novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Punkoplov: 23 godine od “Ixnay on the Hombre” (The Offspring)

"Ixnay on the Hombre" [album cover]
Vrijeme čitanja: 2 minute

Punkoplov #4
The Offspring – “Ixnay on the Hombre”
Datum izlaska: 04. 02. 1997. (Columbia Records, Epitaph Records)

Koji je to …ac?

“Ixnay on the Hombre” je četvrti studijski i prvi ‘major label’ album za kalifornijski punk-rock sastav The Offspring. Kronološki i zvukovno smješten je u rupu između megauspješnih “Smash” i “Americana” albuma, a popraćen je ružnim rastankom od izdavačke kuće Epitaph Records i potencijalnim ‘sellout’ potpisom za Columbia Records. Stvari su ipak ispale dobro, a ploča koja je uslijedila bila je drukčija, čudnija i neočekivanija…

Kako to zvuči?

Zvuči kao Offspring – punk riffovi – ‘check’, brzina – ‘check’, ska i latino primjese – ‘check’, hrpa woooah, jajajaja i yeeeah sekvence s prepoznatljivim vokalom – ‘check’, pamtljivi refreni – ‘check’ – pa check malo, što je tu toliko drukčije?

Tu su spori i emotivni hard rock i grunge elementi (Gone Away, Amazed), duboki bass u prvom planu, vokalna i gitaristička rastezanja, opskurni ritmovi (Me & My Old Lady) i veselo-sjetna melodija koja u jednom trenu nabrije, u drugom spusti. Ipak punk-rock ipak prevladava pa je zbog glasnoće, galopirajućih bubnjeva i zaigranih gitara teško biti tužan.

A o čemu oni trkeljaju?

Baš kao i u glazbenom odjelu, i lirika diže i spušta. Zajebancija je tu po defaultu (Mota), ali prevladava apatični cinizam koji je tu i tamo izguran iz prvog plana (The Meaning of Life, All I Want). Nekad su ozbiljnije teme o životu i odrastanju zamaskirane veselijom zvučnom podlogom (I Choose, Way Down the Line), a nekad pak nisu (Don’t Pick It Up). Tinejdžerskom ljutnjom prožeta je Cool To Hate, emotivke Gone Away i Amazed dotiču se smrti i depresije, a vrhunac pesimizma osjeti se u zaključnoj pjesmi Change the World. Sve u svemu, tmurna atmosfera s pozitivnim nabojem.

Ima li u ovom osvrtu nešto zanimljivo?

Pjesma Pay the Man snimljena je za ovaj, ali našla se tek na idućem albumu. Glas koji se pojavljuje u pjesmi Mota je Jason ‘Blackball’ McLean, isti onaj koji kaže „Gotta keep ’em separated“ u stvari Come Out and Play s albuma “Smash”. Jello Biafra iz benda Dead Kennedys čita uvodni „Disclaimer“.

Zašto bi me ono bilo briga?

Zato što je vrlo lako previdjeti tranzicijske albume, a “Ixnay” je takav album. Komercijalno ni blizu uspješan kao prethodnik i nasljednik, ali kvalitetom puše im za znojnim vratom. Ova šašava punk-rock devijacija je nepredvidiva i djelomično radiofonična bomba koju preporučujem svakom tko voli alternativu 90-ih.

Be social

Komentari