novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Knjige

Recenzija – “Izgubljena prtljaga” (Punti, J.): Cristofol, Christof, Christophe i Christopher njegov je sinonim za sreću

Foto: Fraktura
Vrijeme čitanja: 3 minute

Brojni svjetski kolodvori i aerodromi krcati su davno izgubljenom prtljagom. Jordi Punti jednog putujućeg oca uspijeva izgubiti na silnim prekograničnim putovanjima, ali zato njegova četiri sina pronalaze svoje putove jedan k drugomu. U nakladi Frakture izlazi knjiga koju potpisuje Jordi Punti, a koja govori o putovanjima i o potrazi za izgubljenim, no ovaj put to nije Izgubljena prtljaga.

„Kamiondžija desetljećima održavao tajne odnose s četirima ženama i sa svakom dobio dijete“

Cristofol, Christof, Christophe i Christopher četiri su brata koji dijele jednog oca i krv, da toga nisu svjesni. Iako je Gabriel Delacruz davno nestao iz života svoja četiri sina, njegovim nestankom četvorka se sastaje.

Iako ih razlikuju jezik i država iz koje dolaze, svi dijele jednake uspomene na oca. On je kamiondžija koji za tvrtku La Iberica prevozi stvari za preseljenje. Čovjek koji je odrastao u sirotištu povremeno dođe u njihovu državu i u poklon im ostavi neki ukradeni objekt. Pokeraš je to koji trikovima iz rukava pobjeđuje u kartama, a koji pak bez truda zavodi četiri različite žene koje su dovoljno neovisne da njegove povremene dolaske i odlaske prihvaćaju bez većeg pregovora.

„Poput onih koji dvaput dobiju na lutriji ili onih koje triput udari grom u tri različite oluje i svaki put prežive, on je imao čudnu povlasticu da ga izaberu četiri žene. Ne jedna, već četiri.“

Sigrun, Mireille, Sarah i Rita četiri su majke koje su godinama tješile svoje sinove nakon očeva dolaska, a same su sebe tješile toliko dugo da ih se njegov konačan nestanak nije ticao.

„Uvijek je utješno znati da te netko negdje čeka“

Budući da je s najboljim prijateljem Bundom i kolegama iz La Iberice često poslovno išao izvan granica Španjolske, Gabriel je bio u posjedu najbolje moguće izlike kojom nije bio vezan nigdje. Život u dva kofera mu je odgovarao sve dok je uz sebe imao svoga najboljeg prijatelja s kojim dijeli i život u sirotištu, otkrivaju četvorica braće.

Nakon očeva nestanka, četvorka plaća njegov stan i sve zaostale režije i u njemu nalazi mjesto okupljanja samoprozvanih „kristofora“.

Kao da igraju slagalicu, dio po dio spajaju očevu nepoznanicu od života nastojeći ga upoznati, ali ne i pronaći. Svaki priča svoj dio i na taj način čitatelja upoznaje sa svojom majkom. Jedna radi kao bolničarka na brodu koji putuje u Englesku, druga je pariška studentica koja je spremna na revoluciju pa mu igrom slučaja doslovno uskače u ormar. Treća je sramežljiva studentica sociologije koja mu jedne snježne frankfurtske večeri pruža zaklon, a četvrta je pak i sama siroče koje traži srodnu dušu temeljem riječi nekog tarot majstora. Kako joj posao djevojke s aerodroma koja radi u službi za izgubljenu prtljagu omogućuje uvid u osobne dokumente, jedini put kada Gabriel putuje avionom, ona temeljem njegova datuma rođenja odluči da je to on.

On, s druge strane, uživa u njenom društvu pa se čak i više od par dana zadržava u njenom stanu brinući se o svom najmlađem sinu. Iako s njim dijeli i ulice grada, ni kod njega se ne zadržava zauvijek.

Uhvaćen u varci, Gabriel postaje meta gradske policije i vlasnika objekta u kojem su igrali. U pomoć mu priskaču, iako ne svjesno, sva četvorica sinova, a za Gabriela je to njihovo druženje i spajanje slagalica samo igra četvorice dječaka koje on promatra skriven od pogleda.

Sinonim za sreću

Ne žele ga pronaći, samo upoznati, a iza sebe imaju pozamašan detektivski posao. Zalihe im čine fotografije, priče od strane svake majke, ali i priče od strane djevojke Gabrielova najboljeg prijatelja ili dobrog kolege iz La Iberice. No kada saznaju da se otac uvalio preko glave, odlaze mu pomoći. Prijete na njemačkom, francuskom i engleskom dok najmlađi brat prevodi na španjolski, a za svoj trud dobiju oca koji im prepričava zakutke svoga života do kojih nisu uspjeli doći.

Zašto se sva četvorica zovu slično, prvo je pitanje koje postavljaju. „Otada je meni Cristobal – ili Cristofol, ili Christof, ili Christophe, ili Christopher, ili koja god vam varijanta padne na pamet – uvijek bio sinonim za sreću. Ili, prije, mogućnost da budem sretan u životu. Zato se vi, kristofori, zovete tako kako se zovete.“

Napisana kao sastanci kristofora i iznošenje njihove priče nekom komu je ona postala zanimljiva, knjiga samog čitatelja čini sudionikom razgovora. Tim putem prisustvujemo prepirkama i smijehu kristofora. Shvaćamo zajedničku bol koju im je ostavio jedan čovjek, najvažniji čovjek u djetetovu životu.

Razradom likova i očuvanjem nekih karakteristika iz države iz koje stižu, Jordi Punti dopušta mnogo igre s maštom. Iako se priča bazira na kristoforima, Punti nas svejedno obasipa mrežom likova koji su važni priči pojedinog kristofora. Iako su tek sporedni likovi koji se pojavljuju tu i tamo, njihova temeljita razrada ih čini jednako važnima.

Odlično napisana knjiga nas vodi na putovanja La Ibericom i na brodove koji idu do Engleske. Preko Njemačke i Francuske, vraća se u Barcelonu koju tek upoznajemo kada se otac smiri i dopusti joj da se bolje upoznaju.

Be social
Što misliš o ovoj knjizi?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari