“The Show” Erwina Wurma: Izložba kakvu Zagreb ne viđa često
Crv je u Laubi
Jedna od onih izložbi koja se ne događa u Zagrebu. Gmizači, amo! Nije to samo miris cvijeća! Alkohol, uske kuće, pomjereni automobili i ugaženi namještaj te namještaj s rupom. Sve to u prirodnoj veličini, naravno. Tko želi može ti i malo prskati. Rekviziti na “izvol’te”. Samo naprijed, glavu u kantu! Otkriveno je gotovo sve. Prošetajmo se brdima jednog austrijskog kreativca.
Ribani kolodvor
Niti najmanje skromno je reći da Wurm oduševljava i ostavlja za sobom aha! i um?! Ne bih znala s kim usporediti ovog umjetnika jer takav jedinstveni rad do sada još nisam imala priliku vidjeti. Erwin hvata iluzije uslijed presijeka realnosti i košenja dijametralno suprotnih misli i stavlja ih u gigantsku skulpturu. On stavlja u zajedničku realnost ono što, možda često nesvjesno, zovemo čežnja, a možda i nostalgija. „Nečim konkretnim” nam otvara portal za vlastite snove i na taj način dokazuje da umjetnost spašava.
Jedna stvar je vidjeti djelo, a druga ući u njega. U nekim kućama sam bila. Poprilično su slične sve. Kada razmislim bolje, zapravo je i Wurmova uska kuća poput svih kuća. Puna tjeskobe, fobija, strahova i jugoslavizma. No, tek kada sam taj jugoslavizam vidjela uži od svoga tijela, počela sam se pitati odakle sve te dizajnerske ideje? Odakle sav taj dizajn 70-ih? Erwin otvara široko vrata svoga postojanja i poziva sve unutra. Svugdje. Gdje god želite, crvlja vrata su široko otvorena! Zanimljivo je to što, kada vidimo taj nečiji svijet toliko izložen, postajemo ljudi i više ne ulazimo u taj nečiji svijet, nego strah maskiran ljubomorom pretvorimo u introspekciju i počinjemo ulaziti u sobe vlastitoga života. Dakako, Erwinov svijet je i dalje otvoren, a on se ne srami pozvati znatiželju, pa čak i potencijalnu ljubomoru u razgledavanje.
Tijelom kroz drvo
Wurm, dakle, ne samo da je ozbiljan, nego je i humorističan. Providan. Sjećam se jednog vremena kada sam dolazila doma i osjećala se potpuno odvojeno od svoga stana. Kao da je samo zrak u prostoru bio dopušten. Možda se i Wurm toga doživljaja nekada sjeća pa nam daje stol u koji možemo ući. Komodu u koju možemo glavu uroniti. Minuta vremena npr. Istina je. Kada sam ušla u taj stol, nisam se osjećala baš puno odvojena od njega. Možda je zbog materijala.
Erwina Wurma možete pogledati u Laubi do 25. kolovoza. Svakako zavirite!