Punkoplov: 9 godina od “Hard Times and Nursery Rhymes” (Social Distortion)
PunkoPlov #3
Social Distortion – “Hard Times and Nursery Rhymes”
Datum izlaska: 18. 01. 2011. (Epitaph Records)
Koji je to …ac?
Sedmi album punkish-rockera iz Orange Countyja. Social Distortion su, prema Wikipediji, osnovani 1978. godine, što bi reklo (hvala kalkulatoru) da postoje 42 godine. U to vrijeme izdali su sedam albuma, ilitiga u prosjeku po jedan svakih šest godina (opet kalkulator). Aktualni “Hard Times and Nursery Rhymes” izašao je 2011., a njegov prethodnik “Sex, Love and Rock and Roll” 2004. godine, što znači dva albuma u 20 godina (nije trebao kalkulator). Mike (jedini originalni član i ‘gazda’ benda), ako ovo čitaš – izbaci novi Social D album, ma kakav god on bio, samo da ne moram više vaditi kalkulator.
Kako to zvuči?
Za moje pojmove to je podugački (skoro 50 minuta) rock’n’roll album s omanjim punk obrubom. Cowpunk s uglavnom cow i gotovo ništa punk – laganini rock s primjesama countryja, bluesa i folka. Punk je tu više tradicije i prošlosti radi. Bez obzira na manjak žestine, ploča je brza, tečna i pobunjenička, s ponekom baladicom i usporenijim ljubavnim melodijama poput Bakersfieeeeld. Veliki plus u cijeloj priči su ženski back vokali (California, Hustle and Flow, Can’t Take It With You), sintić i instrumentalni intro na Road Zombie. Svako toliko može se čuti nešto što bi se moglo pripisati Johnnyju Cashu ili The Clashu, inače velikim utjecajima na Social Distortion, tj. Mikea Nessa.
A o čemu oni trkeljaju?
Polomljena srca, polomljene gitare i polomljene kičme – motivi su kod Social Distortiona uglavnom isti. Pristupačnija lirika i prizemnije tematike odzvanjaju kod slušatelja svake dobi i demografske karakteristike, a Mike zvuči kao brat, tata, djed, ujak, profesor, prijatelj i ljubavnik – odjednom. Svaka pjesma je mini priča, često više recitacija nego pjevanje, a glas je mačo-ranjenički. Ima tu i cringy momenata, ali tko ih nema.
Zašto bi me ono bilo briga?
Previše sam ih nahvalio – Social Distortion nisu toliko dobar bend i nisu više baš punk, ali su solidni, relevantni i nakon četiri desetljeća još uvijek tu. Iako vjerojatno više neće ponoviti istoimeni album iz 1990. niti izbaciti novi “Mommy’s Little Monster”, siguran sam da u sebi imaju još barem jedan zamah.
