, ne liječi rane i ne ostvaruje snove. Ljudi to čine.
I likovi Osmanlijevog romana na ovaj su način u jednoj tužno-šarmantnoj “svađi” s vremenom. Oni bježe. Pokušavaju sačuvati ljubav na daljinu. Pobijediti vrijeme. Oduševljavaju se Amerikom. Boje se rata. Zaboravljaju rat. Ponovno ga se prisjećaju. Grade novog sebe. Gube se. Pronalaze ponovno. Vjeruju u budućnost i onda prestaju vjerovati. A onda se ponovno sjete. Budućnosti. Jer vrijeme bez ljudskog djelovanja ne čini ništa za ljudsku budućnost.
Roman 21., s prikladnim podnaslovom Knjiga Utvara, u Hrvatskoj je izdan u prijevodu Borislava Pavlovskog u nakladi Sandorf, te je osvojio uglednu književnu nagradu Utrinskog vesnika 2010. godine za najbolji roman godine, i bio predložen za regionalnu nagradu Balcanica. Tomislav Osmanli makedonski je prozaist, dramatičar, teoretičar medija, filmski i kazališni kritičar, za svoja dijela nagrađen brojnim priznanjima.
21. se sastoji od nekoliko različitih priča, na potpuno različitim kontinentima, povezanih upravo zajedničkim nazivnikom vremena i nadanja u budućnost koju to vrijeme donosi. Osmanlijev stil ipak je ono najdojmljivije, jer čitanje se pretvara u gledanje filma u kino dvorani sa hologramskim projektorima. Više različitih fabula koje se isprepliću i njihovi likovi koji, možda i ne imali direktnog doticaja jedni s drugima, misle i osjećaju nešto veoma slično – oni osjećaju budućnost. No ne i što je u njoj. Ne i što ona jest. Samo nadanja i povijest. Pretpostavku budućnosti. Samo postojanje budućnosti koja se puni željama, karakterima, snovima, smrtima i životima.
