svi postovi autora: Mihael Pinter
„Pristojnost iz malog prsta izgubila se u srednjem” (Šiza): S debi albumom odmah u vrh domaćeg rocka
Vrijeme čitanja: 2 minuteŠizin album se može bez puno kompleksa baciti u malu baru punu krokodila kao što su Repetitor, Vizelj, Šajzerbiterlemon i drugi.
„Promjena stanja” (Discohernia): Dobar izvor pozadinske ugode
Vrijeme čitanja: < 1 minutaS “Promjenom stanja” Discohernia nije dobila (niti bi izgubila) bilo što bitno vezano za svoj muzički identitet i status na sceni.
Za čika Đoleta, selektora mojih trauma i mojih emocija
Vrijeme čitanja: 4 minuteSvatko od nas ima svoju privatnu verziju Đoleta jer čika Đole to zaslužuje, i iako nikada pročitati neće silne priče njemu u čast ispisane, bilo bi mu sigurno drago što se piše na račun i za račun njega.
“Patologija poniznosti” (Muka): Konzumirati uz enciklopediju
Vrijeme čitanja: 2 minute“Patologija poniznosti” je urlik ljutnje, nemoći, srdžbe i gađenja koji izaziva jezu, ponajprije u onima kojih se najviše tiče – sužnjevima vlastite nemoći da istresu pijesak iz oka.
„Walk the path” (BUNU): Malo više od pola sata šarolikog materijala
Vrijeme čitanja: 2 minuteOsobno, čitavo vrijeme sam se osjećao kao u sceni odjavne špice postapokaliptičnog filma s Nicolasom Cageom u glavnoj ulozi.
„Klub navijača” (Krešo Bengalka): Naširoko tvrđeg nema
Vrijeme čitanja: 3 minuteKrešo Bengalka je s albumom „Klub navijača” zakucao ono što smo već i znali – naširoko tvrđeg nema.
„Od vazduha i sunca” (Gazorpazorp): Potencijal jakog igrača na sceni
Vrijeme čitanja: 2 minuteDrugi EP “Od Vazduha i sunca” srpske četvorke Gazorpazorp otkriva ogroman potencijal, ali i viziju na kojoj treba još malo poraditi.
“Prazan prostor među nama…” (Repetitor): Eh da smo barem sad pod znojavim plafonima klubova
Vrijeme čitanja: 3 minuteRepetitor se albumom „Prazan prostor među nama koji može i da ne postoji” uspješno nadogradio u priči s kojom se malo koji regionalni bend može pohvaliti kroz srušene jezične barijere i koncertnu tutnjavu kako na domaćem terenu tako i u inozemstvu.
„Siromahi i Lazari” (Ivan Grobenski): “Slikara se nemre naučiti slikati, to nek si svaki izbije iz glave”
Vrijeme čitanja: 2 minuteTekuća godina, kakva već jest, vjerojatno i nije mogla dobiti bolji soundtrack od ovoga, a naša scena još jednog „luđaka” u svakom mogućem pozitivnom smislu te odrednice.
„Ultra Mono” (IDLES): Četrdesetak minuta boksačkog meča u pubu s puno uličnih trikova
Vrijeme čitanja: 2 minuteVizualni identitet benda uvelike podsjeća na Guy Ritchiejeve vizure britanske radničke klase, a kad tome pridodamo načelno ljevičarske stavove i ideje, dolazimo do prve začkoljice.
„Demoni” (Rebel Star): Glas oslobođenog čovjeka
Vrijeme čitanja: 2 minuteDosta autora bi s ovakvim albumom doživjelo svoj vrhunac, Glavaški je međutim samo nastavio solidan kurs. Gdje će ga dovesti? Ostaje nam da čekamo i vidimo.
„Bombardiranje New Yorka” (razni izvođači): Diskografski „must have” za poklonike rokenrola
Vrijeme čitanja: 4 minuteUz famozni „Paket aranžman”, ovo je vjerojatno najvažnija kompilacija na području ex-Yu.
„Gigaton” (Pearl Jam): U kontekstu poznatog stiha Neila Younga ovo je klasični – fade away
Vrijeme čitanja: 2 minuteOvo nije “recenzija” u onom klasičnom smislu, gdje se sadržaj albuma raščlanjuje na bolje ili lošije trenutke pod utjecajem ovoga ili onoga. Ovo je tekst o albumu, odnosno o bendu, koji je, nakon početnog zanosa, izgaranja, strasti, želje, motiva, volje i ljubavi, postao nekim od koga se ne očekuje ništa.
“Slušaj mala” (Đutko): Jedan od nas zatomljenih
Vrijeme čitanja: 2 minuteĐutko ne palamudi. Đutko nije drugo ime za kompromis. Đutko će uzeti sve one košulje iz vaših ormara za koje mislite da su izašle iz mode i koje ne želite nositi jer ste okovani i zarobljeni.
“Love Supreme” (Moskau): Izdanje koje slavi, ali i proklinje čovjeka
Vrijeme čitanja: 2 minuteMoskau ima album koji će još dugo vremena pričati svoju priču kao svjedok pop-kulturne naobrazbe svojih tvoraca i njihovog pokušaja da interpretiraju svoju fascinaciju junacima našeg doba, što im je itekako pošlo za rukom. I grlom.