O Slavoju Žižeku i njegovoj novoj knjizi „Freedom: A Disease Without Cure”

Jedan od najplodnijih i najčitanijih filozofa današnjice, slovenski filozof Slavoj Žižek u posljednje vrijeme objavljuje jako puno – jednu ili dvije knjige godišnje o različitim temama iz područja psihoanalize, aktualnim političkim, ekonomskim, kulturnim ili ekološkim događajima. Mogli bismo pretpostaviti da uživa u pisanju svih ovih knjiga, ali to je daleko od istine. Kako je Žižek rekao u jednom intervjuu, izbjegava pisanje jer ga proces pisanja užasava.

Umjesto da se prepusti tom „užasu”, pronašao je način da sam sebe nadmudri kako bi ipak stvorio tekst. Prvo vodi bilješke na tri do četiri stranice koje čine cjelinu. Zatim, te bilješke posloži u knjigu, te nakon toga uvjerava sebe da je pisanje već objavljeno, iako bilježenje za njega nije pisanje. Takvom „opsesivnom strategijom”, kako je rekao, uspijeva proizvoditi tekstove bez pisanja.

Žižek ne mari previše za stil, on samo želi prenijeti svoje argumente čitatelju. Sve dok mu to uspijeva, ne zamara se točnom formulacijom. Fokus mu je na prenošenju informacija, umjesto na estetici. Ali, kao što je većina njegovih čitatelja mogla primijetiti, upravo to njegovo zanemarivanje stila predstavlja njegov originalan stil.

Ključni aspekt Žižekove filozofije je analiza ideologija koju on definira kao skup nesvjesnih uvjerenja i pretpostavki koje oblikuju naše percepcije i djelovanje. Osim rada na ideologiji, Žižek je poznat po analizi kapitalizma i globalizacije. Tvrdi da je kapitalizam, kao ekonomski sustav vođen težnjom za profitom i iskorištavanjem rada, fundamentalno pogrešan i neodrživ, te da je odgovoran za mnoge društvene i ekološke probleme s kojima se današnji svijet suočava.

Njegovu filozofiju karakterizira kritički i nemilosrdan pristup tradicionalnim filozofskim konceptima, te spremnost da uključi i izazove suvremene, kulturne i političke fenomene.

Sloboda: Bolest bez lijeka

U najnovijoj knjizi: „Freedom: A Disease Without Cure”, objavljena ove godine u nakladi Bloomsbury Publishing, Žižek razotkriva pojmove o tome kako danas shvaćamo slobodu.
Sloboda je jedan od varljivih pojmova koji se čine očiglednima, ali u trenutku kada ga pokušamo raščlaniti upadamo u dvosmislenosti i proturječja, kaže Žižek.

Što je sloboda i kako je prakticiramo? Na koji način sloboda definira iznenađujuće konture naših života kao ograničenih stvorenja i kako tu slobodu možemo prigrliti umjesto da od nje pobjegnemo?

Koračajući naprijed s pitanjima u pokušaju da formulira suvremenu ideologiju i njezinu borbu za slobodu, Žižek se poziva se na Hegelovu ideju Apsoluta i Lacanovu međuigru nedostataka i viška. Zaključuje kako sloboda ujedinjuje proturječja i prisilu, a to paradoksalno iskustvo temelji se na nedovršenosti samog univerzuma.

Iskustvo slobode je nevjerojatno, kada smo zahvaćeni slobodom osjećamo se kao da ne možemo biti ništa drugo nego slobodni. Osjećamo se prisiljeni nečim većim od nas samih i postajemo takvi da ne možemo nešto ne učiniti. U trenutku slobode, pretvoreni smo u objekt koji stvara nepokolebljivu volju slobode kroz naše uvjetovane okolnosti. Na razini subjektivne slobode, ja (agent-subjekt) činim slobodan izbor; ali na razini same slobode djelovanja, ja nisam agent izbora, ja sam izabran, tvrdi Žižek.

Ali, ako je kontradiktorno iskustvo slobode koje Žižek opisuje točnije od verzije koju forsira naše kapitalističko društvo, onda moramo priznati da je otuđenje bitan dio slobode. Ne možemo imati jedno bez drugog jer subjektivno iskustvo slobode zahtijeva da se nađemo kao instrument kojim se sloboda kao subjekt aktualizira. Dakle, sloboda proizlazi iz činjenice da možeš biti slobodan kada se nađeš u stisku slobode. Na paradoksalan način, najviši trenutak slobode nalikuje izvršavanju dužnosti.

Paradoksi slobode

Francuski filozof Jean-Paul Sartre kroz pojam istinske slobode objasnio je da naše najautentičnije izbore ne donosimo svjesno, već nesvjesno. Te odluke doživljavamo kao nužnost, a postaju nam jasne tek kada ih donesemo. Kao glavni primjer ovog paradoksa može poslužiti ljubav, budući da izbor objekta ljubavi nije svjesna odluka, već rezultat zaljubljenosti.

Ljubav se ne može nametnuti; međutim, jednom kad smo potpuno zaljubljeni, doživljavamo ljubav kao svoju sudbinu – ona nas drži u svojim kandžama, koliko god se trudili ne možemo joj pobjeći. Zbog toga, možemo nabrajati razloge zašto smo se zaljubili, ali ti razlozi pojavljuju se tek nakon što smo postali zaljubljeni – nikad nismo u komfornoj, vanjskoj poziciji u kojoj možemo uspoređivati razloge zaljubljivanja. U konačnici, naša najveća sloboda isprepletena je s nesvjesnim područjem koje prkosi determinističkim objašnjenjima, tvrdi Žižek.

Slobodna volja kao izum

Znanost o mozgu podiže pitanje slobode na novu razinu: jesmo li uopće slobodni, je li naša sloboda kompatibilna sa znanstvenim determinizmom i ako jest, u kojem točno smislu to možemo tvrditi? Žižek smatra da unutar društvenog prostora uvijek smo zahvaćeni tenzijom između apstraktne i konkretne slobode, a time i s otuđenim institucijama koje posreduju našu slobodu: tržište, država i predstavnička demokracija. Jesu li one uvjet naše slobode ili funkcioniraju kao prepreka njoj? Sve dublje poniranje u digitalni univerzum jasno pokazuje kako slobodna cirkulacija u virtualnom prostoru rađa nove netransparentne oblike dominacije.

Danas s najnovijim napretkom digitalne kontrole i znanosti o mozgu, naš intimni doživljaj i naše društvene aktivnosti mogu se kontrolirati i regulirati do te mjere da liberalni pojam slobodnog pojedinca postaje zastario, pa čak i besmislen.

Sloboda u praksi

Mogu zaključiti da sloboda u praksi znači sudjelovati u svijetu sa svim njezinim ograničenjima koja ona postavlja. Međutim, za osobnu slobodu nije odlučujuće ima li ona ograničenja, jer ih ionako uvijek ima – nego jesmo li ta ograničenja sami sebi nametnuli. Slobodni smo ako se možemo posvetiti onome što nam uistinu nešto znači.

Pronalaziti sebe ne znači biti determiniran, nego znači da nikad ne počinjemo ni iz čega – mi smo uvijek već smješteni unutar nekih obzora vrijednosti i drugih shvaćanja. Takav obzor je međutim promjenjiv jer se može prekoračiti iskustvom svijeta i razmišljanjem o iskustvima, tako da se uvijek stvara neki nov vidik za nečiju tuđu slobodu.

Najnovija Žižekova knjiga, jedna je od onih kojoj se planiram vraćati nekoliko puta i za koju očekujem da će još dugo poticati moje promišljanje. Čitam je u elektroničkom izdanju, jer još nisam nabavila svoj fizički primjerak, a nadam se uskoro i prijevodu na hrvatski jer ova knjiga to zaslužuje.

U svakom trenutku se ljuljamo na ponoru slobode – kako bismo zajedno mogli biti slobodni… – S. Žižek

Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.