Istaknuto
21.05.2022.

Vrijeme čitanja: 3 minute Nova godina - novi ja. Naravno da ne - koliko god želio da taj statement bude točan. Isto to je mislio i Celeste koji godinama štanca iste albume. Kod mene i dalje siječanj izlazi debelo u godini.

27.03.2022.

Vrijeme čitanja: 7 minute Razbijamo predrasude i upoznajemo drugačije kroz prozor u supkulture. Marija Marković predstavnica je gothic supkulture koja ujedinjuje sve vrste umjetnosti, a u razgovoru s Goranom Terzićem otkriva da stil njeguje i kroz glazbeno stvaralaštvo.

Intervju

Jure Radnić: “Volim davati svoj maksimum, kako tjelesni tako i emotivni”

30.03.2022. Goran Terzić
Vrijeme čitanja: 5 minute

Kada glumom možeš natjerati osobu u publici da prati svaki tvoj sljedeći pokret iščekujući kristalno jasnu emociju, onda znaš da si ispunio zadatak i opravdao profesiju. Kada sam u Kazalištu Hotel Bulić gledao izvedbu „Eduard Drugi”, najviše me iznenadio Jure Radnić.

U većini predstava gledatelj naslućuje ili vidi postojanje emocije, ali ju ne može osvijestiti ako nije “izbačena”, “izvađena iz tijela”. Jure je igrao kralja Eduarda Drugog i u nekom sam se trenutku zapitao kako je moguće da osjećam emocije koje, realno, ne bih trebao moći osjetiti jer nisam u situaciji koja se odvija na sceni, niti mi je bliska. Pritom se radilo o energično-strastvenim pokretima koje, bar mislim, ljudi u sličnim situacijama ne bi izvodili, kako god se osjećali. Jure ih je izvodio nekako prirodno, s lakoćom i slobodno, pa su poprimili neobičnu ljepotu.

Sve u svemu, postalo mi je jasno da je emociju moguće materijalizirati ako joj se dopusti da teče tijelom. Tijelo je sredstvo koje Jure voli istraživati i iskušavati, a tome podučava i studente kojima predaje na Akademiji dramskih umjetnosti. U razgovoru koji slijedi, saznao sam da je angažiran i oko vraćanja kulture na otok Hvar te da je svestran, a sve zanimacije koristi u svrhu osobnog rasta. Upoznajte ga!

Pohađao si Školu likovnih umjetnosti u Splitu, smjer kiparstvo. U to vrijeme bio si i član Dramskog studija mladih – Hvar pa je u konačnici prevladala ljubav prema glumi. Jesi li još uvijek u kontaktu s kiparstvom?

Likovnost je jedan od medija kroz koje se volim izražavati. Studirajući glumu i upoznavajući tijelo shvatio sam poveznicu između trodimenzionalnosti kiparstva i tijela u pokretu. Ta kiparska trodimenzionalnost i dalje je utkana u moj rukopis, ali je materijal izmijenjen. Vjerujem da ću se u određenim fazama života vraćati kamenu i staklu, materijalima koje sam volio kao srednjoškolac.

Od 2015. godine član si ansambla Gradskog kazališta Trešnja. Djeca su vjerojatno najzahtjevnija publika kojoj sadržaje treba domišljato i pažljivo prenositi. Koliku odgovornost osjećaš igrajući za djecu i jesi li ikada smatrao da su te uloge manje vrijedne od onih u predstavama za stariju publiku?

Ne, naprotiv. Od samih početaka, kazalištu za djecu pristupao sam s maksimalnom odgovornošću i svijesti o važnosti kazališta u odgoju. Istina je da se često u kazališnim krugovima kazalište za djecu koristi kao usputna stanica, ali glumci koji su izgradili zanat igrajući jutarnje predstave za vrtiće i škole znaju koliko je važna kondicija postignuta svakodnevnim igranjem. Djecu ne bih nazvao najzahtjevnijom, nego najiskrenijom publikom. Lako ih je zadiviti, ali i razočarati. Tu se vraćamo na temu odgovornosti.

Koja ti je najdraža predstava za djecu u kojoj glumiš i zašto?

Teško je govoriti o najdražoj predstavi, ali postoji nekoliko uloga koje volim igrati jer sam u procesu rada na njima mogao koristiti sve svoje glumačke i fizičke sposobnosti. Jedna od njih je uloga Soba u „Snježnoj kraljici”. Koristim se tehnikom životinja, koja kroz izmjenu anatomije prema životinjskim skupinama, u ovom slučaju kopitara, stvara karakter lagan i poletan u igri, a djeci drag i zabavan. Volim i Cara u „Carevom novom ruhu” te cvjetolikog Mola u predstavi „Eko Eko”.

jure radnić

Foto: Damil Kalogjera

Možeš li navesti nekoliko asocijacija ili vlastitih ideala u glumi?

Istraživanje, propitivanje i konstantno učenje. Gluma tjera na neprestan angažman gotovo pa svih osjetila i korištenje pojedinih emocija onda kada ih niste spremni koristiti. Konstantno pomicanje granica.

Djetinjstvo si proveo na Hvaru za koji si i dalje vezan. Angažiran si oko vraćanja kulturnog sadržaja na otok pa si tako organizirao i sudjelovao u provedbi Hvarskih ljetnih igara. Što bi izdvojio kao glavne prednosti Hvara kao potencijalnog kulturnog središta?

Prvenstveno je to povijesno naslijeđe. Hvarsko kazalište je najstarije komunalno kazalište u Europi, sagrađeno 1612. na katu zgrade Arsenal. Cjelovitom obnovom i rekonstrukcijom kompletna zgrada Arsenal uz scenu kazališta sadrži nekoliko multimedijalnih prostora prikladnih za izložbe, koncerte i izvedbene prostore. Tu je još nekoliko strateških kulturnih prostora i ljetnih pozornica koje čine savršenu infrastrukturu. Ono što nedostaje je sustavan cjelogodišnji institucionalizirani sadržaj. Vjerujem da će Hvar uskoro dobiti kvalitetnu kulturnu instituciju koja će udahnuti život u ove predivne prostore.

Ove godine si s kolegicama Jelenom Mićić i Lukrecijom Tudor osnovao umjetničku organizaciju „Connect4”, registriranu u Hvaru. Vjerujem da ste entuzijastično pristupili svim zadacima koji su pred vama, no kakva je tvoja vizija razvitka organizacije? S kojom si motivacijom kročio u taj projekt?

„Connect4” je osmišljen kao poveznica umjetničkih disciplina smještenih u suvremeni kontekst. Jelena i ja smo kroz Hvar Summer Festival stekli iskustvo radeći na mainstream programima, a kroz „Connect4” želimo ljudima približiti suvremeniji pristup, koncept i work in progress u izvedbenom, edukativnom i interaktivnom obliku. Vjerujem da će umjetnička organizacija uz Jelenu i Lukreciju, i njihove organizacijske sposobnosti, s vremenom rasti i u Hvaru ugostiti brojne umjetnike, ali i proizvoditi samostalne produkcije.

jure radnić

Foto: Damil Kalogjera

Već si devet godina asistent na katedri za scenski pokret Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu. Nedavno si napredovao te ideš ka naslovnom zvanju docenta, a uskoro ćeš održati i nastupno predavanje. Siguran sam da si već razmislio o mogućnostima i inovacijama koje možeš uključiti u poučavanje. Hoćeš li promijeniti nešto u odnosu na dosadašnji način izvođenja nastave?

Nastupnim predavanjem u svibnju steći ću naslovno zvanje docenta u polju plesna umjetnost i umjetnost pokreta, grana scensko kretanje. Kao izvođač trudim se konstantno učiti i napredovati u saznanjima, tako je i u mojoj pedagoškoj karijeri. Cilj mi je uspostavljanje čvrste i jasne tehnike, koja je kroz konkretne elemente lako prenosiva, ali i zahtijeva dodatnu pažnju kroz umjetnički pristup. Iskustvo utječe na moj rad i mijenja ga. Vjerujem na bolje.

Kako se na tebe odražava napredak studenata s kojima radiš?

Radeći na Akademiji radim i na sebi. Kroz rad sa studentima i dalje otkrivam neke svoje prednosti i nedostatke pa tako i oni postaju moji učitelji. Njihov napredak me veseli i potiče da dajem još više.

Posebno te zanima osvještavanje tijela. Osim što se trudiš studentima prenijeti spoznaju o njegovoj važnosti, kao suradnik Kazališta Hotel Bulić imao si priliku voditi radionice pokreta. Kako uporaba tijela i kretanje pridonose cjelovitosti i svrsi izvedbe?

Baš kroz Senkine predstave u Kazalištu Hotel Bulić može se vidjeti važnost tijela i kretanja unutar izvedbe. Od Bikana u „Kurlanima” preko suca Bracka u „Heddi Gabler” do Tiresije u „Edipu” i naposljetku Eduarda drugog, uz Senkino čvrsto vodstvo napravio sam uloge jakog fizičkog karaktera, koje se bez imalo pretjerivanja uklapaju u dramski kontekst. Kao izvođač volim pomicati granice i davati svoj maksimum, kako tjelesni tako i emotivni. Zadovoljstvo mi je da kroz online radionice Kazališta Hotel Bulić svoja iskustva, znanja i vještine mogu dijeliti s mladima diljem Hrvatske.

jure radnić

Foto: Marko Ercegović

S obzirom na prilično popunjen raspored, ostane li ti išta slobodnog vremena i kako ga provodiš?

Volim provoditi vrijeme s dragim ljudima, sa psom, planinareći, navučem se na serije, odem u teretanu, pročitam neku knjigu, plešem tango… Puno se toga stigne kad se kvalitetno rasporedi vrijeme.

Na glasu si kao modno osviješten muškarac, a tu i tamo angažiran si kao model. Imaš li neki savjet za stjecanje dobrog ukusa u izboru garderobe?

Odijevanje je odraz moga raspoloženja. Ne volim modu shvaćati preozbiljno te se volim igrati s detaljima, ovisno o prigodi za koju se odijevam. To je vjerojatno i savjet, igra!

Što te tjera da konstantno napreduješ?

Volim svoj posao. Što ga više radim više me tjera da napredujem.

(Visited 243 times, 4 visits today)

Komentari