novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Film

THE PERFECTION: Netflixov potencijal za ‘hot mess’ u kojem je prevladao ‘mess’

the perfection
Foto: Trailer screenshot
Vrijeme čitanja: 5 minute

Triler The Perfection u režiji Richarda Sheparda najnoviji je i po mnogima najhrabriji dosadašnji Netflixov filmski eksperiment.

U uvodnoj sceni vidimo Charlotte (Allison Williams u glavnoj ulozi, najpoznatija po hvaljenom Get Out i seriji Girls) kako sjedi u kutu sobe u kojoj na krevetu u neprirodno ukočenoj pozi leži njena bolesna majka, nakon čega se kamera prebacuje na raspelo na zidu. Bolesna majka, vidno izmučena i nesretna mlada djevojka, raspelo… Sve su to barem vizualno obećavajući početni kadrovi za film s elementima horora.

Ode Charlotteinoj požrtvovnosti

Vrlo brzo dobivamo uvid u to da je Charlotte dugo morala brinuti o bolesnoj majci i da se zbog toga odrekla obećavajuće karijere violončelistice. Posjetiteljice njene majke došaptavaju se dok ih Charlotte može čuti o tome kako se ona svega odrekla zbog skrbi o majci i pitaju se hoće li nakon majčine smrti nastaviti svirati i čime bi se drugim uopće mogla baviti. Čim se to dogodi Charlotte naziva svoje nekadašnje mentore Antona i Palomu, voditelje prestižne glazbene akademije Bachoff, te im bez uvijanja kaže da joj je majka konačno umrla pa bi se voljela ponovno naći s njima.

the perfection
Trailer screenshot

Anton (Steven Weber) i Paloma (Alaina Huffman) nalaze se u Kini u sklopu petomjesečnog putovanja u kojem obilaze kontinente u potrazi za novim talentima za svoju akademiju, a Charlotte odmah pakira kofere i pridružuje im se. Na domjenku u Šangaju pred svim uzvanicima i gledatelji ponovno imaju priliku utvrditi gradivo – naime, još nekoliko je puta naglašeno kako je Charlotte bila iznimno talentirana čelistica koja je mogla ostvariti uspjeh na svjetskoj razini da se nije odrekla karijere zbog brige o bolesnoj majci.

Glavna zvijezda domjenka ipak je mlada Elizabeth (Logan Browning) čije sviranje Anton opisuje kao čisto, savršeno i najbliže što se može doći bogu. Anton se i inače izražava tako da gledatelju postane neugodno, primjerice, dok uzvanicima hvali Charlotteino srce.

Charlotteino ‘blackswanovsko’ stapanje sa svojom mlađom kopijom

Elizabeth smo ranije imali prilike vidjeti na velikom jumbo plakatu kojeg je Charlotte promatrala i prije nego što je upoznala ”živu verziju” i time se već daje naslutiti ono što ubrzo biva potvrđeno i također više puta kroz film ponovljeno, a to je da je upravo Elizabeth Charlotteina nasljednica i time se njih dvije postavlja u svojevrsnu ulogu suparnica, iako Charlotte više profesionalno ne svira.

Čim se službeno upoznaju djevojke se počinju međusobno obasipati hvalospjevima. Charlotte hvali Elizabethino sviranje, Elizabeth Charlotte naziva svojim idolom, a u jednom trenutku večeri one zasviraju i duet na violončelu koji promatramo u paralelnom prikazu s njihovim zajedničkom izlaskom kasnije te večeri koji završava u krevetu. Obje imaju istu diskretnu tetovažu note na leđima, što kasnije u filmu biva pomalo nespretno (kao što je, uostalom, i otkriveno) ukomponirano u otkriće o još nekim stvarima koje su im zajedničke.

Flashback za flashbackom

U međuvremenu na temelju flashbackova u kojima si Charlotte reže ruke u kadi i prima terapiju možemo zaključiti da nosi svojevrsne traume iz prošlosti. Elizabeth, iako pet godina mlađa, naizgled odmah preuzima dominantniju ulogu u njihovom odnosu. Djevojke se brzo povežu na temelju zajedničkog iskustva školovanja u kojem je sve podređeno ostvarivanju vrhunskih rezultata u sviranju, a Elizabeth kaže da baš planira uzeti nekoliko tjedana odmora od čitavog tog pritiska i neopterećeno putovati, u čemu joj se Charlotte odluči pridružiti.

the perfection
Trailer screenshot

Sve se to odvija naglo i iako ne možemo reći da motivacija likova i slijed radnje nisu možda čak i previše očito i eksplicitno povezani, svejedno sve skupa nekako već u ovom dijelu filma ostavlja dojam da baš i nema dublje razrađenosti. A taj će se dojam, za razliku od samog filma (čiji će veći dio radnje dalje u tekstu biti otkriven), dalje samo produbljivati.

Kukci, kaos i još flashbackova

Zajedničko putovanje već na početku pođe po zlu kada Elizabethin mamurluk prerasta u pravu agoniju i  kulminira izbacivanjem dviju djevojaka iz autobusa usred ničega jer je Elizabeth toliko vidljivo loše da su se ostali putnici prestrašili. Čini se, naime, da su u njenom tijelu kukci koji joj gmižu tik pod kožom ruke, pa Charlotte odjednom vadi sjekiricu te ju pruža Elizabeth i kaže: ”Znaš što trebaš učiniti.” Nakon tog samorazumljivog prijedloga, Charlotte si zaista nevjerojatno precizno odsiječe upravo šaku kojom inače svira.

Još jednim flashbackom vraćamo se u jutro nakon izlaska, a prije početka nesretnog putovanja te imamo priliku vidjeti da Elizabeth zapravo nije pokupila nikakav virus koji se manifestira time da ti strahovito pozli pa na koncu iz tijela izbacuješ kukce (osim onih kojih se moraš riješiti amputacijom ruke) već joj je Charlotte podvalila preostale majčine lijekove koji, između ostalih simptoma, izazivaju halucinacije, a fascinantnom sposobnošću sugestije na koncu ju je, korak po korak, dovela baš do toga da si odsiječe šaku.

Tri tjedna kasnije Elizabeth se pojavljuje u Bostonu gdje svojom pojavom bez šake usred noći zaprepasti mentore koji su je tjednima smatrali nestalom. U međuvremenu im se iz Šangaja pridružila i djevojčica Zhang-Li, koja je očito nova Elizabeth, baš kao što je ona bila nova Charlotte. To se savršeno uklapa u nategnuti krug radnje koji se time polako počinje zatvarati. Unatoč tome što više ne može svirati, Elizabeth se nada da će i dalje živjeti u Bachoffu. Toliko ne želi izgubiti mjesto koje smatra svojim domom da je voljna čak i prati zahode, no u akademiji više nema mjesta za nju.

Iznenađenja koja baš i ne iznenađuju (i još flashbackova)

Do kraja filma očekuje nas još nekoliko (ne)očekivanih zaokreta. Tko je tu na čijoj strani i tko je kome saveznik, pitanja su koja bi trebala kreirati napetost i držati nas u neizvjesnosti do kraja filma. Možda je The Perfection i uspio postići taj efekt kod dijela gledatelja, no teško je poreći da on naprosto ne teče onako kako bi trebao da bi ljubitelje trilera i horora uvjerljivo uvukao u svoj svijet.

Bilo da je riječ o brojnim flashbackovima koji vode do iznenađenja u radnji, no redovito baš i ne iznenađuju ili o likovima koji bi trebali biti ekscentrični poput Antona, koji dirigira uz operu dok vozi te hihoće izgovarajući rečenice poput: ”I’m not some random pervert. Just having a little fun.”, svi su elementi ovog fima nekako iščašeni te ispadaju neuvjerljivi i smiješni na loš način, bez uspješnog apsurdnog humora svojstvenog dobrim hororima.

Imamo tako ”izabrane”, najbolje svirače koji se savršenstvom pri sviranju mogu približiti bogu, imamo cijenu koju oni plaćaju ako pri sviranju počine grešku pa savršenstvo izostane, imamo naznake seksualnog zlostavljanja, imamo situaciju u kojoj je dobronamjerna psihološka manipulacija uz pomoć drogiranja bila jedini način da se žrtvi osvijesti to da je bila seksualno zlostavljana te ju se time trgne iz stockholmskog sindroma, imamo dilemu je li težnja savršenstvu kada je riječ o talentu zlostavljanje ili dar… Ono što, nažalost, u ovom filmu nemamo jest bilokakva dublja suvisla povezanost svih tih elemenata koja nije nategnuta čisto da bi on, tehnički gledano, funkcionirao.

Neostvaren potencijal

Zbog toga što smo zapljusnuti jeftinom psihološkom motivacijom likova koja je previše nametnuta da bi film ostao misteriozan, a s druge strane nije istražena ni približno dovoljno kvalitetno da bi sama bila njegov najjači dio, The Perfection zapravo ostaje visjeti negdje u zraku i ne ostvaruje se do kraja ni u jednom aspektu.

Mogli smo imati priču o dvjema perfekcionistički nastrojenim suparnicama koje su si međusobno privlačne na tragu Black Swana, mogli smo imati priču o akademiji za violončelistice koja skriva mračne tajne na tragu Suspirije, mogli smo barem imati nešto zaista vizualno impresivno… Charlotteino dramatično skidanje perike da pokaže svojim mentorima i zlostavljačima da je u međuvremenu bila na liječenju zbog onoga što su joj učinili, scena pokušaja silovanja batrljkom koja uspijeva ispasti više cringey nego groteskna jer film prethodno naprosto nije uspio ostvariti atmosferu u kakvu bi se ta scena uklopila te zamjena klasične glazbe hip-hopom dok se mentorima zlostavljačima buntovnički vraća milo za drago, nažalost nije uspjela dovesti The Perfection na razinu da bude išta od navedenoga.

Šteta što se autori nisu više posvetili perfekcionizmu i unutar samog filma i pri njegovom stvaranju. Ovako The Perfection u najvećoj mjeri ostaje neuspješno realiziran potencijal. Najbolja stvar u vezi raspleta bila je ta što u filmu o dvjema perfekcionistički nastrojenim violončelisticama čija je psiha uništena sviranjem violončela u akademiji za vrhunske violončeliste na samom kraju napokon dobijemo scene u kojima je u fokusu to da netko – svira violončelo.

Be social
Što misliš o ovom filmu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari