Izvještaj – Billie Joan: Neupjevane ljepote jedne neplodne zemlje
Billie Joan, splitska kantautorica koja trenutno doživljava najveći uspon karijere izdavanjem debitantskog albuma “Barren Land“, trenutnu euforiju oko svojega imena i glazbe prigodno je i proslavila sinoćnjim koncertom u zagrebačkom Vinylu. Pravim imenom Ivana Pezo, otprije poznata zagrebačkoj publici koncertima u KSET-u i Kavezu, po prvi je put jučer održala samostalni koncert čiji je primarni fokus bio predstaviti najsvježije izdanje, no u sinoćnjem se velikom repertoaru našlo i nešto još svježijeg materijala sa sljedećeg, već isplaniranog albuma. Večer je protekla u simpatičnom, ugodnom tonu, suprotnom od onog zgužvanog i prenatrpanog kakvoga inače poznajemo u centru Zagreba. Poradi toga večer je dobila na intimnosti koja je u najvećoj mjeri laskala Ivaninoj glazbi.
Barren Land
Neplodna zemlja koju je Ivana i došla predstaviti odsvirana je u komadu, od prve do zadnje stvari s, doduše, ponešto izmijenjenim redoslijedom. Pjesma koja je postigla najveće prihvaćanje, kako moje tako i ostatka publike, bila je naslovna Barren Land. Moram priznati da koliko na snimkama nisam čuo značaj Ivaninih stihova, toliko su se oni u live izvedbi prevagnuli kao izrazito bitni. Možda je upravo zato Barren Land postigao ovakvo oduševljenje. I kao album, a onda i kao pjesma. Uopće, Billie Joan jučer nam je približila svoj rad. Inzistiranjem na pojašnjenju kako je pojedina pjesma nastala i što njoj kao osobi i autorici svaka predstavlja dala je na težini onom intimnom momentu koji mi se veoma svidio. Osim ove dvije, pjesme koje su se istakle u repertoaru su, po meni, Oh, My Dear Reverend i Graveyard Dad.
Moram priznati da mi se zbilja dopadaju promocije albuma. Nakon poslušanog albuma, neke vrste ogoljene verzije umjetnosti gdje se kod prosuđivanja kvalitete fokus stavlja na samu kvalitetu produkcije, miksa, mastera i sličnih stvari koje u velikoj mjeri mogu koliko pomoći albumu toliko i zamaskirati poantu, jako je lijepo svjedočiti live izvedbi gdje je moguće promatrati ‘tek’ način na koji umjetnik doživljava svoje stvaralaštvo u trenutku mu dajući opis koji je djelu uvijek i pripadao. Tim je ljepše bilo gledati dijalog jedne djevojke i jedne gitare. Bez previše ukrasa, jednostavno i smjelo, i na taj način uživati, pretjerat ću, u ideji samih pjesama. S te je strane jučerašnji koncert bio samo uspjeh.
S druge strane
S druge strane, bilo je tu i problema. Odnosno stvari na koje bi Billie Joan definitivno morala pripaziti. Govorim o pjevanju. Na početku koncerta ono je bilo veći problem, no više manje bio je konstantan. Vjerujem da bi Ivana trebala inzistirati na upjevavanju i zagrijavanju glasnica prije nastupa jer neminovno je da zna pjevati, ali bi s vremena na vrijeme promijenila tonalitet i tako promijenila cijelu pjesmu. Primjera boljeg od mojeg favorita Graveyard Dad nema. Predivnu, emotivnu pjesmu Ivana je započela odlično, toliko dobro da su me na trenutke prolazili trnci, da bi se već na sredini pjesme izgubila i, grubo je reći, ali uništila pjesmu. Iako je ovaj problem nestajao kako je nastajao, mora se reći da je on bio uvijek prisutan. Negdje manje, negdje više.
Naprosto je stoga glupo na ovaj način umanjivati svoju kvalitetu i kvalitetu svojih pjesama problemom koji bi se mogao riješiti s nekoliko glasovnih vježbi nekoliko minuta prije izlaska na stage. Jer, ponovit ću, evidentno je da Ivana zna pjevati. Vjerojatno je to razlog zašto je i koncentracija publike od polovice koncerta naglo popustila.
Zaključak
Iako je na jučerašnjem koncertu bilo dobrih i loših strana, Billie Joan nije zaslužila ostati dužna boljkama nastupa. Kako sam i u recenziji rekao, mjesta za napredak uvijek ima, a Ivanini problemi live nastupa mogu se vrlo lako ispraviti. Nevjerojatno je nezahvalno i teško sam stati pred publiku i tek s gitarom održati koncentraciju publike. Billie Joan ima kvalitete, materijala i volje da cijeli nastup pretvori u samostalne spektakle kakve njene kolegice sa scene rade već godinama. U svakom slučaju, sinoćnji nam koncert neće ostati u lošem sjećanju.
